Čak se i konzervativni dio javnosti zasad pokazuje jako pristojnim te se redom srdačno čestita novoizabranom predsjedniku, a tek se stidljivo spominju nadolazeći parlamentarni izbori, na kojima će posrnula stranka UMP (bez Sarkozyja) nastoji osvojiti većinu u Nacionalnoj skupštini.

Hipoteza o tome kako je za Hollandeovu pobjedu bio bitno zaslužan i sverastući animozitet spram Sarkozyjeve politike, kako na planu sadržaja, tako i na planu stila te kako su zapravo protekli izbori bili referendum na temu Sarkozyja, ne čini se pretjeranom.

Bilo kako bilo, Hollande službeno stupa na funkciju 15. svibnja, a odmah mu je više-manje poručeno da neće imati pravo na uobičajeni 'period milosti' od 100 dana. Stoga, najavio je kako će odmah pri stupanju na dužnost pokrenuti najavljivane reforme. Jedna od glavnih tiče se uređivanja državnih financija, točnije uspostave novog plana štednje kojem je cilj dovesti javni deficit na razinu od tri posto BDP-a u 2013. godini.

Za razliku od uobičajene prakse socijalista, nema namjeru povećavati broj javnih službenika ili povećavati minimalnu plaću, budući da mu se, u kontekstu aktualne krize, ta mjera zasad čini neodrživom. A za svako novo zaposlenje u javnim službama u tzv. prioritetnim zonama morat će se ukinuti neko drugo mjesto.

Kao i niz stavki u Hollandeovom programu, i ova je javnosti predstavljena tek u najšturijem obliku te se njezina primjena tek mora vidjeti.

Iako se tako službeno ne naziva, nastupit će i povećanje poreza u kojem će se, prema službenom programu, voditi kriterijem pravičnosti. Uvodi se tako nova porezna stopa za domaćinstva čiji prihodi godišnje prelaze 150.000 eura, fiskalne olakšice ograničit će se na 10.000 eura, a sveukupno, novi porezi trebali bi uprihoditi oko 30 milijardi eura prihoda. Za Da bi ubrzao stvaranje novih radnih mjesta, stvorit će se nova javna investicijska banka, a uvest će se i mogućnost odlaska u mirovinu sa 60 godina za one s dugim radnim stažem, naspram službenog praga od 62 godine.

Hollandeov prvi službeni međunarodni susret će se skoro sigurno odigrati u Berlinu, s njemačkom kancelarkeom Merkel. Koliko će pak njegova želja da se nanovo pregovara o fiskalnom paktu i u njega uključe parametri ekonomskog rasta i zapošljavanja imati odjeka, teško je zasad tvrditi, no većina analitičara smatra kako bi moglo doći do nekog kompromisnog rješenja u novom njemačko-francuskom partnerstvu, među ostalim, i zato što se rigorozni fiskalni pakt našao na meti kritike niza visokih europskih dužnosnika.

Unatoč tome što će se konačni raspored političkih snaga u Francuskoj znati tek u drugoj polovini lipnja, nakon parlamentarnih izbora, Hollande ne raspolaže luksuzom taktiziranja. Naime, prije novih izbora očekuju ga dva bitna summita krajem svibnja, summit G8 u Camp Davidu u SAD-u te NATO-ov summit u Chicagu na kojem bi trebao najaviti povlačenje francuskih trupa iz Afganistana do kraja 2012. godine.