Ugledna hrvatska matematičarka i informatičarka Ružica Piskač, koja radi kao profesorica na Odjelu računalnih znanosti američkog Sveučilišta Yale, govorila je u petak u Ministarstvu znanosti i obrazovanja o svom radu na sveučilištu, usporedbi američkih i hrvatskih sveučilišta, suradnji s institucijama u Hrvatskoj te mogućnostima za naše mlade znanstvenike
'Živimo u drugim vremenima. Mobilnost je danas jako važna, ali je ona u isto vrijeme blagost i prokletstvo akademskog zvanja', rekla je na početku svog predavanja Ružica Piskač, profesorica s Yalea koja iza sebe ima bogatu karijeru izgrađenu u državama Europe i Americi.
Trend mobilnosti sve više se osjeti i u Hrvatskoj. Do prije dvadesetak godina, kako navodi profesorica Piskač, bilo je normalno cijeli život raditi na jednoj poziciji, ali sada ljudi sve češće mijenjaju radna mjesta te priliku za napredovanjem traže u drugim zemljama. 'Također, danas je teško dobiti trajnu poziciju jer, ako se bolje razmisli, više nema ni trajnih zanimanja', rekla je.
vezane vijesti
Kao prednosti mobilnosti navodi učenje o novim kulturama i ljudima, što omogućuje razmišljanje izvan okvira i stalno nadograđivanje. 'Ako ste samo na jednom mjestu, onda nema novosti i ideja. Ovako se stalno napreduje.' Kao manu ističe nemogućnost planiranja budućnosti, zbog čega pati privatni život.
Na američkim sveučilištima provodi se tenure track system koji omogućuje profesorima da pronađu posao, a polako ulazi i kroz europska vrata. Naime, prije desetak godina počeo se provoditi u Njemačkoj paralelno s postojećim sustavom.
Piskač navodi kako svako sveučilište skoro svake godine otvara nove pozicije. Sveučilište daje ured i plaću za devet mjeseci, koja je raspoređena na 12 mjeseci, tako da svaki mjesec nešto dobiju, kako objašnjava.
'Ona tri mjeseca profesori uglavnom odlaze u industriju jer je plaća puno veća. Velika mobilnost iz akademije u industriju još je jedan trend novog doba', navodi.
Ipak, nije sve tako jednostavno kako se čini jer profesori sami moraju pronaći izvor financiranja doktoranda i postdoktoranda. To je moguće kroz državne i lokalne izvore te nagrade, a kako bi zadržali svoju poziciju, ako to žele, profesori svake tri godine moraju predati pismo za evaluaciju, u kojem navode sve što su postigli u svom radu.
'Profesori predaju manje nego na europskim sveučilištima. Možda zato što ima više profesora. Ali su zato potrebe velike', rekla je te dodala kako ima dva kolegija tjedno, ali su potrebne velike pripreme jer su studenti jako aktivni i prisutni te vole dodatno raditi s profesorima.
Također je poželjno ići na razne panele i držati predavanja izvan sveučilišta jer tako stječete iskustvo i kontakte te jer su za zadržavanje pozicije bitne i reference. 'Pitaju se ljudi iz vaše oblasti koji nisu direktno povezani s vama, ali vas poznaju. Najgore što se može dogoditi je da osoba kaže da nikada nije čula za vas.'
Osobno napredovanje, stalna želja za izvrsnošću te mobilnost između akademije i industrije su prednosti ovog sustava, kako ističe, a nedostatak je što je to jako stresno te zahtijeva psihičku snagu i jaku želju.
Kad je u pitanju Hrvatska, kao zaključak, smatra se da je dobro imati ovaj sustav kao alternativu, a ne jedini put.
'Potrebno je otvoriti mogućnosti za više načina, pa svatko može izabrati što je za njega dobro, a država onda osigura mogućnosti za provedbu', rekla je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.
O stanju i promjenama u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskoj govorio je tajnik Tome Antičić rekavši kako se priprema novi Zakon o znanosti koji će između ostalog sadržavati uredbe o sustavu financiranja temeljene na rezultatima, veću etičku odgovornost, projektivnu uspješnost i transparentnost.
