Prije nego što se upustite u ovo što ću vam sada ispričati, obavezno bacite oko na moj tekst iz vremena kada je Klaus operirao po centru Zagreba. Bez dobre predigre nema ni... što ono?

Klaus Bauer von Schiller. Misterij svih zagrebačkih noćobdija. Frajer koji je ostavio upitnik iznad glave svima koji su ga sreli i za kojim su se raspredale teorije i nagađanja. Prvi put sam ga skužio u La Bodegi, grozno kišovite večeri. Ušao je u sitni sat, markantan, u odijelu i kravati, skinuo je šešir na šank, naručio viski, zapalio cigaretu i ostao stajati kao spomenik. Mislim si, lik se drži kao da je parkirao Rolls Roycea nasred Trga i do Bogovićeve došao helikopterom. Što radi ovdje u dva ujutro kad nema ni popišanog goluba na cesti?

Ispalo je da je to s Rolls Royceom i helikopterom skoro pa istina. Upoznali smo se nekoliko tjedana kasnije na drugom mjestu. Tih dana Klaus je bio neizbježan. Bližio se 1. travnja. Dan kada se trebao vratiti u svoj stan u New Yorku na uglu 59. avenije i Central parka. Navodno renomirani zlatar, frend Brucea Springsteena i Marka Knopflera, vlasnik tuceta nekretnina po svijetu, 83 oldtimera o kojima se brinu dvojica Talijana u hangarima u SAD-u, ormara krcatih bundama, neizlječivi dobročinitelj koji je izgubio sve prijatelje jer su mu svi do jednog dužni. Posudio im je 225.000 eura samo u zadnja tri mjeseca. Troši tri, četiri soma kuna dnevno, hrani se u Esplanadi, gdje je, navodno, tih dana i spavao jer mu se renovira stan na Jelačićevom trgu - 400 kvadrata.

Nemojte se zaletavati. Klaus nije vatromet šljokica. Vadio je pare iz novčanika kao što gripozni tinejdžer vadi osušene šmrkave maramice iz stražnjeg džepa. Častio je u četveroznamenkastim znamenkama, čemu sam bio svjedok. Nakon teksta o njemu kao najžešćem zagrebačkom partijaneru javilo mi se još nekoliko ljudi koji su ga upoznali i ostali pod dojmom. Marko Jelavić iz benda Diktatori pisao mi je da je častio cijeli splitski klub u kojem su imali koncert. Neki drugi momak glazbenik mi je napisao kako mu je Klaus obećao da će ga odvesti u New York i napraviti od njega zvijezdu. Pitao me - silno uzbuđen tom idejom - je li moguće da se to i obistini?

Nešto je ipak škripalo oko Santa Clausa. Jedne večeri mi je prišao konobar iz Gost&One s Cvjetnog trga i ispričao kako je njegovom frendu ostao dužan 500 kuna. Ali što, kako? Iza ludo nabrijanog CV-a krilo se nešto, no nitko nije mogao naslutiti što. Jer Klaus, da se razumijemo, vrhunski je špreher koji u svakom trenutku minuciozno ispriča svoje priče. Skoro. Zaškripilo je i kad sam tražio da mi na Google Street Viewu pokaže svoj stan u New Yorku. Nešto se zbunio, no nije me bilo briga. Imao je manire, auru i ekspoze Velikog Gatsbyja u domaćoj varijanti. Meni sasvim dovoljno da ga ispucam u serijalu 'Dođem, vidim, ne vjerujem'.

OK, što znamo? Klaus je imao love. Ali Klaus nije bio ono za što se predstavljao. Koja je tajna? Mislio sam da nikada neću saznati. Jednostavno je nestao u travnju. Po njegovom, u New York, po mojem - adekvatna institucija? Ali, ne... nekako se ne slažu kockice. Bio je previše suvisao i povezan. Da ne kažem - podmazan. A onda pred neki dan - dolazi mi poruka na Fejs. Profil bez slike, starija žena, pita me: 'Želite li možda znati što se dalje dešavalo s gospodinom Klausom?' A ne, ti želiš. Što, dakle?

Piše žena: 'Gospodin Klaus je u zatvoru. Pogledajte si priopćenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu. Ono gdje se spominje 62-godišnjak...' Otvorim stranicu i pročitam paragraf. Citiram: 'Postoji osnovana sumnja da je 62-godišnjak 20. rujna 2016. oko 10 sati u jednom mjestu na jednom od srednjodalmatinskih otoka, u nakani da bespravno pribavi novac i vrijedne predmete, iskoristio odsutnost oštećenice kod koje je bio u posjetu i iz ormara u dnevnoj sobi uzeo novčanik s novcem u iznosu od 50.000 eura. Osnovano se sumnja i da je s noćnog ormarića uzeo zlatni ženski ručni sat marke Cartier vrijedan 30.000 kuna i sa šanka ženske naočale za vid vrijedne devet tisuća kuna. Takvim postupanjem osumnjičenika oštećenici je pričinjena materijalna šteta u ukupnom iznosu od 414.000 kuna.'

