U prethodnom valu prodaje MORH-ovih stanova, odlukom Vlade iz 2011, Ministarstvo obrane sklopilo je kupoprodajne ugovore s oko 310 korisnika stanova. Na pitanje hoće li se provjeravati kako su sadašnji korisnici stanova ušli u njihov posjed i u kojim se slučajevima pravo prvokupa eventualno neće moći ostvariti, u MORH-u odgovaraju da se neće prodavati stanovi za koje je u tijeku sudski postupak, sve do pravomoćnog okončanja.

Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava i, odnedavno, Antifašističke lige Republike Hrvatske, navodi da je najveći broj onih koji su pokrenuli sudske postupke zbog toga što su početkom 90-ih izbačeni iz vojnih stanova naposljetku uspio ostvariti pravo na otkup tih nekretnina. No najveći problem, zbog kojega se i prodaja MORH-ovih stanova može smatrati posljednjim u nizu 'oprosta' građanima - iako su nasilne deložacije zbog zločinačke namjere i karaktera izvršenja sasvim specifična kategorija - jest u tome što većina tadašnjih žrtava nije ni prijavila izbacivanje iz stanova, bježeći u ratnom vihoru od naoružanih 'branitelja stambenog plijena'.

Većina žrtava nije prijavila izbacivanje iz stanova

Ima i onih koji su odustali od prava na otkup bivših stanova, boreći se za adekvatno obeštećenje, poput Milice Miladinović koja je 1991. ostala bez stana u Zagrebu i vikendice od 30-ak kvadrata u Strmecu kod Stubičkih toplica. Kada je njezin zamršen slučaj, zajedno s još nekima, postao smetnja u pristupnim pregovorima Hrvatske s Europskom unijom, Vlada je odlučila preuzeti kuću u Strmecu i dati joj stan. O toj odluci, kako je u veljači izvijestio Novi list, obavijestili su je tadašnji potpredsjednik Vlade Neven Mimica i državni odvjetnik Mladen Bajić tejoš uvijek aktualni ministar pravosuđa Orsat Miljenić.

'Milica Miladinović još uvijek obija pragove i nadamo se da je slučaj pred rješenjem', kazao je Zoran Pusić za tportal.

Tonči Majić, predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, podsjeća da je Mladen Bajić, dok je bio šef vojnog tužiteljstva u Splitu, medijima ispričao kako je u tom gradu 1993. i 1994. prijavljeno oko 300 vojnih deložacija, uz pretpostavku da je stvarna brojka triput veća od toga.

Zbog upornog nastojanja da u ratnim godinama spriječi brojne nasilne deložacije u Splitu, Tonča Majića brutalno su pretukli pripadnici 9. bojne HOS-a Rafael Vitez Boban. On svjedoči da su prve dvije godine zauzimani prazni stanovi, a kad je ponestalo takvih, započeli su upadi i u one naseljene jer su provalnici 'shvatili da je to potpuno nekažnjivo i da mogu računati na podršku institucija države - od vojnih do civilnih'.

'Od početka 1993. bilo je vikenda kad se upadalo u 15-ak stanova s obiteljima, samo u Splitu', kaže Majić. Do veljače 1994. osobno je pokušao osujetiti 70-ak deložacija u slučajevima kad su se ljudi sami javljali. Njegova udruga kasnije je pratila pokušaje žrtava da sudski izbore povratak u stanove, što se počelo realizirati tek dolaskom na vlast Vlade premijera Ivice Račana 2000.

Iako je točan broj žrtava vojnih deložacija u Hrvatskoj nepoznat, nevladine organizacije procijenile su da je iz stanova i kuća izbačeno oko 3.000 obitelji, okvirno oko 10.000 osoba. O surovosti tih operacija svjedoči i slučaj izbacivanja obitelji iz Poljičke ulice u Splitu, pri čemu su bojovnici prislonili pištolj na sljepoočnicu dvogodišnjeg djeteta, kao i slučaj obitelji Lunić, u kojem su krvavi nož stavili pod grlo sedmogodišnjakinje.

Majića je osobito smetalo to što su, kako kaže, svi ti provalnici bili nagrađeni drugim stanovima - nitko od njih nije izbačen na ulicu.

'Imam na umu nesretnike koji su išli izvan svojih mogućnosti, zadužili se u švicarcima i do kraja unesrećili ne samo sebe, nego i djecu svoje djece. S druge strane imate beskrupulozne kriminalce koji u uniformi HV-a provaljuju u tuđe stanove i opljačkaju iz njih sve što im se svidi. Izbačenima najčešće nisu dali ni da sa sobom ponesu nešto intimno, poput obiteljskih fotografije djece. Njihove su uspomene izbrisane, a provalnici su nagrađeni', upozorava Majić.

