Kako će taj proces izgledati, zasad nije posve poznato. No izvjesno je da su za iznos manji od milijun eura, i to otkupljen od jedne tvrtke s Cipra, golemu prednost stekla dvojica braće iz Splita, od kojih se jednome može dodati pridjev 'kontroverzni'. Dapače, Josip i Matko Mijić trenutno su u poziciji da sami odlučuju o tome kako će izgledati prodaja hotela, koliki će biti rok za prijavu i kakva će se jamčevina tražiti, hoće li se raditi tek o prikupljanju ponuda ili stvarnom nadmetanju uživo, je li proces otvoren i za strane ili samo za domaće investitore…

Time će de facto utjecati i na to hoće li država imati dva, pet ili dvadeset milijuna eura zarade od ovog posla: njima je u interesu sniziti cijenu, a tim potezom direktno izbijaju novac iz proračuna. Braća Mijić odlučuju o svemu zahvaljujući spomenutih milijun eura: tako u svakoj fazi postupka uspijevaju preglasati i Republiku Hrvatsku i Grad Split.

Upravo nedavno pokušali su kupiti hotel direktnom pogodbom i odluka o tome već je bila donesena, pa ju je u posljednji trenutak poništio Trgovački sud.

Stečajni postupak koji se rastegnuo na nevjerojatnih dvadeset i kusur godina prodajom Bellevuea napokon se približava očekivanom ishodu, no vrijedi zabilježiti da je u prethodnim godinama obilovao i drugim krajnje neobičnim detaljima: od sporenja oko vlasništva u kojima su presude donošene, ukidane, poništavane i mijenjane, preko samoorganiziranja radnika koji su preko druge firme nastavili raditi i zarađivati u hotelu i kavani sve do početka svibnja ove godine - pokazat će se, nezakonito - do smjena stečajnih upravitelja i bizarne razlike u procjenama vrijednosti same nekretnine.

Još 2007. godine jedan vještak potpisao je da ona vrijedi nešto manje od 11 milijuna eura. U svibnju ove godine druga vještakinja gotovo je prepolovila taj iznos, na 6,3 milijuna eura. Predstavnik države potom se pobunio i zatražio novo vještačenje, a ono je nedavno napisano na ukupan iznos od 13 milijuna eura.

To bi barem teoretski trebala biti početna cijena prilikom prodaje hotela, a kako se neslužbeno može doznati, neke zainteresirane osobe bile su izrazito nezadovoljne ovakvim ishodom.

Za bolje razumijevanje ove priče izostavljat ćemo rogobatne pravne formulacije i kronologiju slučaja Bellevue iznijeti jezikom laika.

Burna povijest, pretvorba i maratonski stečaj

U drugoj polovici 19. stoljeća u zapadnom krilu netom izgrađenih Prokurativa otvara se hotel De la Ville u vlasništvu Spiridona Tocigla, zaslužnog između ostalog za onu spomenutu prvu hrvatsku razglednicu. Potom on mijenja imena i vlasnike, a 1934. godine - tada pod Prvom pučkom dalmatinskom bankom - doživljava glamuroznu rekonstrukciju. Nakon rata postaje 'općenarodna imovina', a pet godina kasnije ulazi u Gradsko hotelsko poduzeće hotel Bellevue.

Do početka devedesetih u sastavu je Union Dalmacije, a tada neobičnim manevrom nastaje tvrtka Laurus s golemim kapitalom - dva hotela, dva prenoćišta, osam restorana, kavanom, dvije pizzerije, pet gostionica, dva snack bara, četiri caffe bara, 42 buffeta, pet sezonskih buffeta, sedam restorana društvene prehrane, pekarom, poslovnim uredima i pet poslovnih prostora te 827 zaposlenika. Potom slijede pretvorba i privatizacija i, dakako, otvaranje stečaja već početkom dvijetisućitih, a nakon toga čerupanje komadić po komadić i nekretninu po nekretninu. Nekim čudom, zbog nerazjašnjenog vlasništva, baš Bellevue nastavio je postojati ni živ ni mrtav.

Hotel na vjerojatno najprestižnijoj lokaciji u gradu ostao je otvoren, no zub vremena činio je svoje: bio je toliko zastario, zapušten i oronuo da je u jednom trenutku dobio etiketu 'retro'. Sobe su se jeftino iznajmljivale, kultna kavana s baštom od milijun dolara radila je punom parom, a sve su vodili radnici iz tvrtke Laurus Bellevue, koju nikako ne treba miješati s Laurus d.d. Obje su u stečaju, dakako.

Paralelno se u pozadini vodila pravna bitka oko vlasništva nad hotelom koju je Grad Split nakon sedam godina sudovanja pravomoćno dobio u svoju korist, da bi Vrhovni sud preokrenuo stvar i dodijelio zgradu Laurusu d.d., odnosno onome što je ostalo od njega. Tvrtka je formalno ugašena, a danas kao pravni subjekt postoji tek njena 'stečajna masa'.