Žena koja mi se javila nije oštećenica iz priopćenja, ali dijeli sličnu sudbinu u Klausovu poretku stvari. Učtivi gospodin zaveo ju je ljetos na jednom od otoka. Potrošio je solidno para, kaže ona, ali na kraju ju je ostavio sa soma kuna manje. Znam da nisam bila jedina, dodaje.
To je ta nedostajuća karika. Klaus Bauer von Schiller je lomio srca sredovječnih dama i zgrtao njihove ušteđevine. Veliki Gatsby je zapravo Arsen Lupin! Sjetim se njegovih čašćenja po Zagrebu i pomislim - đizus, pa ja sam u sebe natakao popaljenu lovu zaljubljenih gospođa u godinama. Nije OK.

Žena želi ostati anonimna. Pijemo kavu, a ona razlaže fatalni otočki susret koji se odigrao kad je ulazila sa psom u dućan. 'Joj, gospođo, kako vam je krasan pas... i tako je počela priča. Dvadeset metara dalje je lounge bar, imaju sjajnu muziku. On me pita hoćemo li popiti nešto. Cucak s nama. Priča se svašta. On živi u New Yorku, bivši zlatar, ovo ono, ima nekretnine, bijelo gledam, al' dobro 'ajde... Što ćemo piti, naručim Campari. Pita me da li tu ljetujem, da li imam kuću, dođemo do raznih putovanja. Kažem, bila sam u Indiji - i on je bio. Kaj god veliš - i on je isto. Sve mi je čudno. Uz Campari, uz muziku, ali nema veze, dobro zvuči. Puštam ga da priča, razgovor sigurno traje dva sata. Nevjerojatno kako mu mozak radi, zna sve detalje, sva imena. Pita me hoćemo se vidjeti sutra. Uzme moj broj i veli da će nazvati u 10 ujutro. Sva impresionirana odlazim doma s pesom. Nisam bila ni s kim otkad sam se razvela. Prije 23 godine.

Drugog jutra on me zove. Sjedim u kući s prijateljicom. Zove me da dođem u kafić. Nisam htjela u kafić, ali sam ga pozvala doma. Nakon sat vremena - evo njega, kao jedva me našao. Nosi u paketu pečenu janjetinu. Opet spika. Sjedimo na terasi, pričamo, on svako toliko iskazuje neko divljenje. Te kakve okice, te kakve nogice, te kakva boja. Odem na WC, a prijateljica me usput pita 'jel to on zaljubljen u tebe?'. Tak sam bila naelektrizirana u tjednima koji su uslijedili... k'o da me netko na struju prikačil. Znaš kak' se kaže - kad se stari panj zapali..'

Žena mi priča. Klaus ju je oblijetao nekoliko dana, ostavio malu hrpu para po kafićima i dućanima. I odjednom, mora otići do Dubrovnika. Popločava 100 metara stepenica od svoje kuće do mora i sad mu je netko popalio kamenje. Vraća se za nekoliko dana. Provode opet par dana zajedno i Klausu pada na pamet da uzmu rent-a-car iz susjednog mjesta pa da se provozaju po otoku. E, ali baš mu je nešto štekala kartica i trebalo mu je tisuću kuna. Vraća se odmah, za tri, četiri sata. Žena iskrca lovu, ali Arsen Lupin se ne vraća. Sad je morao hitno do Splita. Renovira s poslovnim partnerom neki prostor. Izbila je situacija. Ostavio je kod nje svoj kofer sa skupim odijelima. Jasno, vratio se. Ali u vrijeme kad je znao da je ona u šetnji sa psom. Pokupio je stvari i nestao uz kratku romantičnu poruku da će se javiti jer da najhitnije mora do Zagreba. U tih par dana što su bili zajedno, čula ga je na telefon kako priča sa svojim nezaobilaznim poslovnim partnerom. Tema je bila neka druga gospođa. 'Reci joj da je volim i da ću sve riješiti...' Po slobodnoj procjeni moje sugovornice, Klaus je istovremeno furao pet, šest 'projekata'.

Gospar razbojnik zove našu gospođu nekoliko puta iz Zagreba. S tuđih brojeva. Obećava joj susret, ali sljedeće što je saznala je da čami u splitskom istražnom zatvoru. I sad kada priča o njemu, našoj zagrebačkoj dami se cakle oči kao da se jučer prvi put poljubila. Sa smiješkom priča kako joj je Klaus obećavao da će voditi nju i njezine unuke u svom Mercedesu s televizorom i barom u Kopački rit. Unukama će puštati crtiće, naravno. Znala je da brutalno laže, ali bilo joj je toliko zanimljivo da nije htjela prekidati znanstvenofantastičnu romansu. 'Ajde, popušila je soma kuna. Što je još uvijek prilično daleko od pola milijuna.

OK, žao mi je Bračanke koja je ostala bez pola milje, navodno su već pronašli polovicu, a navodno se i pravi blesav. Policija čuva njegovo pravo ime u diskreciji. Neki kažu da je preuzeo djevojačko prezime svoje bivše žene. Klaus Bauer von Schiller... Malo mi je bed što ga više neću sretati po vani. Taj hodajući filmski scenarij dizajniran za mokre snove 50 plus generacije.