Dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida i devetnaest godina nakon rušenja jugoslavenskog komunizma, Hrvati još uvijek drhte pred zloglasnom Udbom, komunističkom tajnom službom koja je četrdeset i pet godina marljivo skupljala sve moguće podatke o 'narodnim neprijateljima'
Pritom nije birala sredstva, pa je za taj osjetljivi posao često koristila najbolje prijatelje, rodbinu, a nerijetko i supruge. Udba je od 1945. do 1990. godine pratila najmanje 66.870 građana čiji se dosjei sada nalaze u Hrvatskom državnom arhivu. Svaki građanin, ako ispuni ne baš pretjerano kompliciranu proceduru, može pogledati svoj dosje. I sada, kada je to moguće, Hrvati jednostavno ne žele vidjeti u Udbinim dosjeima da ih je prijatelj, rođak ili suprug (ne)svjesno cinkao nekom Udbinu agentu. Jedino se tako može tumačiti podatak da je dosad samo 1.380 građana zatražilo uvid u svoj dosje, piše Večernji list.
Čini se da su se mnogi od rijetkih znatiželjnika malo precijenili jer oko polovica njih uopće nije imala dosje, što znači da nisu bili zanimljivi Udbi. Moguće je, doduše, da su neki dosjei još u našem MUP-u ili da su još prije dvadesetak godina završili u Beogradu, što je ipak malo manje vjerojatno. Kad se sve zbroji, dobijemo brojku od nekih 600 Hrvata koji su vidjeli svoje dosjee. To je zanemarivo u odnosu na ostale bivše komunističke zemlje gdje građani hrle kako bi vidjeli što su tajne službe pisale o njima.
'Neki su ljudi bili jako iznenađeni kad su vidjeli svoj dosje', kaže Snježana Ivanović, pročelnica Odjela za zaštitu i obradu arhivskog gradiva u Hrvatskom državnom arhiva. Ona mi je pokazala gdje se čuvaju tajni podaci koje je vojska Udbinih agenata i 'vanjskih suradnika' marljivo skupljala 45 godina. O kakvom je 'bogatstvu' riječ, možda najbolje govori podatak da bi se od kutija s tom tematikom mogao napraviti vlakić dug čak 300 metara. U njima se nalazi oko 1,5 milijun stranica obavještajnog materijala. Agenti su na tajnim zadacima snimili više od 50.000 fotografija. Dok bivši istočni Nijemci, Rumunji i Česi mogu vidjeti svoj dosje te imena agenata koji su ga stvarali, u hrvatskom slučaju to nije moguće. Imena agenata uopće nema. Moguće je da je to bio dio internog pravilnika Udbe, ali je jednako tako moguće da je neko donio političku odluku da se imena agenata izbrišu. Naravno, ako se to i dogodilo, taj posao nije obavljao Arhiv, nego odgovarajuće službe u policiji.
'U dosjeima se mogu vidjeti kodna imena, ali se ne zna tko stoji iza njih. Mogu se vidjeti kodna imena kao što su Mile, Boro, Stevo... Spominje se i izvjesna Bosiljka, ali to ne znači da je agent bila žena', kaže arhivistica Ivanović te dodaje da velika većina dosjea pripada muškarcima. Agente je zanimalo sve što 'praćeni objekt' radi. Izvješća su pisana klasičnim policijskim stilom. Na primjer: 'Taj i taj bio je u kafiću, razgovarao je s osobom X koja ga je počastila kavom. Razgovarali su o politici.'
Zanimljivo je da su agenti vrlo često pisali da je praćena osoba u intimnim odnosima s nekim, što bi moglo značiti da je bila u ljubavnim odnosima, pa čak i da je homoseksualac jer je vrlo često riječ bila o muškarcima. Međutim, agenti su tako opisivali osobe koje su bile u prijateljskim odnosima. Kad bi agent primijetio da praćena osoba nije više aktivna kao prije te da nema tako izražene kontakte sa 'sumnjivim elementima', onda bi u zabilješci zapisao da se 'praćena osoba pasivizirala'. Skupljeni materijal uglavnom se odnosio na političko djelovanje koje je tadašnja vlast smatrala subverzivnim, ali nije bilo previše osobnih podataka. Djelatnice arhiva mi u šali kažu da nije bilo žutila kao danas. Dok neki dosjei imaju tisuće stranica, postoje i oni koji imaju samo jednu stranicu teksta.
'Neki su bili razočarani kad su vidjeli da o njima ima malo materijala u dosjeu', kaže Ivanović.
Osim dosjea o građanima, Udbini analitičari radili su prave elaborate o nekim društvenim skupinama i institucijama. Tako postoje velike tematske cjeline o Katoličkoj crkvi, masonima, informbirovcima, zabranjenim građanskim stankama, emigraciji...
Premda je riječ o velikom broju dosjea, čini se da to nije cijeli 'asortiman' Udbine djelatnosti. Moguće je da neki dosjei još uvijek nisu premješteni u Hrvatski državni arhiv. Dok se u Arhivu nalaze dosjei Franje Tuđmana, Dražena Budiše i Marka Veselice, zanimljivo je da nema dosje sadašnjeg predsjednika Stipe Mesića. Sasvim je izvjesno da je Udba napravila dosje i o sadašnjem predsjedniku, ali da ga trenutačno na sigurnom mjestu vjerojatno čuva hrvatska obavještajna služba.
