Pogibija 'Hrvata' Eduarda Rozsa Floresa, zvanog Chico, u Boliviji, koji se kao plaćenik borio i u Hrvatskoj vojsci, skrenula je pozornost na tisuće vojnika koji u raznim zemljama vode 'tuđe ratove'. Većina njih u sukobe ide radi novca, ali bilo je i pojedinaca privučenih 'mirisom' avantura, borbe za 'pravu stvar', dok im je novac bio sporedan
U svijetu trenutačno djeluje nekoliko stotina tisuća plaćenika, od kojih je čak polovina, oko 50 tisuća, u Iraku. Iako ih nazivaju zaštitarima, to su klasični vojnici koji idu u tipične ratne misije, piše Slobodna Dalmacija.
Odbijanje zapovijedi strogo se kažnjava, a umiru daleko više nego klasični vojnici − naime, upravo se njih, kao plaćenike, prve šalje u borbu, odnosno smrt. Plaće su im od dvije do deset tisuća eura mjesečno.
MVPEI nema podatke o hrvatskim plaćenicima, no u više se navrata u vojnim krugovima provlačila brojka o stotinjak zaštitara u Iraku − Hrvata koji rade za američke zaštitarske tvrtke, te još nekoliko stotina osoba − logističkog osoblja (vozači, savjetnici...) koje nije izloženo ratnim zbivanjima.
Inače se dosta spekuliralo o njihovim plaćama, ali najtočnijim se pokazao iznos od oko 5000 eura, za koliko krvare naši plaćenici.
Američka tvrtka Blackwater, koja unajmljuje vojnike, namjeravala je u Hrvatskoj otvoriti kamp za obuku stranih plaćenika, piše Slobodna. Vodeći ljudi te tvrtke posjetili su u kolovozu 2005. godine MORH, ali rečeno im je da Hrvatska u tome ne vidi svoj interes i odbijeni su.
