Na pitanje zašto se pristupanje Hrvatske odvija upravo sada, Le Monde prvo navodi odluku slovenskog parlamenta o ratifikaciji pristupnog sporazuma kojom se otklonila i posljednja prepreka ulasku Hrvatske u Uniju. Tom je odlukom načelno napokon riješeno pitanje dugovanja Ljubljanske banke spram hrvatskih štediša, pitanje koje je dugo bilo predmet razmirica dviju susjednih zemalja.
Tek se tada navodi pozitivno mišljenje Europske komisije o konačnoj spremnosti zemlje kandidata. No ostaje vidjeti hoće li taj izvještaj u kojem se navode 'latentne slabosti' u borbi protiv korupcije uspjeti utišati onih nekoliko glasova unutar Europe, posebice u Njemačkoj, kojima se nastoji odgoditi rok kako se ne bi ponovila 'pogreška' počinjena prilikom preranog pristupanja Rumunjske i Bugarske u 2007, dviju država još siromašnijih od Hrvatske.

Upravo zbog tih bojazni, Hrvatskoj su postavljeni dosad najteži uvjeti za pristupanje kao što je suradnja s Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Trajanje pregovora, kao i same ekonomske teškoće unutar Unije, objašnjavaju pad podrške kandidaturi među hrvatskim građanima. Anketa provedena krajem ožujka pokazuje da samo 45 posto ispitanih podržava ulazak u Uniju, dok bi izbori za Europski parlament mogli zabilježiti rekordnu apstinenciju na izborima, čak do 70 posto.

Službeni Zagreb očekuje da bi pristupanje Uniji moglo dovesti do novih međunarodnih investicija u domaću ekonomiju, teško pogođenu krizom u kojoj je već 150.000 radnih mjesta izgubljeno i sa stopom nezaposlenosti od 19 posto (prosjek u Uniji iznosi 12 posto). No pitanje je do koje mjere su hrvatska javna poduzeća koja u BDP-u sudjeluju sa skoro 40 posto spremna suočiti se s međunarodnom konkurencijom. U međuvremenu, Hrvatska provodi rezove u javnoj potrošnji. U javnoj službi je tako uvedeno smanjenje plaća za tri posto iako se radi o jednoj o najsiromašnijih zemalja Unije s prosječnim prihodom od oko 1.000 eura za četveročlano domaćinstvo.

Unatoč lošim ekonomskim prilikama, očekuje se pobjeda socijaldemokrata na vlasti na izborima za Europski parlament koji bi trebali bi prije svega potvrditi urušavanje desne stranke HDZ. Stranka je hegemonski upravljala zemljom, a danas je tek sjena same sebe. Potpora joj, naime, iznosi tek 18 posto te je opterećena brojnim korupcijskim skandalima od kojih je najzvučniji onaj bivšeg premijera Ive Sanadera osuđenog na 10 godina zatvora.

U okretanju prema nacionalističkoj retorici nekoć vladajuće stranke spominju se nedavni napadi na srpsku manjinu koja danas čini četiri posto populacije, naspram 12 posto u 1990, kao i rasistički verbalni ispadi na nogometnoj utakmici Hrvatske i Srbije krajem ožujka.

Uz napomenu o premijeru Zoranu Milanoviću koji je morao na početku mandata pristati na politiku štednje unatoč predizbornim obećanjima o pokretanju ekonomiju, istaknut je i kandidat laburista za Europski parlament Damir Hršak kao prvi deklarirani političar homoseksualac u zemlji s jakim utjecajem Katoličke crkve.

Predstavlja li Hrvatska zadnju etapu proširenja Unije?

Pristupanje Hrvatske Uniji djeluje poput paradoksa, smatra Le Monde. S jedne strane, Hrvatska bi trebala poslužiti kao primjer ostalim državama na Balkanu koje tek moraju provesti reforme u vidu priključenja. No istovremeno, odnosi između Zagreba i Beograda su se znatno ohladili, kako zbog nove nacionalistički intonirane vlasti u Srbiji, tako i zbog oslobađajućih presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

Službeno, ulazak Hrvatske bi Uniji trebao potvrditi 'privrženost' europskoj perspektivi ostalih zemalja u regiji. Iako je predsjednik Ivo Josipović naglasio da nakon 1. srpnja neće nastati 'Kineski zid' između Hrvatske i regije, proširenje bi se, nakon Hrvatske, moglo zaustaviti barem na deset do petnaest godina. Albanija i Bosna i Hercegovina su tek na samom početku pregovaranja, a Makedonija, Crna Gora i Srbija su dobile status kandidata, no proces ulaska bi mogao biti jako dug, posebice za Srbiju, koja je zaglavila u teškim pregovorima s Kosovom.