Pozadinska igra braće Mijić

Također paralelno i u još dubljoj pozadini na scenu stupaju braća Mijić te preko svoje tvrtke Tu Doma od tvrtke Althea Management Limited s Cipra kupuju 6,6 milijuna kuna vrijedna potraživanja u stečajnom postupku. Cijena koju su zaista platili nije poznata, no kuloari vrlo dobro znaju da se radi o imovini splitske poduzetničke obitelji Crnčević, koja je baš tada zapala u probleme. Mijićev odvjetnik kupuje još milijun kuna potraživanja i tako zajedno dobivaju većinu glasova u Skupštini vjerovnika - tijelu koje donosi ključne odluke, u kojemu su država i Grad Split ostali u manjini.

Dugovanja Laurusa, naime, u velikoj mjeri su podmirena i ostalo je još samo 13 milijuna kuna u 'drugom' isplatnom redu, a pretpostavlja se da će u nižim redovima isplivati otprilike još toliko - s time da će polovica ponovno pripasti braći Mijić na ime dugogodišnjih kamata na potraživanja koja su otkupili. Dakle na pomolu je jedinstven slučaj da će imovina tvrtke Laurus (zgrada vrijedna najmanje 13 milijuna eura) debelo premašiti dugovanja od otprilike 30 milijuna kuna. Za hrvatske prilike - neviđeno.

I nakon što hotel bude eventualno prodan sva razlika u cijeni ići će na račun vlasnika tvrtke - a to su država s 92 posto i mali dioničari s ostatkom.

No rekli smo, Mijići imaju većinu pa diktiraju smjer i tempo. Najprije su smijenili dotadašnju stečajnu upraviteljicu i postavili njenog nasljednika Maroja Stjepovića, a potom većinom glasova progurali odluku da neposrednom pogodbom hotel pripada njima, uz obavezu da 'u potpunosti podmire sve nepodmirene tražbine iz stečaja' - kojih, kako smo rekli, nema puno. Dapače, dosad nisu ni popisane.

Time bi zapravo kupili hotel za samo oko tri milijuna eura, no Trgovački sud u Splitu zasad je spriječio takav scenarij te je ukinuo odluku o neposrednoj pogodbi. Mijići su se žalili.

'Proces je u zastoju dok ne pristigne odluka Visokog trgovačkog suda', sve je što je za tportal htio kazati stečajni upravitelj Stjepović, ne želeći spekulirati hoće li se ovog puta ići na natječaj ili eventualno dražbu, pa čak i međunarodnog karaktera. To je ionako svejedno jer se zna tko ima većinu u Skupštini vjerovnika. Mijići.

Stjepovića smo zamolili da nas provede kroz zatvoreni hotel, no nije bio u prilici omogućiti to. Umjesto toga ponudio nam je da iskoristimo njegove fotografije iz posljednjeg vještačenja, odnosno elaborata o procjeni vrijednosti.

Vlasništvo nad hotelom nije razriješeno

Braća Mijić sada mogu odlučiti da se ide na prikupljanje ponuda, maksimalno se skrati rok za njihovo dostavljanje i da cijeli proces umjesto suda vodi isključivo stečajni upravitelj. Na ruku im ide činjenica da vlasništvo nad hotelom i dalje nije razriješeno: premda je zgrada dosuđena Laurusu, njen vrlo mali dio i dalje pripada državi i Gradu Splitu - dakle hotel se zapravo ne prodaje 'jedan kroz jedan' i to će sasvim sigurno demotivirati svakog ozbiljnog domaćeg ili stranog investitora', kaže za tportal sugovornik koji već desetljećima pomno prati što se događa s ovim stečajem.

'Zeznulo ih je vještačenje na vrijednost od 13 milijuna eura, dvostruko više nego u prethodnom, ali zato im odgovara nesređena dokumentacija i položaj koji su zauzeli u Skupštini vjerovnika. Sada mogu pokrenuti proces prodaje i odlučivati o svim koracima, pa i popustima ako se u prvom ili drugom krugu ne pojavi nitko zainteresiran. Drugim riječima, otkupom potraživanja od milijun eura došli su u poziciju da sami odlučuju hoće li, kako i za koju cijenu sami sebi prodati ovaj hotel. Samo moraju paziti da odluka bude zakonita, da je sud ne bi ponovno srušio', dodaje isti sugovornik.

On smatra da je moralo doći do dogovora svih sudionika po kojemu su se Bellevue prodavao u cijelosti, i to na ozbiljnom međunarodnom natječaju s duljim rokom trajanja: tako bi država bez sumnje zaradila znatno više, a i otvorila bi se prilika diktiranja sadržaja koji bi se ubuduće nalazili na ovoj prestižnoj lokaciji.

Ovako, u višegodišnjem pravnom kaosu i organizacijskom neredu, dobro plivaju samo oni koji su navikli na to.