Profesorica Andrea Vranić članica je Zagrebačkog psihološkog društva, koje povodom izvanrednih okolnosti svakodnevno na svojoj Facebook stranici objavljuje vježbe i tehnike za podizanje optimizma i održavanje mentalnog zdravlja.

'Ideja je da svaki dan tijekom ove krize koja nas pogađa objavljujemo znanstveno i stručno utemeljene tekstove u pokušaju kreiranja umirujućeg cyberspacea i ublažavanju strahova koji su razumljivi i mogu biti konstruktivni, te panike koja je obeshrabrujuća i imobilizirajuća', objašnjava prof. Vranić za tportal.

U članku naslovljenom 'Stres, bolest, optimizam: Što možemo (probati) učiniti sami', citirajući znanstvene izvore ona navodi da stres na imunitet djeluje putem limfnog sustava ili djelovanjem hormona tako što remeti proizvodnju leukocita, bijelih krvnih stanica važnih u zaštiti tijela od bakterija i virusa. Osim toga, stres može djelovati na imunitet putem promjena u ponašanju izazvanih stresnom situacijom, npr. prekomjernom konzumacijom alkohola i cigareta, lošom prehranom i smanjenom tjelesnom aktivnosti, piše prof. Vranić, osvrćući se potom na nekoliko relevantnih istraživanja.

Postoji li povezanost stresa i sklonosti zaraznim infekcijama dišnih puteva?

Nakon svjetske epidemije svinjske gripe, 2010. godine, provedena je meta-analiza povezanosti psihološkog stresa i infekcije gornjih dišnih puteva koja je potvrdila da je stres povezan s povećanom osjetljivosti za razvoj infekcije dišnih puteva, neovisno o tome radi li se o psihološkom stresu (izmjerenom putem samoprocjene, tj. upitnika o tome koju razinu stresa pojedinac osjeća) ili, pak, klinički ili biološki utvrđenom stresu. Iako nije sasvim razjašnjeno kako se odvija međudjelovanje stresa i osjetljivosti na infekcije, čini se da kronični stres smanjuje sposobnost imunološkog sustava da 'razumije' hormonalne signale što može dovesti do smanjenja proizvodnje protuupalnih stanica leukocita, odnosno do jačanja simptoma bolesti, piše Vranić.

Razlikuju li se muškarci i žene u 'zdravstvenom' odgovoru na psihološki stres?

'Odavno je poznato da su muškarci osjetljiviji na infekcije od žena. Na primjer, u epidemiji gripa 1917.-1918. umrlo je više muškaraca nego žena, a u mnogih se sisavaca pokazuje kako paraziti češće naseljavaju organizam mužjaka, koji sukladno tome imaju i teže posljedice. Mehanizam odgovoran za ovu razliku u osjetljivosti na infekcije nije poznat, ali čini se da bi ženski hormon estrogen mogao biti važan faktor. Pokazuje se, naime, kako žene prijavljuju manje simptoma tijekom sredine ciklusa kad je razina estrogena najviša, a čini se i kako estrogen sprečava ili ublažava upalne reakcije. No, iako su muškarci općenito osjetljiviji na zarazne bolesti, muškarci i žene su jednako podložni stresu koji oslabljuje imunološku reakciju', navodi prof. Vranić.

Kakav je zdravstveni odgovor starijih osoba na stres?

'Općenito gledano, imunološki sustav starijih osoba je oslabljen u odnosu na mlađe pa dugotrajno stresno razdoblje može dodatno oslabiti organizam. Primjerice, uočena je slabija reakcija na cjepivo kod starijih osoba koje su dugoročno uključene u brigu o svojim supružnicima oboljelim od demencije, nego kod starijih osoba koji nisu u situaciji kroničnog stresa. No, to ne vrijedi za sve starije osobe jer pokazuje se kako raspoloženje može igrati važnu ulogu. Emocionalno stanje je, naime, povezano s radom imunološkog i endokrinog sustava. Primjerice, kod starijih je žena utvrđena povezanost depresivnosti, ljutnje i umora s lošijim zdravstvenim statusom, a pozitivan afekt kod starijih muškaraca povezuje se s boljom procjenom zdravstvenog stanja, vitalnosti i mentalnog zdravlja', otkriva prof. Vranić, dodajući da optimizam, naravno, nije jedini način nošenja sa stresom – svatko može za sebe pronaći ono što mu najbolje pomaže.

Kako podići optimizam?

Optimizam se definira kao opće pozitivno očekivanje od budućnosti, pri čemu je veći optimizam povezan s mentalnim i fizičkim zdravljem.

'Intervencije za osnaživanje optimizma koriste različite pristupe, a uglavnom se temelje na razvijanju budućih ciljeva i često na tehnici vizualizacije, tj. zamišljanja, najbolje buduće verzije sebe (eng. best possible self – BPS). Ove intervencije obično uključuju ovakvu uputu: 'Zamislite sebe u budućnosti, nakon što je sve što se trebalo dogoditi završilo najbolje što može. Trudili ste se i uspjeli postići svoj cilj/ciljeve…'. Sudionici tako zamišljaju svoje buduće osobine, odnose, uspjehe. Potom je potrebno navesti svoja zamišljanja koristeći rečenice poput 'U budućnosti ja ću biti/raditi…', te potom te rečenice složiti u povezanu priču i zapisati ih.

Na primjer: 'U budućnosti, kad prođe ova epidemija, ja ću naći vrijeme za vidjeti svoje prijatelje. Kad se sve opet normalizira, ja ću jednom tjedno ići u poslijepodnevnu šetnju sa svojim djetetom/suprugom. Ja ću svaku drugu nedjelju pozvati prijatelje na ručak. Kad sve prođe, ja ću biti organizirana i brže ću rješavati poslovne obaveze, zato ću biti učinkovitija i neću trebati kod kuće dovršavati zadatke. Kad sve prođe, ja ću biti zadovoljna osoba jer ću znati da smo odgovorno prošli kroz ružan period i dobro se brinuli jedni o drugim', upućuje prof. Vranić.

Naposljetku, stručnjakinja navodi rezultate meta-analize 29 psiholoških intervencija namijenjenih podizanju optimizma u kojima je ukupno sudjelovalo 3319 ljudi – različite tehnike za podizanje optimizma su učinkovite - podižu optimizam za 30-40 posto - a posebno je učinkovita gore opisana tehnika 'Najbolji budući ja'.

Što zapamtiti?

'Ne možemo utjecati na to koliko godina imamo, kao ni na to jesmo li muškarac ili žena. Ne možemo ni na to hoće li se u svijetu pojaviti virus. Ali možemo na to kako se sa situacijom nosimo. Psihičko stanje može utjecati na zdravlje i zdravstveni ishod, kod žena i muškaraca, mlađih i starijih. Optimistične osobe imaju manje šanse razviti depresivne simptome i imaju bolji imunološki sustav.

Optimizam se može naučiti i vježbati. Ajmo!', zaključuje prof. Vranić.