Prvog dana srpnja DHMZ je objavio da je ovogodišnji lipanj u Hrvatskoj bio najtopliji otkada se provode mjerenja, s temperaturama od tri do 4,3 Celzijeva stupnja višim od prosjeka za razdoblje 1981. - 2010. Uočen je i trend porasta broja uvjeta za upozorenja na toplinske valove, posebno tijekom srpnja i kolovoza, kao i vrlo jasan porast toplih indeksa ekstrema, poput broja toplih dana i toplih noći te duljine toplih razdoblja. Posebno su ugrožene urbane sredine u kojima se javljaju toplinski otoci koji smanjuju kvalitetu života u gradovima tijekom ljetnih mjeseci.

Klimatologinje mr. sc. Lidija Srnec, dr. sc. Ksenija Cindrić Kalin i mr. sc. Melita Perčec Tadić iz Službe za klimatologiju te hidrogeologinja dr. sc. Tatjana Vujnović iz Službe za hidrološke studije, analize i prognoze DHMZ-a iznijele su za tportal vlastita promišljanja u kontekstu klimatskih promjena, svaka u svom području specijalnosti, te su upozorile na kritične točke, upućujući građane kako i oni mogu pridonijeti oporavku planeta.

Projekcije su predvidjele porast temperature, no iznenađuje li donekle brzina širenja i perzistiranja toplinskih valova, poput ovih aktualnih u Europi?

Srnec: Rezultati posljednjeg izvješća UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) upozoravaju na povećanu vjerojatnost ekstremnih vremenskih pojava kao posljedice globalnog zagrijavanja. U tom smislu ne možemo reći da nas, meteorologe, iznenađuje pojava toplinskih valova. Međutim zabilježene ekstremne temperature u Europi početkom ljeta, kao i prostorno područje Europe zahvaćeno toplinskim valom, sigurno će se analizirati u usporedbi s do sada mjerenim podacima u dugim nizovima, kao i u kontekstu do sada zabilježenih ekstrema. Bitno je istražiti ove pojave s aspekta njihovih uzroka i posljedica, a za to je potrebno neko vrijeme i nakon što oni prođu.

Koje su još očekivane posljedice globalnog zagrijavanja?

Srnec: Već je spomenuto to da su ekstremne vremenske prilike, kako u svom intenzitetu, tako i u učestalosti, posljedica globalnog zagrijavanja. U budućnosti, osim toplinskih valova, možemo očekivati promjenu oborinskog režima na prostornoj i vremenskoj skali. Iako je oborina vremenski i prostorno puno promjenljiviji parametar u usporedbi s temperaturom, pa samim time signal njezine promjene u budućnosti nije toliko jasan i jedinstven, Mediteran, a onda i naš dio obale, područje je koje će se suočiti s manjkom oborine, posebno ljeti. U turističkoj sezoni, uz visoke temperature, to donosi povećan rizik od češćih požara, manjka pitke vode, povećanu potrošnju energije zbog potrebe za dodatnim rashlađivanjem, otežanu opskrbu hranom, posljedice za zdravlje i slično.

Zagreb mora prilagoditi sustav odvodnje: Moguće su ekstremne oborine

Čak i oborine postaju ekstremnije; čini se da grmljavinska nevremena s tučom u Hrvatskoj 'istiskuju' kišu. Očekuje li se nastavak i takvih ekstrema?

Cindrić Kalin: Što se tiče opaženih promjena u količini oborine, u Hrvatskoj je uočeno ljetno smanjenje količine oborine i osobito je izraženo duž Jadrana i u gorskoj Hrvatskoj, što je u skladu s opaženim trendovima sušenja na Mediteranu. Zbog toga je opažen i trend produljenja sušnih razdoblja duž Jadrana, ali i u sjeverozapadnim predjelima Hrvatske u ljetnim mjesecima. Zbog porasta proljetne i ljetne temperature zraka povećava se evapotranspiracija pa je uočen porast sušnih prilika u vegetacijskom razdoblju novijeg klimatološkog razdoblja (1991. - 2020.) u odnosu na prethodno (1961. - 1990.).

S druge strane, u jesenskim mjesecima uočen je pozitivan trend količine oborine na području cijele Hrvatske, a najizraženiji je u središnjoj Hrvatskoj. U središnjoj Hrvatskoj i na sjevernom Jadranu uočeno je značajno povećanje udjela same količine oborine u vrlo vlažnim danima, kao i povećanje dnevnog intenziteta oborine.

Sve učestaliji ekstremni događaji (suše i poplave) motivacija su za dodatna istraživanja i stjecanje novih spoznaja o ekstremima kako s meteorološkog, tako i hidrološkog aspekta. Tako je nedavno u sklopu DHMZ-ova istraživanja analizirana urbana poplava u Zagrebu u ljeto 2020. Uočen je značajan porast godišnje maksimalne kratkotrajne količine oborine (za trajanja do dva sata) u posljednjih 110 godina na području Zagreba i čini se da se satne količine oborine brže mijenjaju nego što je slučaj s oborinom na većoj skali. Ekstremna dvosatna oborina koja je pala 24. srpnja može se očekivati s povratnim periodom većim od 100 godina. Istraživanje je ukazalo na nužnost prilagodbe sustava odvodnje u Zagrebu i na moguće negativne učinke ekstremnih oborina u budućnosti.

