Političke funkcije i činovnička služba, naravno, sasvim su različite kategorije, s tim da se potonji administrativni motor države - sastavljen od različitih dijelova poput državne uprave, javnih službi i poduzeća - gotovo uopće ne servisira. Zbog prenormiranosti i okoštalosti tog aparata, kao i grotesknih primjera nerada i uhljebljivanja, poput 'službenika od 26 sekundi' u MVEP-u za mandata ministrice Vesne Pusić ili fiktivnog zaposlenika HEP-a u mandata premijera Ive Sanadera, državna služba često je na meti kritika, kako opravdanih tako i sasvim paušalnih, jer mnogi službenici za neveliku plaću profesionalno i posvećeno rade svoj posao. No kad bi se pristupilo ocjenjivanju službenika po njihovim zaslugama, umjesto da su kao sada gotovo svi 'odlikaši', možda bi se nešto u tom mastodontu i pomaknulo s mrtve točke.

Prema analizi Ministarstva uprave, napravljene u vrijeme mandata ministrice Dubravke Jurline Alibegović, u razdoblju 2013. - 2015., od ukupno 5.672 ocijenjena službenika u 20 hrvatskih županija bilo je 4.213 odlikaša, 742 dobila su ocjenu 'vrlo dobar', 66 'dobar', 13 ih je 'zadovoljilo', a samo šest službenika dobilo je negativnu ocjenu 'ne zadovoljava'. Zakon je milostiv, pa se tih šestero upućuje na dodatno stručno osposobljavanje ili se premještaju na drugo radno mjesto - otkaz dobivaju tek kad dvaput uzastopce dobiju 'jedinicu'.

Milostiva sila zakona

Ocjenjivanjelokalnih službenika nije isto što i ocjenjivanjedržavnih službenika, kojimu služba prestaje po sili zakona kad dobiju jednu negativnu ocjenu. No dobiti jedinicu u državnoj službi gotovo je nemoguće, jer se i one kojima negativna ocjena visi nad glavom na to mora pismeno upozoriti najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja, kako bi stigli 'otkloniti propuste i nepravilnosti u radu'.

Za zaposlene u javnim poduzećima, poput Hrvatskih voda, ocjenjivanje nije zakonom predviđeno, na njih se primjenjuje Zakon o radu. Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, objašnjava za tportal da iako se zaposlene u javnim poduzećima teoretski može lakše otpustiti nego one iz državne uprave, njih se rijetko otpušta, jer su ta poduzeća zapravo monopolisti koji su u vrlo stabilnoj poziciji.

Za radikalno provjetravanje cijelog tog sustava borio se svojedobno Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke - Reformista i bivši potpredsjednik Vlade u mandatu premijera Zorana Milanovića. On je želio u državnu administraciju uvesti sustav ocjenjivanja po modelu koji je UniCredito uveo u Zagrebačku banku: na kraju svake godine, tri posto onih koji su ocijenjeni najnižom ocjenom – bez obzira na to kakva je ta ocjena – automatski gube radno mjesto.

'Jeste ikad čuli da se itko tamo bunio? Sustav je uspostavljen, znaju se pravila igre. To je bio prvi sustav koji sam ponudio kao potpredsjednik Vlade. Prošlo je na stručnim koordinacijama, svi ministri su se složili, ali je odbačeno na užem kabinetu Vlade, jer da će to izazvati nezadovoljstvo građana, birača', kaže Čačić.

Kako će sudac u Hrvatskoj ostati bez posla? 

Planirao je zahvatiti sve razine, od državne uprave, preko javnih službi i poduzeća, do pravosuđa. 'Suci u Hrvatskoj izgube posao samo ako ih zateknete kako pljačkaju banku s pištoljem u ruci, a i onda je pitanje', slikovit je Čačić.

Čačićevi oporbeni Reformisti potom su podnijeli interpelaciju u Saboru zbog propusta Vlade da reformira javnu upravu. Prikupili su 16 zastupničkih potpisa, ali veliki igrači, predvođeni HDZ-om i SDP-om, nisu ni trepnuli.  

Sankcija, po njemu, mora biti automatska, a ne da bude predmet radnog sudovanja, i to u situaciji kad je 300.000 ljudi od krize iz 2008. izgubilo radna mjesta - u privatnom sektoru. 'Ako privatnik koji ima 100 zaposlenih ljudi godišnje ne promijeni dvoje ili troje ljudi, to znači da je neozbiljan i neodgovoran prema svom poslu i prema svojim vrijednim zaposlenicima', kaže Čačić.

Komentirajući slučaj pokušaja Mostova uhljebljivanja u Hrvatske vode, Čačić kaže da takvo ponašanje automatizmom generira nakaradno postavljen sustav. 'Ako ne postavite sustav koji eliminira politiku iz upravljanja državnim i javnim tvrtkama, onda će to upravljanje roditi takve posljedice', konstatira Čačić dodajući da su Austrijanci napravili model upravljanja javnim poduzećima koji je dao odlične rezultate i mogao bi se primijeniti u Hrvatskoj, tim više što ga je i HDZ zagovarao u svom programu.

Primitivan model 'ja i moj kum'

'Treba primijeniti bilo koji model koji eliminira direktan utjecaj politike na javne i državne tvrtke. Država će uvijek imati utjecaj u smislu strategije, ali treba eliminirati direktan, primitivan model 'ja i moj kum'', ističe Čačić. 

Kaže da neki ministar može imati najplemenitiju namjeru kad postavlja čovjeka od svog povjerenja - jer su to ipak tvrtke pod ministrovom ingerencijom i odgovornošću - ali cijeli je sustav nakaradan i treba ga mijenjati. Za argument Mosta da je Bukmir trebao biti postavljen u Hrvatske vode jer se ondje navodno krade, kaže da je sramotan.

