Pismo i odgovor Vlade donosimo u cijelosti: 'Poštovana Vlado Republike Hrvatske, zovem se Petra Prosenica i odlučila sam Vam se obratiti kako bih Vam predstavila svoju, sada već pomalo smiješnu životnu priču.

Prije šest godina završila sam srednju školu te sam, po završetku iste, odlučila upisati ne tako tipičan fakultet odnosno fakultetski smjer za osobu ženskog roda u Hrvata. Upisala sam prvu godinu nautike i tehnologije pomorskog prometa jer su more i brodovi moje prve i prave ljubavi. Već na samom početku studiranja suočila sam se s raznoraznim preprekama, kao i dobacivanjima tipičnim za ove prostore: 'žena je nesreća na brodu' i sl. No nisam odustajala od svog prvobitnog cilja. Htjela sam pod svaku cijenu završiti pet godina navedenog fakulteta te ostvariti svoj san - 'tući more', kako se to zna reći u pomorskom žargonu.

No nakon što sam uspješno položila sve ispite i obranila diplomski rad započele su moje muke i problemi. Za početak, prvu godinu fakulteta upisala sam na tzv. Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru te sam se na kraju iste prebacila na isti studijski smjer na Pomorskom fakultetu u Rijeci, upisujući drugu godinu na jedvite jade iako je tada u fakultetskom obrazovanju u Hrvatskoj već odavno bila uvedena Bolonja, odn. Bolonjski proces koji bi trebao uvelike olakšavati ovakve stvari. No nije. Nimalo. Priznata mi je većina položenih kolegija, ali sam uz njih morala upisivati i razliku predmeta. Što bi, dakako, trebalo biti u najmanju ruku - apsurdno. Upravo zbog uvedenog Bolonjskog procesa, koji sam gore već spomenula. Unatoč svemu, nisam pravila nikakve probleme, položila sam sve dodatne predmete koji su bili potrebni samo kako bih završila fakultet te se zaposlila u željenoj struci. Nakon završene tri godine preddiplomskog studija obranila sam završni rad te upisala dodatne dvije godine diplomskog studija.

U listopadu 2014. (točnije 20. listopada) obranila sam diplomski rad te se zvanično 'okrunila' titulom magistra inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa. Odmah po završetku fakulteta krenula sam u prikupljanje potrebne papirologije za ukrcaj na brod.

Međutim, formalnim završetkom akademskog obrazovanja počeli su se javljati problemi s izdavanjem uvjerenja za izradu svjedodžbi na koje sam pravo stekla položivši kolegij o sigurnosti na moru, kao i pripadajuću stručnu praksu. Kao što je propisano Pomorskim zakonikom, na temelju položenog kolegija o sigurnosti na moru, izdaje se uvjerenje o osposobljenosti D2 (Temeljna sigurnost na brodu), D12 (Svjedodžba o osposobljenosti za upravljanje gašenjem požara) i D17 (Svjedodžba o osposobljenosti za rukovanje brodicom za spašavanje i spasilačkom brodicom osim brze spasilačke brodice).

Nakon podnesenog zahtjeva za izdavanje uvjerenja, koji sam uputila studentskoj službi, izdano mi je uvjerenje za sve ostale programe dopunske osposobljenosti (D6B, D6c, D11, D19, D20) osim gore navedenih, uz objašnjenje da za spomenuta tri programa dopunske osposobljenosti Pomorski fakultet u Rijeci nije u mogućnosti izdati uvjerenje za kolegije koji nisu položeni na istom.

Gotovo ista stvar dogodila se kad sam od Pomorskog fakulteta u Zadru zatražila uvjerenje za izradu svjedodžbi. Njihovo obrazloženje jest da nisu u mogućnosti izdavati uvjerenje studentima koji nisu barem prve dvije godine preddiplomskog studija završili na fakultetu u Zadru. O molbi upućenoj dekanu Pomorskog fakulteta u Rijeci, dr. sc. Serđu Kosu, raspravljano je na sjednici Fakulteta, no riješiti se uspjelo tek odobravanje ponovnog polaganja ispita uz pedeset posto popusta na plaćanje, s obzirom na to da sam imala status redovnog studenta Pomorskog fakulteta.

Zbog svega sam toga bila prisiljena o vlastitom trošku (i oportunitetnom trošku nemogućnosti obavljanja rada za koji sam osposobljena) ponovno pohađati tečajeve za uvjerenja D2, koje sam platila 1.425 kuna (uz 240 kuna prijave ispita i 70 kuna taksenih marki), D12 isto tako, a D17 uopće ne mogu dobiti jer je za to potrebno završiti barem dvije godine preddiplomskog studija ili odraditi šest mjeseci plovidbe, a koju - iz svega navedenog - ne mogu obaviti.

