Hrvatska je prva zemlja koja pristupa Uniji od izbijanja financijske krize 2008. godine. No to ne bi trebalo značiti da treba zanemariti uvjete za članstvo, posebice vladavinu prava, kao što je to bio slučaj s nekim državama u prethodnim procesima proširenja, podsjeća švicarski dnevni list Le Temps
Unatoč svim ekonomskim poteškoćama u Uniji, proces proširenja nastavlja se po planu. No povijesna misija širenja Europske unije prema tzv. vlastitom zaleđu ne bi smjela prikriti izvjesni zamor europskog projekta i čitav skepticizam koji se u međuvremenu razvio.
Naime, prethodno proširenje koje je uključivalo Bugarsku i Rumunjsku, pokazalo je dozu nespremnosti zemalja kandidatkinja. Posebice se to osjećalo u područjima vladavine prava i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Europska komisija svojedobno je improvizirano uvela 'mehanizam suradnje i provjere' da bi nadoknadila vlastito kašnjenje, no ni Bugarska ni Rumunjska nisu još spremne pristupiti Schengenskoj zoni.
Unija jest naučila pokoju lekciju u slučajevima tog 'ishitrenog' pristupanja te je u slučaju Hrvatske postupila drukčije uvevši tzv. monitornig, a ulazak Hrvatske u Schengensku zonu podvrgnut je posebnim uvjetima.
U posljednjem pozitivnom izvještaju Komisije navodi se da napredak očekuje na području pravne učinkovitosti, na poštivanju vladavine prava i neovisnosti pravosuđa. Naime, kako u Hrvatskoj, tako i u Rumunjskoj i u Bugarskoj, sudski procesi protiv nekadašnjih premijera nisu provedeni prema europskim pravnim standardnima.
Dalek put do neovisnosti pravosuđa
Slučaj bivšeg premijera Ive Sanadera jest u tom pogledu znakovit. Presuda protiv njega pozdravljena je kao korak prema ostvarivanju pravne države, no mnoga su vještačenja arbitrarno zanemarena i nije se vodilo previše računa o poštivanju procedure. U konačnici, presuda je osudila odluku kojom se autorizira prodaja nacionalne energetske kompanije stranom konkurentu umjesto da se dokaže korupcija. Daleko smo još od nezavisnosti pravosuđa u skladu s europskim normama, zaključuje Le Temps.
Ta slabost pravne države da se u različitim stupnjevima pratiti po nizu zemalja istočne i srednje Europe, a u skladu je s praksama autoritarnih režima s istoka Europe, temeljenih na nepotizmu i korupciji. Takvo stanje stvari samo pospješuje pesimizam u značajnom dijelu javnog mnijenja. Proširenje Unije čini se lišeno smisla, značenja i jasnog smjera. Stvara se tako opasni amalgam u kojeg ulazi i kriza eurozone i ugrožava glavni cilj proširenja: paneuropski Commonwealth temeljen na zajedničkoj ideji prava i pravde.
Stoga, svako novo proširenje mora biti podvrgnuto strogim reformama u cilju uspostave vladavine prava, kako u teoriji tako i u praksi. Iskustvo pristupanja Hrvatske može u tom pogledu postati sastavni dio strategije Europske komisije za buduća proširenja.
Le Temps zaključuje da zemlje kandidatkinje, Srbija i Makedonija, kao i potencijalne kandidatkinje s prostora bivše Jugoslavije (i Albanija) moraju proći kroz strože uvjete, a to je mišljenje koje se da prepoznati i u nizu drugih europskih izvještaja o pristupanju Hrvatske.
Iznimno je važno da Unija smjesti pravnu državu u središte politike proširenja i da proširi vladavinu prava u svom susjedstvu. 'Velika europska ideja' u suglasju je s idejom 'vječnog mira' Immanuela Kanta, a uspostava konfederacije slobodnih republika jest prije svega civilizacijski korak.
