Kad je Todorić u pitanju, razlog za njegovo postavljanje leži ponajprije u činjenici da pravo prvokupa, ako dođe do javnog natječaja za prodaju, ima tvrtka Media u Todorićevu vlasništvu koja ima 49 posto udjela u Zagreb plakatu, ali s obzirom na dugu povijest odnosa u trokutu Ivica Todorić – Slobodan Ljubičić, šef ZGH i gradonačelnik Milan Bandić

Zašto Holding nije odmah išao s javnim natječajem i postavljenom cijenom, u gradskoj megatvrtci odgovaraju tek suhim birokratskim jezikom kako je 'riječ o odluci Društva ZGH kojom će se na taj način utvrditi postoji li interes investitora', koliko procjenjuju da bi za 51 posto udjela mogli utržiti.

No ono što je važnije od prodaje udjela Zagreb plakata, oko kojeg prijepori traju od njegova osnivanja 2006., jest to hoće li budući vlasnik dobiti ekskluzivno pravo na javne površine u trajno vlasništvo.

'Mislim da prodaja 51 posto udjela Zagreb plakata nije dobra ideja, jer tako Grad trajno prodaje javnu površinu. Na taj način jedna će tvrtka imati monopol na najboljim lokacijama za plakatiranje koje su javna površina u vlasništvu građana. Nije na gradu da na taj način pogoduje određenim providerima ili utječe na tržište vanjskog oglašavanja.

Puno bolje rješenje bilo bi davanje u koncesiju na javnom natječaju određenih površina u nekakvim paketima', mišljenja je Marina Benčić, direktorica P.I.O. plakata koja će prije odluke o javljanju na objavljeni Holdingov poziv obaviti konzultacije s vlasnicima.

Poseban teret mogućem budućem kupcu mogla bi predstavljati činjenica da je pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda iz rujna prošle godine Zagreb plakat izgubio monopolistički položaj u oglašavanju na javnim površinama, ukinuta je odredba prema kojem je oglašavanje komunalna djelatnost pa se postavlja i pitanje pravnog legitimiteta Zagreb plakata kao tvrtke, a samim tim i Ugovora koji je između Grada i Zagreb plakata potpisan na 25 godina.

Iako su Gradska skupština na čelu s Darinkom Kosorom i Grad podnijeli ustavnu tužbu na navedenu odluku, ona ne odgađa njezinu primjenu.

'Kada se odluka o osnivanju Zagreb plakata donosila, ja sam bio protiv nje, jer nije bilo na Gradu da ulazi u posao koji je tržišna djelatnost. Definitivno se slažem da bi koncesionarski model bio bolji od prodaje, jer je riječ o javnim površinama, ali s druge strane treba imati u vidu to da u Zagreb plakatu postoji i drugi partner koji je u dokapitalizaciju uložio ne mala sredstva', istaknuo je Kosor koji je, kada je Zagreb plakat osnovan, bio na strani oglašivača, jer je i sam imao u vlasništvu Metropolis Media.

Da je koncesionarski model bolji od prodaje, ne dvoji ni Gabriela Klarić, direktorica Outdoor Akzenta, koji je uz Europlakat i Mediju 2008. bio u utrci za 49 posto udjela u Zagreb plakatu.

'Od koncesionarskog modela građani bi definitivno imali više koristi, jer bi se postigle bolje cijene, nabavljala bi se suvremenija oprema, a u konačnici je riječ o javnim površinama koje su vlasništvo građana', smatra Klarić.

S obzirom na stanje u oglašivačkoj branši i kretanja u hrvatskom gospodarstvu, drži kako se, ako dođe do prodaje, teško može postići cijena od 109 milijuna kuna, za koliko je prije šest godina prodano 49 posto Zagreb plakata.

'To bi bilo potpuno nerealno očekivati. Teško je procijeniti koliko bi se moglo dobiti u današnje vrijeme, možda polovica od toga, iako je o tome teško govoriti', zaključila je Klarić.