Sa završenih pet godina nautike i tehnologije pomorskog prometa, zbog različitih pravilnika na oba fakulteta, nisam bila u mogućnosti izraditi pomorsku knjižicu dobrih pet, šest mjeseci, otići na brod, odnosno odraditi kadeturu, niti se zaposliti u struci, a ispite za koje posjedujem dokaze o položenosti bila sam prisiljena polagati iznova i to uz osjetan trošak.

Pisala sam i Ministarstvu pomorstva, Ministarstvu obrazovanja, ali nigdje nisam naišla, u najmanju ruku, ni na odgovor. Roditelji su pokušavali doći do 'poštovanog' ministra Siniše Hajdaša Dončića. Ali bilo je to 500 (minimalno) uzaludnih poziva na čekanju, zauzetih linija i odsutnosti navedenog gospodina. Sve u svemu, ponovno sam platila i položila tečajeve samo kako bih se domogla potrebne dokumentacije te napokon mogla tražiti potencijalnu priliku za ukrcajem.

Nisam htjela medijski eksponirati ovakve sulude stvari koje su mi se događale sve ovo vrijeme, no kap koja je prelila čašu i koja me navela na ovaj potez (da Vam se obratim) bila je sljedeća - s mukotrpno prikupljenom papirologijom odlučila sam pokucati na vrata dobro poznatoj zadarskoj kompaniji Tankerska plovidba d.d., koja me, da naglasim, na drugoj godini fakulteta odbila za program stipendija uz objašnjenje da sam ženskog roda, a oni ženskim osobama ne dijele navedene stipendije. Prije desetak dana posjetila sam gospodina Nedjeljka Torbarinu, kapetana duge plovidbe, koji sada radi u Tankerskoj plovidbi kao crew manager, nakon što sam ispunila online aplikaciju za ukrcaj. Predstavila sam mu se i odmah rekla kako bih se željela ukrcati na jedan od brodova Tankerske plovidbe kao kadetkinja te odraditi kadeturu u svojoj, nazovimo, domaćoj kompaniji. Naravno da sam odbijena, direktno. Uz objašnjenje kako njima nije, citiram, 'užanca' primati odnosno ukrcati ženske osobe na brod. Iako to nije navedeno nigdje u statutu kompanije.

Zgrožena ovakvim izjavama, odlučila sam da ovakvo što neću prešutjeti te smatram da je potrebno ovakve slučajeve objaviti u javnosti kako bismo se, nažalost, iznova suočili s mentalnim sklopom u Hrvata. Iako sam svjesna činjenice da, ukoliko ovo objavite, zatvaram sebi vrata ove kompanije za vijeke vjekova te si možda stvaram neprijatelje, želim da do ušiju javnosti dopre ovakav slučaj, a koji, vjerujem, nije jedini. Možda ću ovim potezom olakšati nekoj drugoj ženskoj osobi koja će također za sebe izabrati ovakav, nažalost, teži put.

Poštovani, nadam se što prije Vašem odgovoru zato što već pomalo gubim svaku nadu te diplomu svog fakulteta više niti ne stavljam u zamolbu za posao. Trenutne zamolbe šaljem za redom sljedeće struke: konobar, asistent prodaje, pomoćnik u kuhinji itd. Naravno, nikako ne želim omalovažavati ovakvu vrstu poslova i umanjivati njihovu vrijednost, no smatram da bih trebala dobiti priliku raditi u struci.

Srdačan pozdrav!'

Na Petrin vapaju odgovorili su administratori Vladine stranice na Facebooku, uputivši je na adresu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

'Petra, hvala ti na pitanju. Zaštita i promicanje ravnopravnosti spolova temeljna je vrednota ustavnog poretka RH. To podrazumijeva da žene (i muškarci) moraju imati jednak status, jednake mogućnosti u ostvarivanju svojih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata, a to pravo štiti domaće zakonodavstvo, kao i pravna stečevina EU-a.

Molimo te da se obratiš pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova mogu se obratiti sve osobe koje žele upozoriti na slučaj diskriminacije ili kršenja prava na osnovi spola, moguća je i anonimna prijava, a postupanje pravobraniteljice za prijavitelja je besplatno', napisali su u odgovoru na službenom Vladinom profilu na Facebooku.