'Pa zašto imamo policiju, USKOK, sudstvo? Staviti kuma da pazi da se ne krade? To je sramotan argument, potpuno nečist i poremećennačin mišljenja. Pa i Ministarstvo pravosuđa je pod Mostom, zašto policija ne reagira ako se krade? To je problem naše politike – mi strateški ne razumijemo stvari, nego svjesno ne vidimo šumu od drveta', upozorava Čačić dodajući da je plemenski sustav ugrađen u pravila igre tako da je i najpošteniji ministar natjeran na takvo funkcioniranje da bi uopće opstao i išta napravio.

Obrana vlastite kože 

Čačić se slaže da problem postoji i na nižoj razini, kada neposredni šefovi - ocjenjivači državnih službenika, ne želeći se zamjeriti, daje višu ocjenu od zaslužene.

'Sve dok ne postoji kriterij rezultata, postoji kriterij nezamjeranja. Da, ako nekome daš negativnu ocjenu, onda si mu neprijatelj do kraja života, ali ako tvoja koža ovisi o tome jesi li isporučio rezultat ili nisi, onda nećeš braniti tuđu kožu. Ali ako tvoja koža ne ovisi o rezultatu, nego o tvom ministru… Sad čujemo od Vlade da mogu ostati oni koji su dobro radili i kojima nije istekao mandat. Obratite pažnju na poveznicu 'i'. A što je s onima koji su dobro radili, a istekao im je mandat, oni će svejedno otići?' retorički pita Čačić.

Jurlina Alibegović: Kultura nekažnjavanja, ali i kultura nenagrađivanja

Dubravka Jurlina Alibegović, bivša ministrica uprave koju je na toj funkciji zamijenio omiški gradonačelnik, stomatolog Ivan Kovačić, navodi da su pitanja obveza, prava, odgovornosti, pa donekle i kažnjavanja u državnoj službi uređena u više zakona, pri čemu je Zakon o državnim službenicima mijenjan 14 pusta, a Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika čak 26 puta.

'U državnoj se upravinedovoljno pažnje posvećuje razvoju kvalitetnog sustava upravljanja radnim učinkom i ocjenjivanju učinkovitostirada državnih službenika koji bi trebao biti osnova za nagrađivanje za izvanredne radne rezultate i daljnji profesionalni razvoj državnih službenika, ali i za kažnjavanje za nepostizanje planiranih rezultata', konstatira Jurlina Alibegović.

Podsjećam da je u Zakonu o državnim službenicima navedeno načelo hijerarhijske podređenosti kao jedno od načela na kojima se temelji rad državnih službenika. Državni službenik nije samostalan u određivanju poslova i vlastite odgovornosti u njihovu obavljanju, već mu to utvrđuje nadređeni službenik i po hijerarhiji dužnosnik.

Pojedina državna tijela nisu unijela ocjene u Registar zaposlenih

'Zakon o državnim službenicima propisuje da su državni službenici odgovorni za povredu službene dužnosti. Isto tako Zakon kaže da čelnik tijela, npr. ministar, može službenicima otkazati službu izvanrednim otkazom ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja dovodi u pitanje život i fizički integritet građana', navodi bivša ministrica.

Podsjeća da se od 2011. ocjene državnih službenika unose u Registar zaposlenih, upozoravajući da nisu sva državna tijela unosila ocjene za svoje službenike te da je od svih unesenih ocjena svega nekoliko službenika ocijenjeno ocjenom 'ne zadovoljava', što znači da im u tom slučaju zbog loše ocjene prestaje državna služba danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju.

'Većina je službenika ocijenjena dvjema najvišim ocjenama, što znači da postoje područja za poboljšanje sustava ocjenjivanja državnih službenika. To je zadatak koji Vlada gospodina Plenkovića treba odraditi', poručuje Jurlina Alibegović.

Što ako dužnosnik nekvalitetno obavlja posao?

Osobito je zanimljiv Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika, u kojemu su prestale važiti odredbe koje se odnose na obveze dužnosnika, dok su na snazi odredbe kojima se uređuju njihova prava, koja se uglavnom tiču plaće za vrijeme i nakon obnašanja dužnosti.

'Ističem da se u Zakonu navodi i pravo na životno osiguranjedržavnih dužnosnika koje, prema mom znanju, nije uopće u primjeni. Zanimljivo da u svim izmjenama i dopunama Zakona nitko nije inzistirao na ukidanju navedene odredbe. Zakon ni jednom riječju ne govori o pravnim radnjama koje će se primijeniti na dužnosnika ako on svoj posao nekvalitetno obavlja ili njegova neaktivnost dovede do štetnih posljedica za građane, poduzeća, zajednicu ili okoliš', upozorava Jurlina Alibegović.

Na skliskom terenu

Ona vjeruje da je zakonodavac pritom mislio da je dovoljna kazna dužnosnicima činjenica da ćegrađani prepoznativrhunske profesionalce među dužnosnicima i one koji to nisu te da će kazniti ili nagraditi na sljedećim izborima njihove političke stranke koje ih predlažu i postavljaju na dužnosnička mjesta.

'Međutim, i tu smo na skliskom terenu; nisu svi dužnosnici stranačke osobe, ima među njima i nezavisnih eksperata kojima su političke stranke dale priliku i pozvale da svojim znanjem pridonesu vođenju javnih politika. Tko bi njih trebao nagraditi ili kazniti za odličan ili loš rad, nije baš jasno. Pitanje je - je li odgovornost samog pojedinca ili tu odgovornost dijeli (i kako) s političkom strankom uz čiju je podršku došao na političku scenu', navodi bivša ministrica iz kvote Mosta nezavisnih lista, stranke kojoj se odbila priključiti.