Dr. Dražen Gorjanski svoju zadnju knjigu o uspostavljanju učinkovitog, jeftinog i pristupačnog javnog zdravstva u Hrvatskoj poslao je na 160 relevantnih adresa u Hrvatskoj i doživio potpuno ignoriranje. Sada troje liječnika, dr. Đula Rušinović Sunara, dr. Lidija Gajski i dr. Gorjanski u priopćenju upozoravaju da vlast hrvatski zdravstveni sustav godinama rascjepkava, komercijalizira i privatizira, što ne može nikako koristiti svrsi zdravstva – liječenju pacijenata, nego isključivo parcijalnim interesima
To su komercijalni, stranački, lokalno-politički, strukovni interesi, a zdravlje ljudi je u drugom planu, navodi troje liječnika u pismu upućenom na adresu tportal.hr.
U svojim knjigama 'Je li hrvatski zdravstveni sustav – sustav?' i 'Obnova zdravstva' dr. Gorjanski objašnjava da više uopće i nemamo zdravstveni sustav.
Smatra da su današnji zdravstveni sustavi fragmentirani na dijelove od kojih svaki ima svoj interes; tvornice lijekova i drugih medicinskih proizvoda, ortopedske kuće, ustanove za kućnu njegu, stručna i strukovna društva zdravstvenih radnika, osiguravajuće kuće. Ti interesi nemaju puno veze s interesima pacijenta.
'Dominira komercijalni interes, kojem se onda prilagođava i koncepcija, odnosno organizacija i financiranje zdravstvenog sustava. Evidentan je trend privatizacije i financiranja prema broju usluga. Sustavi koji se bave nepoželjnim događajima, a takvi su, osim zdravstva, sustavi vojske, policije, pravosuđa i vatrogastva, ne smiju biti ustrojeni na profitnoj osnovi.
Takvim sustavima onda nije cilj i ne rade na tome da eliminiraju i preveniraju nepoželjne događaje; naprotiv, u interesu im je da ih održavaju, pa čak i umjetno kreiraju nove. Upravo tome u medicini i svjedočimo: širenje granica bolesti, održavanje bolesti kroničnima, izmišljanje nepostojećih zdravstvenih problema poput kolesterola i osteoporoze', navodi troje liječnika u pismu.
Zdravstveni sustav, smatra dr. Gorjanski, treba organizirati kao cjelovit sklop sastavnih dijelova pod jedinstvenom upravom koja vrši nadzor nad time da sve sastavnice djeluju prema jedinstvenom cilju, a to je što uspješnije liječenje ljudi. Pri tome, napominje, temelj sustava čini primarna zdravstvena zaštita koja na najracionalniji i najjednostavniji način zbrinjava većinu zdravstvenih potreba. Ona mora predstavljati bazu piramide koja je sada postavljena naopako, jer većina usluga i troška konzumira se na razini skupe i rascjepkane bolničke službe.
'Kad je riječ o financiranju, plaćanje prema broju usluga treba zamijeniti stalan i siguran priljev iz državne blagajne; sredstva se prikupljaju i troše prema načelu solidarnosti bogatih prema siromašnima i zdravih prema bolesnima. Zdravstvenim osiguranjem obuhvaćeno je cjelokupno stanovništvo kao što je slučaj, primjerice, na Kubi gdje svi imaju slobodan pristup zdravstvenim uslugama.
Riječ je o jednom od najefikasnijih zdravstvenih sustava u svijetu i istodobno jednom od najjeftinijih, budući da Kuba ulaže oko 300 dolara po stanovniku za zdravstvo, a SAD oko 7500 godišnje. U takvom modelu nema potrebe za hiperprodukcijom usluga kao danas i isključena je mogućnost osiromašenja ili bankrota radi bolesti, što je česta pojava u visoko privatiziranim zdravstvenim sustavima kakav je, primjerice, američki. Istodobno privatizacija zdravstvene službe otpada kao nešto što bi bilo korisno i poželjno, a što nam se danas upravo takvim prikazuje', ističe dr. Gorjanski u svojoj knjizi koja nije naišla na interes naših vlasti.
Troje liječnika smatra da pacijent treba biti u središtu interesa zdravstvenog sustava. Zato je dr. Đula Rušinović Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, još prije desetak godina osmislila Zakon o pravima pacijenata u koji je ugradila instituciju zastupnika prava pacijenata. Riječ je o neovisnoj, javnim novcem plaćenoj instituciji, odnosno agenciji koja bi u svim područjima i segmentima zdravstvene zaštite te na njenim različitim razinama (zdravstvene ustanove, županije, nacionalna razina) kompetentno i kvalificirano štitila interes pacijenta i prema njegovim potrebama definirala prioritete zdravstvene skrbi. Zastupnici bi bili posebno educirani, postdiplomci u području medicine, prava i etike i regrutirali bi se iz redova, odnosno zamijenili bi sadašnje kontrolore HZZO-a. Premda dr. Rušinović Sunara o potrebi osnivanja te institucije neprestano govori u svojim javnim izlaganjima, njen prijedlog uopće nije interesantan našoj vladi.
Dr. Gajski u knjizi 'Lijekovi ili priča o obmani' naročito je obradila privatizaciju medicinske znanosti i edukacije, djelatnosti koju danas većinom financiraju velike kompanije, kako upozorava.
'Na nedopustiv način države su se povukle iz njihova financiranja i tu je uskočio privatni sektor koji onda znanost i izobrazbu naprosto koristi kao sredstvo marketinga. Riječ je o naročito zloćudnom fenomenu, kroz krivotvorenje nalaza znanstvenih istraživanja i manipulaciju u njihovoj distribuciji koja se u tom kontekstu događa, potkopava se temeljni preduvjet za donošenje ispravnih stručno - medicinskih i političkih odluka.
Istodobno, odvlači se predmet i sadržaj istraživanja na slijepi kolosijek koji neće iznjedriti odgovore na zdravstvene probleme današnjice. Stranputica na koju je medicinsku znanost odveo kratkoročni komercijalni interes nikad neće, primjerice proizvesti dokaze o tome da su siromaštvo i društvene razlike jedna od najvažnijih determinanti zdravlja, tj. važan etiološki čimbenik današnje patologije, i da intervencija upravo na tom području, a ne skupa tehnologija ima najveće efekte na zdravlje. Isto tako, medicinska znanost i edukacija, kao uostalom znanost i izobrazba općenito, također moraju ostati u javnoj sferi', zaključuje dr. Gajski.
