Svakodnevno svjedočimo da pandemija ostavlja teške posljedice na cjelokupan život, a osobito na bolesne, starije i nemoćne osobe koje su prepuštene samoći, ističu hrvatski biskupi u poruci te dodaju kako nisu pošteđene ni obitelji od kojih se neke, uz ekonomsku nestabilnost koja je pogodila sve, suočavaju i s povećanjem obiteljskih problema, pa i nasilja.

Naglašavaju da je pogođena i cijela društvena zajednica: odgojno-obrazovne ustanove, društveni i kulturni život, privreda, kao i sve drugo što znači život jednoga društva te navode da je sve to imalo posljedice i na život Crkve. "Uvelike je bio ograničen liturgijski i općenito pastoralni život", napominju.

Dodaju kako ima i "pozitivnih pokazatelja jer su mnogi otkrili važnost obiteljske duhovnosti i zajedničke molitve", a nastojalo se, dodaju, putem društvenih medija prenijeti poruku evanđelja da dopre do svih koji su potrebni ohrabrenja i utjehe, solidarnosti i karitativne potpore, te se pružala psihološka i duhovna pomoć.

Potresi koji su pogodili Zagreb u ožujku, a onda Banovinu i Sisačku biskupiju u prosincu, u kojima su brojni građani ostali bez domova te su razrušene i oštećene mnoge crkve u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Sisačkoj biskupiji, a katedrale u Zagrebu i Sisku pretrpjele velika oštećenja pa su zatvorene za bogoslužje, učvrstili su, ističu biskupi, naše zajedništvo i oživjeli u mnogima snažene osjećaje solidarnosti koja se dokazuje konkretnim djelima.

"Uz bolničke hitne službe i vatrogasce, policiju, vojsku, HGSS, Caritas, Crveni križ, brojne su i navijačke skupine kao i mnogi pojedinci osjetili da ne mogu stajati ravnodušni, nego trebaju priteći u pomoć, sami se žrtvovati i izložiti brojnim izazovima i potrebama ugroženih ljudi", ističu hrvatski biskupi.

Ocjenjuju kako se tako pokrenulo veliko djelo ljudske solidarnosti iz svih krajeva domovine i inozemstva. "Podsjetilo nas je to na iskustvo Domovinskoga rata", ističu.

Kao što smo prije trideset godina, podsjećaju, bili uvjereni da slogom i solidarnošću možemo obraniti ugroženu slobodu, tako i danas vjerujemo i nadamo se zajedništvom i solidarnošću pobijediti ove trenutne nevolje i brojne izazove.

"Braćo i sestre potrebe nadilaze naše mogućnosti pa nas često obuzima osjećaj nemoći pred tako zahtjevnim djelima", napominju biskupi i pozivaju vjernike da se uz svoju dobru volju i spremnost obraćaju Svemogućemu Bogu.

Suočeni s iskustvom teškoga stradanja i bolesti, pozvani smo, ističu biskupi, ugledati se u primjer biblijskoga Joba koji se, nakon što je odjednom izgubio sve što je imao, baca ničice na zemlju, klanja se i govori: "Gospod dao, Gospod oduzeo!"

Biskupi poručuju da je u Kristovu uskrsnuću odgovor i na sve naše sadašnje boli i tjeskobe, a po Duhu Branitelju i Tješitelju koji nam je darovan, tijesno smo sjedinjeni s Gospodinom pa se i sav naš život, već sada na zemaljskom putu, krijepi i nadahnjuje snagom, smislom i bogatstvom Kristova križa i uskrsnuća.

To je, naglašavaju, Božja spasiteljska ljubav u kojoj se svakome od nas, štoviše svakome čovjeku, otvara perspektiva uskrsne preobrazbe i punine besmrtnoga života.

"Vrijeme koje je pred nama zahtijeva zajedničku i osobnu odgovornost i brigu u promicanju zaštite života, dobrobiti pojedinca i cijeloga društva", pišu biskupi i dodaju kako pritom valja imati u vidu da dobrobit društva ovisi o dobrobiti svakoga pojedinca i obitelji.

Što se tiče pitanja cijepljenja, biskupi podsjećaju na mišljenje koje je papa Franjo izrazio o svojemu primanju cjepiva iz "etičkih razloga", tj. da se ne dovede u pitanje "vlastito zdravlje i život, kao i život drugih ljudi".

"S obzirom na određene moralne dvojbe Sveta je stolica nedavno izdala nekoliko razjašnjenja, čuvajući u svemu slobodu savjesti i osobnu odgovornost u odluci o primanju cjepiva", napominju biskupi.

Biskupi su u poruci vjernike pozvali da i dalje pridonose očitovanju lica dobrote i solidarnosti, osobito prema onima na područjima ugroženima potresom.

"Nastavimo se u skladu sa svojim mogućnostima uključivati u različite inicijative za pružanje pomoći, kako stradalom stanovništvu tako i izgradnji i obnovi razrušenih domova, škola, bolnica, crkava, kulturnih i drugih objekata neophodnih za život", poručuju hrvatski biskupi i dodaju kako spremnost na pomaganje i mnogobrojna djela ljubavi svjedoče ono što jesmo i što bismo uvijek trebali biti - svjedoci nove nade, novoga života, svjedoci uskrsnuća.