Je li urušavanje ledenjaka u Alpama nepovratno?

Vujnović: Tijekom geološke povijesti Zemlje postojale su brojne oledbe tijekom kojih su se ledenjaci rasli i širili, ali i toplija razdoblja tijekom kojih su se ledenjaci smanjivali, tj. pojačano otapali. Trenutno smo u toplom razdoblju te se ledena površina smanjuje diljem planeta. Prema znanstvenicima, gubitak volumena leda u Alpama do 2050. u odnosu na 2017. iznosit će od 47 do 52 posto. Za drugu polovicu 21. stoljeća rezultati su različiti - modeliranje korištenjem za oporavak klime optimističnog scenarija predviđa zadržavanje oko trećine leda iz 2017., no korištenje modela jakog zagrijavanja predviđa nestanak alpskih ledenjaka do 2100.

Ne postoje protokoli za upozorenja na sušu

Očekuje li se kontinuirano smanjivanje razina rijeka i jezera na Mediteranu?

Vujnović: Moguća buduća vremenska preraspodjela godišnje oborine u Hrvatskoj s porastom temperature (Branković et al., 2012) i evapotranspiracije mogle bi dovesti do snižavanja razina podzemnih voda, smanjenja prosječnih godišnjih i minimalnih godišnjih protoka, što kao posljedicu može imati suše duljeg trajanja. Najranjivije je dinarsko krško područje RH jer zbog svoje geološke podloge nema značajne retencijske mogućnosti.

Perčec Tadić: Ugroženost krških priobalnih vodonosnika prati se desetljećima, a intenzivno istražuje i u sklopu projekta 'Upravljanje krškim priobalnim vodonosnicima ugroženima klimatskim promjenama' (UKV), te je za Vransko jezero na otoku Cresu, pored opaženog trenda porasta temperature zraka, uočen iznimno visok trend porasta maksimalnih dnevnih temperatura vode u jezeru (0,6°C/10 godina) i vrlo izražen trend snižavanja srednje razine vode u jezeru (0,37 cm/10 godina). Za krške vodonosnike u priobalnom području snižavanje razine vode u vodonosnicima može kao posljedicu imati prodiranje morske vode i njihovo zaslanjivanje. Kako bi se ovo preveniralo, u okviru projekta provode se monitoring i analize stanja jezerskog sustava te se pripremaju podloge za upravljačke mjere u budućnosti, s naglaskom na rizike u sektorima upravljanja vodnim i morskim resursima, turizmu, poljoprivredi i zdravstvu.

Cindrić Kalin: U Hrvatskoj, ali i na razini Europe, trebalo bi više poraditi na strategiji upravljanja sušom, odnosno razvoju sustava rane najave mogućnosti suše (proaktivno djelovanje). Naime ne postoje protokoli na nacionalnoj razini (monitoring, upozorenje, djelovanje) kakvi postoje za druge prirodne nepogode (npr. poplave, požari, toplinski valovi), iako suše uzrokuju značajne gospodarske gubitke, posebno u poljoprivredi, energetici i vodoopskrbi. To su i rezultati nedavno objavljenog opsežnog istraživanja o percepciji suše i upravljanja sušom u Europi.

Mali pomaci svima čine dobro

Uslijed energetske krize Njemačka je najavila aktiviranje termoelektrana na ugljen; kako će takve aktivnosti utjecati na klimu?

Perčec Tadić: Korištenje fosilnih goriva primarni je izvor povećanja koncentracije stakleničkih plinova, glavnog pokretača i uzroka globalnog zagrijavanja, tako da sa stanovišta smanjivanja emisija ovo nije pozitivna mjera.

Što građani mogu učiniti?

Srnec: Građani definitivno mogu poraditi na ekonomičnom prilagođavanju energetskoj, ali i klimatskoj krizi. Koliko god se čini da je benefit napora svakog od nas malen i neće imati značajan doprinos u rješavanju problema, potrebno je naglašavati da je svatko od nas jedinka u cijelom lancu i doprinosi kako problemu, tako i njegovu rješenju. Prilagođavanje termostata ljeti prilikom hlađenja, ali i zimi zbog grijanja, neće samo smanjiti potrebe potrošnje, nego i utjecati na naše račune. Pješačenje, korištenje bicikla ili zajednička vožnja u osobnim automobilima i gradskim prijevozom, uz smanjenje potrošnje energenata, utjecat će na smanjenje osobne potrošnje, ali i doprinijeti boljoj kvaliteti zraka, a onda i boljem općem zdravlju populacije. Iako ovi pomaci na prvu djeluju mali, u konačnici čine svima dobro.