Europska Opća uprava za okoliš najavila je zabranu devet opasnih kemikalija iz skupine postojanih organskih zagađivača. Hrvatska tek treba utvrditi raširenost ovih štetnih kemikalija u proizvodima i našem otpadu
U skupine postojanih organskih zagađivača (POPs) pripadaju mnogobrojni otrovni organski spojevi čija su zajednička svojstva postojanost, nakupljanje u živim organizmima, prijenos na velike udaljenosti te štetna djelovanja na ljude i okoliš. Dio ovih tvari podijeljenih u dvanaest skupina iz upotrebe se izbacuju od 2001. godine, od prihvaćanja međunarodne Štokholmske konvencije koju je potpisala i Hrvatska. Većinom se radi o pesticidima, ali Europska unija sada traži ukidanje upotrebe tvari koji se nalaze i u drugim grupama proizvoda.
Dio tih tvari koristi se u nepromočivim tekstilima, tepisima i vatrogasnim pjenama, u avio i fotografskoj industriji. Devet kemikalija čiju je zabranu Europa najavila u prosinačkom broju svog biltena Okoliša za Europljane su - polibromirani difenil eteri, heksabromirani bifenili, klordekon, alfa heksaklorcikloheksan, beta heksaklorcikloheksan, pentaklorbenzen, perfluoroktan sulfonska kiselina, njezine soli i perfluoroktan sumporni fluorid. Dijelom tih tvari, primjerice, tretirao se tapecirani namještaj, automobilski i elektronički dijelovi, ali nedavno je na kalifornijskom sveučilištu Berkeley utvrđeno da njihovo nakupljanje u ženskom tijelu može uzrokovati neplodnost.
U Ministarstvu zdravstva kažu da u Hrvatskoj nije utvrđeno zagađenje ovim tvarima ili veće zalihe tih tvari. 'Prema podacima Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping i prema podacima iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, u Republici Hrvatskoj nema zaliha tih kemikalija ni kontaminiranih mjesta', stoji u odgovoru na pitanje tportala.
Na ovoj problematici radi se od 2004. godine, ali rezultati se još očekuju. 'U 2004. godini Republika Hrvatska prihvatila je Nacionalni implementacijski plan (NIP) za daljnji rad na procjeni rizika za kemikalije prema planu i programu Štokholmske konvencije. U tom planu je i rad na procjeni rizika za ljudsko zdravlje i okoliš tih tzv. novih POP-sova', kažu u Ministarstvu zdravstva.
Ono što se tek treba napraviti prema NIP-u, ističe ovo ministarstvo, identifikacija je tih tvari u proizvodima i otpadu jer o tome nema dovoljno podataka.
Inače, provedba Štokholmske konvencije u Hrvatskoj razvučena je u nekoliko resora. Krovno tijelo je Ministarstvo zaštite okoliša, a Ministarstva poljoprivrede izdaje dozvole, propisuje uvjete upotrebe pesticida i registrira ih.
Za sredstva koja se upotrebljavaju u području poljoprivrede i šumarstva nadležan je Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu, a za područje veterine istraživanja učinkovitosti pesticida obavlja Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zatim, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (MZ) nadležno je za izdavanje dozvola za uvoz aktivnih tvari od kojih se formuliraju razni pesticidi ako su to opasne tvari, dozvola za uvoz gotovih pesticida u području javnog zdravstva razvrstanih kao opasne kemikalije, rješenja kojim se odobrava stavljanje biocidnih pripravaka na tržište.
Ministarstvo zdravstva određuje i maksimalno dozvoljene količine (MDK) pesticida koje se smiju nalaziti u proizvodima u trenutku stavljanja u promet te dozvole za uporabe pesticida u domaćinstvu. Nadalje, Hrvatske vode izdaju dozvole za tvari koje mogu dospjeti u vode. Gospodarenje uređajima i tekućinama koji sadrže PCB-e u nadležnosti je Državnog inspektorata i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Kontrolu i nadzor nad uređajima koji sadrže PCB-e provode inspektori zaštite na radu, unutar Državnog inspektorata.
Kontrola emisija PCDD/PCDF-a, HCB-a i PCB-a u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.