Gotovo prazna konferencijska dvorana u Banskim dvorima, u kojoj su se kratko družili premijer i pet i pol novinara, sve je rekla o realnom političkom značenju onoga što govori Tihomir Orešković. Imamo premijera koji je spreman manje-više redovno izići pred novinare, ali to što on ima reći malo koga više i zanima. Poluge moći, ni nakon tri mjeseca od uspona na vlast, nisu u rukama predsjednika Vlade, a njegova uloga svedena je na lego-polugu
Premijeru Tihomiru Oreškoviću se, uglavnom, ne postavljaju teška pitanja jer odgovore na takva pitanja on ni ne zna - pitanja se postavljaju onima koji su istinski moćni, koji odgovore znaju, ali na njih ne žele odgovoriti ili odgovaraju zamjenama teza. Majstor te discipline je prvi među nejednakima, potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, koji se ovih dana suočava s aferom Konzultantica i ozbiljnim sumnjama da je s mađarskim MOL-om trgovao nacionalnim interesom, na što upućuju dokumenti koje je objavio Nacional. Budući da je njegova supruga Ana Karamarko, kako je otkrio tportal, doživjela nezapamćen poslovni uzlet s muževljevim političkim jačanjem, množe se i sumnje da se nije samo s MOL-om, pa i Gavrilovićem, trgovalo javnim interesom, nego s mnogima koji su bili spremni platiti.
Može li Karamarko politički preživjeti aferu poput Konzultantice? Nije prvi u državnom vrhu kojeg se ozbiljno sumnjiči da je svoju poziciju koristio za osobno bogaćenje; nije to u Hrvatskoj, nažalost, ni prepoznato kao nedjelo vrijedno lustracije, ali Karamarkov je problem to što je u kratkom roku stekao previše neprijatelja i to među onima koje je smatrao saveznicima dok se penjao ka vrhu. Karamarkov odlazak ili barem značajno slabljenje njegove moći u ovom trenutku žele svi njegovi dojučerašnji saveznici, osim (možda) Zorana Milanovića, koji vodi politiku 'što je HDZ gori, nama bolje'.
Višak neprijatelja
Karamarko onemogućava premijera Tihomira Oreškovića da bude premijer, a ide na živce i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović jer se neprestano mora pred međunarodnim saveznicima opravdavati/ispričavati zbog njegovog radikalnog redefiniranja Hrvatske. Jest da je i ona u početku u tome zdušno sudjelovala, ali politički je od Karamarka pametnija pa se od radikalizma barem verbalno distancirala. Ovlasti koje dijeli s Vladom (tajne službe, vojna i vanjskopolitička pitanja) lakše joj je dijeliti s Oreškovićem, pa i Petrovom, nego s Karamarkom.
Mostašima, osim nezasitnog Bože Petrova, Karamarka je već odavno dosta, a pogotovo nakon što je naumio spriječiti njihovog ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića da bude ministar unutarnjih poslova. Gotovo nezamijećeno je prošla izjava Roberta Podolnjaka izrečena u 'Otvorenom' da se afera Konzultantica mora raščistiti do kraja i da će Most podržati SDP-ov naum osnivanja saborskog istražnog povjerenstva kako bi se došlo do svih ugovora i dokumenata o poslovanju tvrtki Karamarkove supruge. Petrov će kasnije dometnuti da Vlada može i bez Karamarka. Za opoziv još uvijek nisu spremni.
Puna je kapa prvog potpredsjednika Vlade i mnogima u HDZ-u – od umjerenjaka koji su se nadali postizbornom pomicanju HDZ-a prema centru i značajnim dužnostima pa do ratničke struje, predvođene Milijanom Brkićem, koja je najviše izgubila u podjeli državnih funkcija. Nije to nezadovoljstvo od jučer - Karamarko je potvrđen za predsjednika prvenstveno zato jer im nije odgovaralo da se stranka trese istovremeno s državom, a i izračunali su i da će skorim izborom novog zamjenika predsjednika (Milijan Brkić) i Predsjedništva vratiti ravnotežu snaga, neki možda čak i prevagnuti. S obzirom na povijest stranke i strukturu članstva, za HDZ je neodrživa izrazita dominacija bilo koje od frakcija – Franjo Tuđman bio je toga svjestan i u njegovo vrijeme, pa i u vrijeme Ive Sanadera, grupacije su se tolerirale, čak se i poticalo njihovo međusobno nadmetanje.
Karamarko je faktor nestabilnosti
Ali ni guranje HDZ-a na rubove krajnje desnice nije najveći Karamarkov unutarstranački grijeh. Karamarko je, u odnosu na HDZ, počinio neoprostivu pogrešku koja je i Ivu Sanadera koštala gubitka pozicije premijera i predsjednika HDZ-a. Ne, nije riječ o preuzimanju Sanaderovih poslova, nego o preuzimanju Sanaderovih pogrešaka.
U hrvatskim političkim plemenima vlada, nazvat ću ga tako, donovo pravilo. Nepisani je to zakon da se plijen, koji vladanje državom donosi izbornim pobjednicima, dijeli s plemenom, da ga se ne 'privatizira' izvan okvira koji su unaprijed određeni za starješinu plemena. Sve dok se starješina drži tog okvira i ne prisvaja opća dobra kradomice od plemena on je nedodirljivi vođa. U času kad prekrši to temeljno plemensko pravilo njegova moć se urušava, on pada i na kraju nestaje u bespućima povijesne ili pravosudne zbiljnosti. Na Sanaderovu Fimi mediju i ostala nedjela (za koja je optužen) nitko se nije obazirao dok se nije drznuo isprazniti i stranački račun.
Tomislav Karamarko u ovom je času glavni faktor nestabilnosti Vlade RH, glavni faktor nestabilnosti unutar HDZ-a i glavni faktor nestabilnosti odnosa među koalicijskim partnerima. Čak i ako politički preživi 'donovo' pravilo i formalno ostane na poziciji predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Vlade, nakon svega je njegova moć nepovratno oslabljena i svaki njegov daljnji potez bit će promatran kroz prizmu afere Konzultantica te će ga pratiti sumnja da je trgovao nacionalnim interesima. Je li to prevelik teret za njegova novodomoljubna, lovoljubna pleća?
