Željezničkih nesreća najmanje se boje studenti i osobe starije životne dobi. Ta je populacija najbrojnija među putnicima domaćih vlakova, a u korištenju usluga Hrvatskih željeznica nije ih obeshrabrila tragedija nagibnog vlaka u Rudinama prošlog ljeta ni cijeli niz izlijetanja s tračnica proteklih mjeseci. Priznaju, ipak, da su niske cijene karata glavni razlog tome
'Imamo popust od 50 posto, pa kartu za nagibni vlak možemo kupiti za 90 kuna, dok je cijena autobusne karte dvostruko viša. I to je, barem u mom slučaju, glavni razlog jer vožnja vlakom traje dulje nego autobusom. Iako bi trebao voziti pet i pol, do Zagreba nikad nije stigao za manje od šest sati', kaže 24-godišnja studentica Tanja Perčić, jedna od svega 15-ak putnika koji su se u ponedjeljak poslijepodne na splitskom kolodvoru ukrcali u nagibni vlak za Zagreb.
Tanja kaže da o nesreći ne razmišlja, dok njezina majka priznaje da joj svako malo to padne na pamet, ali se ipak, kako napominje, ne boji toliko da bi kćeri zabranila vožnju vlakom. Objašnjava da se nesreće mogu dogoditi i na autocesti. Šezdesetosmogodišnji Željko Bonefačić, Splićanin koji dugo živi u Zagrebu, redoviti je putnik u nagibnom vlaku te potvrđuje kako je broj putnika sve manji.
'Od 150 raspoloživih mjesta, putnika u zadnje vrijeme bude svega 15 do 20, i to u pravilu nas starijih, ali i studenata. Hrvatskim željeznicama sigurno nije lako', komentira Bonefačić, koji također, s obzirom na to da je stariji od 60 godina, ima popust na cijenu karte od 50 posto.
No on je, kako nam kaže, iznimno zadovoljan uslugom, vožnja mu je ugodna i nema straha od eventualno nove nesreće jer vjeruje da su uzroci otklonjeni. Izlijetanja s tračnica ne boji se ni Goran Matošić, koji također nakon 60. rođendana koristi HŽ-ov popust. Kaže da radi u školi u Zagrebu i da je, s obzirom na to da ponedjeljkom nema nastavu, redovito vikendom u svom Splitu, a, kako ističe, bez straha se vozi svim prijevoznim sredstvima, pa tako i nagibnim vlakom.
Nedugo nakon što se taj vlak uputio prema Zagrebu, sa splitskog kolodvora krenuo je i vlak prema Perkoviću. Ljubica Belić iz Primorskog Doca kaže da na toj relaciji putuje pune 34 godine, od čega četiri godine srednjoškolskog školovanja te tri desetljeća na posao u Split.
'Ovaj vlak zovemo 'vlak hranitelj' jer se njime uglavnom putuje na posao. Ali sada je putnika deset puta manje nego prije rata. Dio njih je, nažalost, ostao bez posla, a dio je kupio automobile. No ja sam vjerna vlaku. Nesreća se ne bojim jer, ako bih razmišljala na taj način, ne bih izašla ni na ulicu, budući da nikad ne znaš hoće li te, naprimjer, auto udariti', kaže za Slobodnu Dalmaciju Ljubica.
