Dogovor o normalizaciji odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata postignut uz posredovanje SAD-a i angažman DonaldaTrumpa, koji će dovesti do uspostave punih diplomatskih odnosa između dviju zemalja, u svakom smislu je povijesni korak - tumači za tportal orijentalist i docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Boris Havel
'Emirati su tek treća arapska država s kojom Izrael uspostavlja diplomatske odnose i ovaj događaj doista ima povijestan značaj za približavanje Izraela s arapskim državama i arapskim svijetom općenito. To je golema stvar i za mir na Bliskom istoku i nakon ove normalizacije, svakoj idućoj arapskoj državi bit će lakše napraviti korak u tom smjeru', kaže Havel. On upozorava je većina režima u okruženju cijelo vrijeme zapravo prepoznavala korist od postojanja židovske države i protiv normalizacije odnosa nisu bili nositelji vlasti, nego radikalni islamski klerici i dio naroda, poglavito pod njihovim utjecajem. Na koncu, upravo potpisivanje sporazuma s Izraelom bio je povod ubojstvu egipatskog predsjednika Anwarael-Sadata.
'U posljednjih nekoliko godina mogu se primijetiti sve bolji odnosi Izraela sa Saudijskom Arabijom i moja je pretpostavka da će s tom državom, ili eventualno Kuvajtom, odnosi uskoro također normalizirati. Izgledni kandidat nije Katar, uvezan u iransko-turski protuizraelski pakt', objašnjava Havel.
U tom kontekstu on tumači vidljivo nezadovoljstvo i zabrinutost Irana jučer postignutim sporazumom o normalizaciji - ta država bi se, kaže, doista i trebala brinuti.
'Normalizaciji odnosa između bivših protivnika između ostalog je pridonijela upravo iranska opasnost na Bliskom istoku, gdje je Iran prisutan kao nikada prije u povijesti. Ta država umiješana je u sukobe u Iraku, Siriji, Libanonu i Jemenu puno više nego što o tome vlada dojam. S druge strane, od normalizacije odnosa korist imaju i arapske države i sam Izrael; radi se o pragmatičnosti, ali po mom sudu i o iskrenom mirotvorstvu koje se počinje nazirati i kojega treba posebno istražiti i podržati', dodaje ovaj znanstvenik, koji na svom fakultetu između ostalog drži kolegije upravo na teme vezane uz Bliski istok. On posebno naglašava zasluge izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
'On je sjajan na vanjskopolitičkom planu i vjerojatno je puno toga uložio u ovu diplomatsku pobjedu kako bi skrenuo pozornost s problema s kojima je suočen na domaćem terenu. Ondje je zatrpan optužbama o korupciji, za koje mnogi tvrde da su neutemeljene, a sada je definitivno dobio veliki poticaj svom političkom ugledu i težini. Odustajanjem od formalne aneksije doline rijeke Jordan, što je jedan dio sporazuma s Emiratima, napravio je potez koji je većem dijelu izraelske javnosti zapravo vrlo mio. Ljevica će ga hvaliti, a desnici on nije bitan jer je to područje ionako u izraelskim rukama, pa se zadržava status quo koji mu odgovara. A uspostava diplomatskih odnosa s država u okruženju odgovara i ljevici i desnici', smatra Havel.
Sporazum o normalizaciji između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata u javnosti je predstavljen kao veliki vanjskopolitički uspjeh američkog predsjednika DonaldaTrumpa i jedan od njegovih aduta za predstojeće izbore. Po svemu sudeći, negdje početkom rujna planira postići potpisivanje sličnog sporazuma između Srbije i Kosova.
'Prije svega, kazat ću da otvoreno podržavam Trumpovu politiku na Bliskom istoku: za razliku od svojih prethodnika, a osobito Obame, on pokazuje prijateljstvo s prijateljima Amerike - dok je s neprijateljima okrenuo drugi list. On jasno prepoznaje tko je saveznik i tko je protivnik, pa se tako i ponaša. U trenutnoj konstelaciji snaga prijatelji Amerike - pa posljedično i Zapada, a tako i Hrvatske koja nije dio iransko-rusko-turske koalicije, što se iz hrvatskih medijskih natpisa često ne vidi baš previše- jest Izrael, potom brojne arapske sunitske zemlje i na koncu tamošnje kršćanske zajednice, osobito u Siriji i Libanonu. U tom kontekstu, diplomatsko povezivanje dviju američkih saveznika golem je pothvat', smatra Havel.
'Ne zaboravimo da je Trump tek treći predsjednik kojemu je to uspjelo, nakon što je Carter pomogao uspostavljanje veza Izraela s Egiptom, a Clinton s Jordanom', dodaje ovaj znanstvenik.
Havel drži i da je protivljenje palestinskih vođa normalizaciji odnosa očekivano jer je - za razliku od naroda - bilo kakva normalizacija suprotna njihovim interesima 'budući da su uspostavili vlastiti kleptokratski sustav koji živi od raspirivanja sukoba i nereda'.
'Dakle, protiv ovoga su jedino palestinski vođe koji love u mutnom, te iranski režim kojemu svaka normalizacija odnosa sunitskih država i Izraela automatski nosi slabljenje geostrateškog položaja, a to je za kompletan civilizirani svijet sjajna stvar', zaključuje Havel.