Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, studentski kapelan Sveučilišta u Zagrebu, dao je za Globus veliki intervju u kojem se dotaknuo svojih korijena, odnosa prema homoseksualcima, života u Kanadi gdje je odrastao, ćirilice u Vukovaru, ali je odgovorio i na neka osobna pitanja poput seksualnih iskustava…
Stojić je naveo kako je prvu djevojku imao sa 15 godina, a na pitanje je li s njom imao seksualni odnos odgovorio je: 'Znate, to je vrlo osobno pitanje. Ali ne stidim se reći, ponosan sam što sam živio predbračnu čistoću. Naime, do svoje 16. godine suzdržavao sam se od seksualnih odnosa možda iz krivih razloga jer nisam htio da ona zatrudni ili da dobijem spolno prenosivu bolest. Kad sam se u 16. godini obratio, rekao sam sebi: 'Ako se ikad budem ženio, čuvat ću čistoću sve do braka.' Naprosto sam tako odlučio – neposredno nakon ispovijedi kod svećenika Franka Kellya u Torontu. Kelly me je odriješio svih mojih grijeha i tada sam prvi put osjetio da je Bog – Otac.'
Govoreći o svojim mladim misama, od kojih je jednu imao u roditeljskom zavičaju u Dragićima kod Međugorja, prisjetio se za Globus kako je na njoj mislio progovoriti o tragičnoj smrti djeda Stanka.
'U ratu je bio domobran, a ubijen je u siječnju 1944. u Bosanskoj Gradiški. Ubili su ga partizani, vjerojatno srpski. Nakon rata njegov i grobovi njegovih suboraca su izrovani i svi su bačeni u Savu. Tamo je onda stajao partizanski spomenik', navodi Stojić i dodaje kako Srbe, ali ni nikog drugog nije mrzio, ali je imao prezir prema njima. 'Uoči te prve ispovijedi cijeli tjedan imao sam napast da ću na mladoj misi nešto snažno reći, da ću osvetiti svog djeda.
Mislio sam progovoriti kako je prolivena nevina hrvatska krv… Kad tamo, ispred moje ispovjedaonice pojavila se poveća skupina ljudi koji se nisu došli ispovjediti nego tražiti blagoslov', prisjeća se Stojić i dodaje kako je bila riječ o Srbima iz Bosanske Gradiške, mjesta u kojem mu je ubijen djed.
'Odjedanput, ja sam osjetio ogromnu ljubav prema toj starijoj ženi koja je, zajedno s čitavom grupom, stajala ispred mene. Pali su svi okovi, lanci koji su me dotad držali. Rekao sam joj: 'Vidite, postoji mogućnost da je upravo vaš otac ubio mog djeda. Ali tu smo u ime Isusovo i blagoslivljamo jedni druge. I onda se ona rasplakala i zagrlila me. Nakon toga bio sam slobodan čovjek…'
Naveo je Stojić u poduljem razgovoru i da radi s homoseksualnim osobama te da mu ih trenutno dolazi šest, a da je u zadnjih sedam godina kod njega na razgovoru bilo njih 15-20. Kaže kako ih ne navodi da promijene svoju seksualnu orijentaciju, nego 'da traže Božje kraljevstvo' tj. kršćansku savršenost'. Dodaje kako ih ne upućuje ni na kakve tečajeve na kojima se 'liječi' spolna orijentacija jer to kod nas, za razliku od zapadnih zemalja, ne postoji, ali postoji literatura.
'U zapadnim zemljama postoje stručnjaci koji pružaju pomoć homoseksualcima koji se bore s neželjenom privlačnosti prema istom spolu. Jedan takav primjer je knjiga 'Iskorak iz homoseksualnosti', koju je napiso Richard Cohen, koji je također bio homoseksualac, ali se, uz Božju milost, kako on svjedoči, oslobodio te tendencije pa je sada oženjen i ima dvoje ili troje djece. Ta knjiga prevedena je i na hrvatski…'
Upitan ulaze li u kršćanski život i homoseksualni spolni odnosi Stojić odgovara: 'Ne. Ja osobu ne poistovjećujem s činom. Jedno je osoba, a drugo je čin.' Podsjetio je i da su homoseksualci Božja djeca i da ih Crkva voli. 'Želim naglasiti da razlikujem osobu od čina. Ljubim osobu, a mrzim grešni čin. Tako i Crkva. Nažalost, pošto Crkva odbacuje grešni čin, neki misle da mrzi i čovjeka...', istaknuo je Stojić.
U razgovoru se se osvrunuo i na referendum o ćirilici. 'Ja sam protiv ćirilice u Vukovaru. Ja sam stvarno protiv toga. Ali bojim se da ćemo zbog tog referenduma imati brojne kolateralne žrtve. A to su Srbi koji žive u drugim mjestima, jednako kao Slovaci, Talijani, Česi i druge manjine. Znam jednog slovačkog svećenika i njegovo selo kraj Našica: u tom selu Slovaka ima 40 posto i sad, ako ovaj referendum prođe, oni će izgubiti pravo na svoj jezik. Ne mogu staviti u isti koš neko srpsko selo u Lici ili Gorskom kotaru. Zakon mora biti jednak za sve, ali Vukovar mora biti izuzet zato što je u njemu prolivena krv. I zbog njegove traumatične povijesti. Takve iznimke svagdje postoje. To se zove pozitivna diskriminacija.'
Čitavi intervju možete pročitati u novom broju Globusa.