Zoran Tadić hrvatska je inačica poznatog lutkara Gepetta s razlikom što Zoran ne pokušava oživjeti ljude nego čudovišta. Zavirite u njegov bajkoviti svijet freaky skulptura i nakita!
Ovo su oni dani u godini kada inezivnije razmišljamo o vješticama, čudovištima i ostalim bićima s drugih planeta i galaksija infiltrirani marketingom oko Halloweena, a potom i Dana mrtvih.
Za razliku od nas ima onih koji ne samo da o njima razmišljaju svaki dan u godini nego ih i stvaraju. Jedan od njih je i Zoran Tadić, Hvaranin, bolje rečeno Starograđanin čiju prekrasnu galeriju u srcu Staroga Grada posjetim svaki put kad me put nanese na Hvar što je bio slučaj i ljetos. A u njoj svakolika stvorenja koja može zamisliti samo netko s prebujnom i zanimljivom maštom kao što je junak našeg današnjeg posta koji je btw proputovao cijeli svijet, nakon čega je oženio Francuskinju s kojom ima dijete i svi zajedno žive na njegovoj djedovini gdje stvaraju ovu prekrasnu, no istovremeno freaky bajku.
MK: Zorane, što je ovo što vidimo?
Zoran: Neki ih zovu skulpture, drugi pak čudovišta, a ja ih nazivam stvorenjima koja ostavljaju dojam mističnog i nepoznatog. Vidim ih kao bića iz budućnosti, no mogu biti i dijelom sadašnjosti, ali s nekog drugog planeta. A nastaju fuzijom različitih materijala koji su dio mrtve prirode.
MK: Koje materijale koristiš?
Zoran: Na početku sam rabio samo drvo i mnoge druge materijale koje sam nalazio uz more. No, uskoro sam počeo slijediti materijale posvuda; iznad obale mora, na planini, u različitim zemljama pa onda i na različitim kontinentima. Znači uglavnom s planeta Zemlje iako mislim da ima nešto što je došlo i iz svemira jer zna se desit da zaluta i koji meteorit čiji dio dođe meni pod ruke.
MK: Što te ponukalo da se počneš ovim baviti?
Zoran: Odrastao sam na otoku i cijelo svoje djetinjstvo bio sam okružen s prirodom što je zasigurno ostavilo dubok utjecaj na moj današnji rad.
No, paralelno s tim i strip je jako puno utjecao na moj rad jer kad sam bio klinac jako sam puno čitao i crtao stripove i izmjenjivao ih sa svojim prijateljima. Poslije sam samo ta čudovišta iz dvodimenzionalnog stavio u treću dimanziju odnosno u 3D.
MK: Kako izgleda tvoj proces stvaranja? Kako ti se rađaju ideje?
Zoran: Nikada ne radim skice. Vodi me oblik materijala. Nekada krećem od ruke, nekada od dijela glave i to je početna točka. No, najčešće uopće ne znam gdje će me proces stvaranja odvesti i to je najzanimljivije od svega. Kako za mene, tako i za one koji gledaju sa strane. Jednostavno slijedim instikt i kreaciju.
MK: Koliko ti treba da napraviš jedno stvorenje? Dani, mjeseci, godine?
Zoran: Treba mi nekoliko mjeseci samo da skupim materijal, a neka bića nastaju godinama kao što je recimo slučaj sa Corporate Cannibalom. To je ustvari svojevrsna antiposveta kapitalističkim korporacijama koji su ustvari ljudožderi koji nas svakog dana sve više truju. Makar mi smo na otoku udaljeniji od njih pa imaju manji utjecaj na nas. Možda ih baš zato malo bolje primjećujemo.
Corporate Cannibal
Nekada se dogodi da nastane u jednoj noći, nekada u nekoliko tjedana, ovisi koliko je komplicirano. No, u ovoj je priči vrijeme nevažno. Ta su bića bezvremenska. Kada vidim finalni rezultat uistinu je nebitno koliko je trajao proces stvaranja.
Zaboravim na vrijeme, na ljepilo koje mi je ostalo na rukama, na prašinu koju sam udisao. Tada ga počnem promatrati, kružiti oko njega i pitati ga: Tko si ti i što radiš ovdje? Jer to je ipak prvi put da su ta bića kročila na ovaj planet.
MK: Možeš li reći da su to tvoja djeca?
Zoran: Pa neki mi znaju reći da sam ja Gepetto novog doba. Iako, Gepetto je postigao da se njegove lutke miču. Ja još nisam u tome uspio, ali da mogu reći da su to moja djeca jer ipak sam ih ja napravio.
MK: Kolika je tvoja obitelj?
Zoran: Ne znam točno, ali oko 50-60 bića.
MK: Jesu li bića na prodaju?
Zoran: Uglavnom nisu na prodaju jer su dio Fantazme, stalne izložbe u mojoj galeriji u Starigradu, a koja je gostovala i po svijetu. No, uz bića izrađujem i nakit koji jest na prodaju. Nakit koji podsjeća na bića jer to ustvari i jesu dijelovi bića; oko, ruka, glava i slično. Tako da tu ima svega; od narukvica, ogrlica, ukrasa za kosu…
Freaky ručica kao češalj za kosu. Želim! :)
Photo: Luka Nižetić
MK: S čim bi ti zaključio ovaj intervju?
Zoran: Mašta nema granica. Ničija, pa tako ni moja. Ja samo imam volju i sposobnost da ono o čemu maštam uspijem i materijalizirati.
Posjetite Zoranovu web stranicu FANTAZAM. Možda se i vama svidi koji freaky modni dodatak i pogledajte video prilog koji sam prije par godina snimila za HvarTv koji uređuje i vodi Maja Zrnić.