Hebrang je Perkovića nazvao 'udbaškim doušnikom' i izjavio da je bila riječ o praksi 'onih koji su samo presvukli kapute i nastavili sa svojim obavještajnim, represivnim zadacima'. Konkretno, osvrnuo se na sedmi nastavak Perkovićevog intervjua u Večernjem listu od 2. siječnja ove godine, u kojem se ovaj pohvalio da je spriječio generala JNA Andriju Rašetu da u Beograd sa sobom odnese sedam kilograma zubnog zlata. Budući da je Hebrang tada bio ministar zdravstva, predsjednik Franjo Tuđman ovlastio ga je, kako je rekao, za glavnog pregovarača oko KB Dubrava gdje je Rašeta smjestio svoje zapovjedništvo.

'Tuđman mi je zapovjedio da bolnicu spasim ako i kako mogu, ali da je važnije od svega da oni napuste bolnicu prije kraja 1991. Rekao mi je: 'Uskoro očekujem međunarodno priznanje. Ali ne mogu tražiti priznanje ako mi tu stoje ovi.' Zato su to bili najlakši pregovori koje sam ikada održao', kazao je Hebrang pred punom velikom dvoranom u Hrvatskom novinarskom domu.

'Što god su tražili, sve smo im davali, samo da izađu van u roku koji je predsjednik Tuđman odredio. I što se dogodilo? Dva dana prije napuštanja Hrvatske Rašeta napušta pregovore i kaže: 'Nema ništa od našega odlaska. Neki su nam gangsteri ukrali sedam kilograma našeg zlata'', prisjećao se Hebrang dana kada je pao Vukovar.

On je rekao i to da je Hrvatska, u skladu s Tuđmanovom naredbom da se Rašeti udovolji u svemu, obeštetila generala Rašetu.

'Kao danas se sjećam da smo platili 20.000 DEM svaki kilogram zlata. 140.000 maraka smo mu iskeširali samo da odu. Ne pitajte kako smo ih dobili, kako smo se snašli. Čitam neki dan udbaškog doušnika Perkovića kako je on odnio zlato i još se sad hvali', požalio se na kraju anegdote Hebrang.

Perković je inače u intervjuu izjavio da su njegovi ljudi zlato ukrali samo nekoliko sati nakon što su doznali da postoji u bolničkom sefu, da su ga iznijeli, a sef zatvorili. Rašeta je navodno strašno pobjesnio kad je otkrio što se dogodilo, a Perković ga je stavio u svoju kasu, čekao i, kako je dodao, o svemu šutio.

U intervjuu je izjavio da su samo Tuđman i Šušak znali za to, da je zlato kod njega ostalo sve do travnja 1992. te da ga je potom preuzela komisija koju je osnovao ministar zdravstva Đuro Njavro. Kako obje verzije događaja ne mogu biti istodobno sasvim istinite, jer ili je Hebrang sinoć dijelom 'pristojno govorio neistinu' ili su za akciju Perkovićevih ljudi Tuđman i Šušak doznali tek naknadno nakon umalo kobnog skandala s Rašetinim odbijanjem da se s JNA povuče bez ukradenog zlata, činjenica je da je zlato bilo ukradeno, da su ga odnijeli Perkovićevi ljudi, te da je zbog toga umalo došlo do još ozbiljnije krize s povlačenjem JNA oko generala Rašete iz Hrvatske.

Hebrang se u svom prigodnom govoru skanjivao nad time što se 'danas ti bivši udbaši hvale ne samo da su stvorili Hrvatsku, nego da su, zamislite, i Tuđmana postavili na mjesto predsjednika'. O navodnom dogovoru iz 1986. između partijskih struktura, SDS-a, hrvatske političke emigracije, pa čak i predstavnika Kaptola, o tranziciji Hrvatske iz Jugoslavije koja se raspadala, te o predviđenoj ulozi za Tuđmana, govorili su inače u nekoliko navrata i pojedini u to vrijeme vrlo ostrašćeni bivši politički emigranti.

