Njemačka hobotnica Paul ovih je dana svojim nevjerojatnim nogometnim proročanstvima po svim kontinentima proslavila svoju vrstu i izazvala povećano zanimanje za te neobično inteligentne mekušce
Nakon što je nesuđena maskota njemačke reprezentacije točno prognozirala i šesti rezultat zaredom, odnosno da će 'elf' u polufinalu Svjetskog prvenstva pasti pred naletom 'furije', mnogi su se zapitali odakle
joj takva fascinantna sposobnost.
Octopus vulgaris, kako se na latinskom naziva ovaj mekušac iz reda glavonožaca, ima osam krakova i dostiže dužinu do oko tri metra, a ima vrlo složen živčani sustav i razvijen mozak. Gotovo tri četvrtine neurona smješteno je u krakovima hobotnica, što im omogućuje fascinantnu autonomiju pokreta. U laboratorijskim eksperimentima moguće ih je uvježbati da razlikuju brojne oblike i uzorke, a istraživanja su pokazala i da uče opažanjem.
U nekim zemljama, poput Velike Britanije, zaštićene su zakonima o sprečavanju okrutnosti prema životinjama koji se ne primjenjuju na druge beskralješnjake. Znaju se i igrati – u akvarijima će, primjerice, puštati boce u kružne struje i ponovno ih hvatati. Također su sposobne odvrnuti poklopac staklenke da bi došle do njihova sadržaja. Ribari tvrde da im se ponekad penju na čamce, otvaraju spremnike i odnose ulov iz njih. Kada love rakove s opasnim štipaljkama, prvo će ih zasuti tintom da bi ih zbunile i oslabile im vid, a potom će ih napasti sa stražnje strane, gdje ih ne mogu dohvatiti svojim snažnim kliještima.
Jedini beskralješnjaci koji koriste oruđe
Nevjerojatne snimke australskih znanstvenika po prvi su put krajem prošle godine pokazale da hobotnice imaju sposobnost inteligentnog korištenja oruđa koja se uglavnom smatrala rezerviranom za ljude i majmune.
Naime, stručnjaci su u Indoneziji proučavali kako hobotnice koriste polovice kokosovih oraha koje su ljudi bacili u more. Uočili su da se nisu samo zavlačile pod njih, već su odabirale odgovarajuće veličine, prikupljale ih i prenosile sa sobom na udaljenosti i do 20-ak metara, gdje bi od njih ponovno oblikovale rasklopiva skloništa - svojevrsne kamp-kućice.
Za potrebe transporta glavonošci su čak razvili posebnu, smiješnu, tehniku kretanja koju su stručnjaci nazvali 'hodanje na štulama'. Hobotnica je prvo razvukla svoje krakove preko polovica orahovih ljusaka i obuhvatila ih kao da drži predugu krinolinu, a potom ih podigla i donjim dijelovima krakova hodala.
Hrvatski biolog i ekolog, dr. Marko Miliša kaže da ih ima dosta u Hrvatskoj, tako da nikakvim zakonima nisu zaštićene od izlova. 'Iako se možda nešto rjeđe sreću u plićacima nego prije nekoliko desetaka godina, zapravo nisu ugrožene, naprotiv. Moguće je da su se upravo zahvaljujući svojoj inteligenciji povukle u malo dublja područja. Nažalost, žive manje od pet godina te je upitno hoće li Paul sudjelovati u prognozama rezultata sljedećeg svjetskog prvenstva', objasnio je dr. Miliša.
'U Hrvatskoj, koja nema razvijenu istraživačku farmaceutsku ili kozmetičku djelatnost, na njima se ne provode nikakva testiranja, pa nema potrebe štititi ih posebnim zakonima', kaže dr. Miliša.
Vole TV visoke rezolucije
Poznato je također da hobotnice imaju izuzetno razvijene oči i vid. Jedan je eksperiment pokazao da vole gledati televiziju visoke rezolucije, odnosno da ih HDTV znatno snažnije potiče na akciju od običnog televizora. Tijekom studije upravo su jurišale na snimke rakova prikazane na televizoru, odnosno bježale kada su se na ekranu pojavili prizori neprijatelja. Znanstvenici su zaključili da im je vid previše razvijen za slike loše kvalitete.
Svojim očima u sekundi će snimiti podlogu kojom se kreću, a potom fascinantnom kontrolom nad sićušnim vrećicama pigmenata kopirati uzorke i boje okoliša da bi se savršeno prikrile.
Među krakovima imaju snažan papagajski zub kojim lome ljuske svoga plijena. Glavni neprijatelji su im ljudi, dupini i velike ribe. U bijegu ispuštaju tintu i koriste mlazni pogon kojim se kreću unatrag, a zahvaljujući činjenici da nemaju kostur, sposobne su se provući kroz vrlo male rupe na stijenama.
Sve u svemu, hobotnice su opremljene fascinantnim sposobnostima preživljavanja, no još nije otkriveno imaju li možda i neke posebne vještine predviđanja kojima bi mogle pomoći nama ljudima u kocki ili pak ekonomiji. No tko zna? Možda Paul ponudi kakav odgovor i na to pitanje.