Šijitski pokret i stranke koje ga podržavaju osvojili su zajedno 62 zastupnička mjesta od ukupno 128 nakon nedjeljnih izbora. Na izborima prije četiri godine Hezbolah i njegovi koalicijski partneri imali su većinu od 71 mandata.

Na prvim izborima nakon razornog ekonomskog kolapsa Libanona i eksplozije luke u Bejrutu 2020. godine, reformski orijentirani političari osvojili su 12 mjesta u parlamentu, što je neočekivano velik broj za politički sustav kojim dugo vremena dominiraju iste političke skupine. Prosaudijska kršćanska stranka Libanonske snage pretekla je po broju mandata drugu kršćansku stranku Slobodni patriotski pokret (FPM) koja surađuje sa Hezbolahom.

Niti jedna koalicija nema većinu pa se povećavaju izgledi za političku paralizu i napetosti koje bi mogle odgoditi prijeko potrebne reforme kako bi se Libanon izvukao iz gospodarskom kolapsa. Jedno od najvećih iznenađenja izbora je poraz druzijskog političara Talala Arslana koji je saveznik Hezbolaha.

Riječ je o predstavniku jedne od najstarijih libanonskih političkih dinastija koji je prvi puta izabran u parlament 1992., a sada je izgubio od Marka Daoua koji je nastupio s reformističkom agendom. Među ostalim istaknutim saveznicima Hezbolaha koji su poraženi je i sunitski političar Fejsal Karami iz druge libanonske političke dinastije, pokazuju konačni rezultati.

Dok su rezultati izbora iz 2018. povukli Libanon dublje u orbitu šijitskog Irana, ovaj bi rezultat mogao otvoriti vrata sunitskoj Saudijskoj Arabiji da ostvari veći utjecaj u zemlji. Politički život Libanona uglavnom se odvija po etnokonfesionalnim linijama. Po libanonskom ustavu predsjednik mora biti maronitski kršćanin, predsjednik vlade sunitski musliman, a predsjednik parlamenta šijit.