Perkovića se kao teme na HDZ-ovoj tribini dotaknuo i Tomislav Karamarko, rekavši da se nada da će Vrhovni sud svojom odlukom o sudbini izručenja bivšeg šefa hrvatskog SDS-a Njemačkoj spasiti obraz Hrvatske pred EU. U detalje oko zastare nije htio ulaziti. Pozvao je ministra financija Slavka Linića da podnese ostavku ukoliko se doista utvrdi da je njegov pomoćnik Branko Šegon bio u sukobu interesa time što je HBOR odobrio 31 milijun kuna kredita tvrtkama koje je Šegon netom prenio na svog sina.
Govoreći pak o obljetnici priznanja Republike Hrvatske, Karamarko je istaknuo 'antifašistički, antinacistički, ali i antikomunistički' karakter HDZ-a.

'Nećemo dopustiti da se ova neovisnost i kvaliteta koja se stvarala desetljećima relativiziraju nikakvim titoizmima, nikakvim nesvrstanima ili sličnim pojavama iz prošlog vremena', izjavio je, a publika je ostala uskraćena za objašnjenje o nesvrstanima u tom kontekstu.

Na kraju govora Karamarko je nagrađen pljeskom koji je upadljivo bio najkraći od svih govornika. Primjerice Zdravko Tomac, pozvan na tribinu kao nekoć SDP-ov potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva iz 1991, dobio je ravno pet puta duži pljesak okupljenih HDZ-ovaca.

'Sretan sam što smo se ponovno sreli. Sretan sam što niste zaboravili vi u HDZ-u na to časno vrijeme, na dr. Tuđmana. Sretan sam što ovdje vidim i mnogo mladih koji su nastavili našu borbu. Sretan sam što je danas na čelu HDZ-a Tomislav Karamarko. To je garancija da će HDZ prevladati teškoće', bio je ushićen Tomac koji se prisjetio svojih odnosa s Tuđmanom i svojih doprinosa stvaranju neovisne nacionalne države.

Tadašnji SDP je optužio da je bio protiv neovisnosti Hrvatske u prvim danima nove države, točnije u vrijeme dok joj je pripadao i on sam, a kasnije je ta stranka, rekao je, 'imala neke zasluge'. Za Tuđmana je rekao da je često zaustavljao niz vojnih akcija zbog diplomatskih aktivnosti koje su vodile prema međunarodnom priznanju, što su u pravilu isticali i ostali govornici, političari iz vlasti tog doba.

'Dolazili su nam vojnici i govorili da smo izdajnici, da je predsjednik izdajnik', prisjetio se Tomac. 'S odmakom vremena priznajem da smo Tuđmana ponekad i neopravdano kritizirali.'

Tomac je nastavio o aktualnostima. Zgrozio se zbog toga što se 'ponovo vraća '91', što se 'Hrvatsku opet optužuje da je vodi ustaška vlast koja proganja Srbe', te se konačno rijetko srdačno zahvalio: 'Dragi moji HDZ-ovci, hvala vam. Vaša je stranka stvorila ovu Hrvatsku, obranila je. Dragi Tomislave i drago vodstvo HDZ-a, mobilizirajte opet sve domoljube i napravite ono što od vas narod očekuje.'

Pred skoro 250 članova HDZ-a i gostiju govorili su još Zvonimir Šeparović, koji je 1991. bio nestranački ministar vanjskih poslova, i Vladimir Šeks, tadašnji potpredsjednik Sabora, koji je za svoj govor dobio tek nešto duži pljesak od svog stranačkog šefa. Svi govornici oštro su prozvali aktualnu vlast kao skupinu pojedinaca koji su se 'onomad protivili hrvatskoj neovisnosti'.

Među posjetiteljima tribine bila je skoro kompletna administracija bivših HDZ-ovih premijera Ive Sanadera i Jadranke Kosor, s izuzetkom njih samih i još nekih koji su naknadno također ili izbačeni iz stranke ili su završili u zatvoru.