Vlada negirala deložaciju na Europskom sudu za ljudska prava

Navodi primjer žene s djecom koja je na 15-ak dana u ljeto 1995. otišla iz stana, a u koji je upao vojni policajac. U kasnijem sudskom procesu ispostavilo se da je praktički golobradi provalnik, pristigao iz Konjica, obukao uniformu vojne policije svega nekoliko dana prije upada u stan. Ženu su naposljetku obavijestili iz općine da će joj ponuditi otkup drugog općinskog stana, na što je ona pristala, a provalnik je dobio stan i još uvijek živi u njemu.

'Većina nije ni prijavila gubitak stanova i nikome se nisu obratili', konstatira Majić. Za ilustraciju: u jednom ulazu u splitskoj Ulici Ruđera Boškovića, u kojoj se danas uzdiže spomenik HOS-ovcima iz 9. bojne, od 55 stanova njih 15 je nasilno iseljeno, a niti jedan od tih slučajeva nije prijavljen ni Dalmatinskom komitetu za ljudska prava ni tužiteljstvu.

U atmosferi pregrijanog nacionalizma s početka 90-ih doista se činilo nevjerojatnim da bi ti stanovi ikad mogli biti vraćeni izbačenim korisnicima sa stanarskim pravom. No zapanjujuće je to što se isto čini i danas: na Europskom sudu za ljudska prava, na kojem se vodi slučaj 'Miladinović v. Croatia', Vlada osporava to da su uniformirane osobe izbacile cijelu obitelj iz zagrebačkog stana 'jer gospođa Miladinović nije tada takav postupak prijavila policiji i nije se požalila policiji'.

Ocjenjujući reformske kapacitete Vlade u protekle tri godine mandata u odnosu na svoje zahtjeve, 70 organizacija civilnog društva okupljenih u Platformi 112 ocijenile su da svatko imalo upućen u zbivanja 1991. i deložacije Srba u Zagrebu zna da je policija itekako znala za njih, da ih je vojna/specijalna policija provodila i da je svaka prijava takvoj policiji mogla završiti samo još strašnijim posljedicama po prijavitelje.

Tabak: Stanovi su vrhunac ledenog brijega

Vojni analitičar Igor Tabak smatra da su deložacije iz 90-ih 'jedna od neriješenih stvari koje ova država vuče i zbog kojih će i dalje imati problema'.

'U pitanju je nepostupanje, dakle produljenje problema na generacijskoj razini. Taj problem neće nestati jer u svakoj reviziji ovakvog fonda nekretnina na dnu stupca ostane kategorija koju ne možete normalno svrstati. Ti korisnici nekretnina bez pravne osnove morali bi u normalnoj, sređenoj državi ustupiti mjesto korisnicima s pravnom osnovom. To nije 'prošlo svršeno vrijeme' jer stjecanje bez pravne osnove je kazneno djelo i po toj logici dovodi se u pitanje pojam Hrvatske kao pravne države. 'Nogom u vrata' ne može biti pravnim poretkom priznato stjecanje nekretnine', kazao je Tabak.

Ukoliko su sadašnji korisnici stanova bez pravne osnove socijalni slučajevi, poručuje Tabak, država ih mora zbrinuti kroz druge mehanizme. Po njegovoj ocjeni, MORH-ovi stanovi tek su 'vrhunac vrhunca ledenog brijega', iako je na mjestu izjava ministra Ante Kotromanovića da će ovakvom prodajom MORH doći u priliku baviti se sustavom obrane države, a ne obranom nekretnina.

'Sad su isplivali stanovi, ali vojska generalno ima ogromnih problema s neperspektivnim nekretninama. Dugotrajni sudski postupci vode se zbog brojnih vojnih nekretnina, a puno je i onih u unutrašnjosti zemlje, koje nisu medijski atraktivne, ali su potpuno devastirane. Za njih nema ideja ni o korištenju, a kamoli ponuda za kupnju', ističe Tabak, upozoravajući da postoje dobro koordinirane ekipe, lobi koji vojnu imovinu 'rastavlja, odvozi i prodaje u stari metal'. Trgovci takvim sekundarnim sirovinama u drugim bi državama bili procesuirani dok su se u Hrvatskoj nekažnjeno 'rezali' čak i vojna oprema i oružje.