Ako je vjerovati službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, a nema razloga ne vjerovati jer su vrlo precizni, građani Hrvatske ne slijede europski trend naoružavanja. Dok se u državama poput Njemačke dramatično povećava legalna prodaja oružja za osobnu upotrebu, posebno onoga za samoobranu, u Hrvatskoj legalno oružje posjeduje sve manje ljudi. Točnije, iz godine u godinu brojka se smanjuje za prosječno desetak tisuća komada. Iako i među vlasnicima nelegalnog oružja ima mnogo onih koji ga predaju policiji, ne zna se rastu li ili padaju brojke i u tom 'segmentu'
U ovom trenutku hrvatski građani posjeduju 267.663 komada legalno pribavljenog oružja, i to približno 94 tisuće pištolja i revolvera, 175 tisuća pušaka, 5.700 dijelova oružja i i 472 komada iz 'kategorije C', koja uključuje zračne puške, samostrele i slično. Pravne osobe, dakle tvrtke i streljačke udruge, drže 7.651 komad oružja. Na kraju 2013. godine u MUP-ovoj evidenciji bilo je 294.777 komada naoružanja, godinu kasnije 282.482, a koncem 2015. godine brojka se spustila na 276.575. Pad je zabilježen u obje kategorije, dakle i kod građana i kod pravnih osoba, kao i u doslovce svim kategorijama oružja.
Njemački mediji početkom kolovoza otkrili su da je dramatično porastao broj zahtjeva građana za držanje oružja, očito u strahu od kriminala i terorizma, te da je samo u prvoj polovici godine zatraženo 49 posto više dozvola u odnosu na prošlu godinu. Najčešće se traže 'male dozvole' za sredstva za samoobranu, uvedene još 2002. godine, a uredi tamošnjeg MUP-a bili su posebno zatrpani u prvim mjesecima ove godine, nakon masovnih izgreda u Kolnu i Leverkusenu u kojima su imigranti seksualno napastovali i maltretirali prolaznice.
Oružja se odriču legalni posjednici, ali i oni ilegalni
Iz hrvatskog MUP-a za tportal su dostavili i podatke o broju podnesenih zahtjeva za nabavu oružja, iz kojih se također ne mogu primijetiti nikakve anomalije: u proteklih nekoliko godina njihova brojka kreće se oko 17 tisuća, a u prvih sedam mjeseci ove godine zaustavila se na 9.467. Čini se da i građani i tvrtke nešto pažljivije vode računa o proceduri jer se bilježi sve manji broj odbijenih zahtjeva: 2013. godine bilo ih je 498, 2014. godine 445, prošle godine 402, a u prvih sedam mjeseci ove godine njih 141.
Još od završetka rata u Hrvatskoj traje i akcija kojom se građani pozivaju da dragovoljno predaju vatreno oružje, koje posjeduju legalno ili ilegalno, i to bez straha od prekršajnih ili kaznenih sankcija. Posljednjih godina ona se naziva 'Manje oružja, manje tragedija' i rezultirala je s 9.717 komada prikupljenih 2013. godine, 7916 godinu dana kasnije, 8.158 prošle godine i 3.662 komada u prvih sedam mjeseci 2016. godine. Za zaključiti statistiku valja iznijeti brojke i o naoružanju koje je policija oduzela po prijavama samih građana: svake godine prikupi se po nekoliko stotina zabranjenih pušaka i pištolja i više tisuća komada rasprskavajućeg vatrenog oružja, zatim nekoliko stotina tisuća komada streljiva i nekoliko stotina kilograma eksploziva. U ovoj posljednjoj kategoriji brojka je značajno narasla u 2016. godini, prije svega zapljenom 565 kilograma na području Brodsko-posavske županije.
Sigurnosni analitičar i bivši šef Krim policije Željko Cvrtila nije iznenađen brojkama koje dokazuju postupno razoružavanje Hrvata: smatra da je to bilo očekivano uz vrlo rigorozni Zakon o oružju, ali i činjenicu da građani na sreću nisu okusili terorizam, poput nekih država Europske unije. 'Kad bi se to kojim slučajem dogodilo, naoružavanje građana bilo bi logičan smjer jednako kao što se to danas događa u Njemačkoj ili Francuskoj, Uostalom, imamo slično iskustvo s početka devedesetih', kaže Cvrtila za tportal.
Tri osigurača za legalne vlasnike oružja
Svoju tezu o rigoroznosti Zakona o oružju potkrjepljuje podatkom da Hrvatska ima čak tri 'osigurača' prije nego što ono dospije u ruke građana - sigurnosnu provjeru, potvrdu o nekažnjavanosti i dokazivanje potrebe za njegovim posjedovanjem. Da se njega pita, jedan osigurač bi uklonio.
'Apsolutno je potrebna sigurnosna provjera, kao i provjera zdravstvenog stanja iz koje će biti vidljivo da oružje neće biti zloupotrijebljeno. Ali dokazivanje potrebe za njegovim posjedovanjem je apsurdno i bezrazložno: kako dokazati da ti nešto treba za samoobranu ako se napadi najčešće događaju neočekivano? Uostalom, samoobrana je osnovno pravo u svim modernim kaznenim zakonima, jednako kao i pravo zaštite tuđih života', govori Cvrtila.
Na primjedbu da se nekako logičnim čini da manje oružja u rukama građana znači i veću sigurnost on odgovara tvrdnjom da je 'debelo preko 90 posto kaznenih djela izvršeno ilegalnim naoružanjem, čak i ako su počinitelji kod kuće imali kakav legalan pištolj ili pušku. 'Švicarska je tako dugo nezavisna između ostalog i zato što svaki njen punoljetni građanin u kući ima 'borbeni komplet' i jer je u vrlo kratkom roku u stanju skupiti milijun vojnika. Da se Hrvatska odluči na tako nešto, vjerojatno bi nas optužili da se pripremamo za rat', zaključuje Cvrtila.
