'IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!', stajalo je u prvom proglasu IDS-a, najuspješnije hrvatske regionalne stranke koja je osnovana još na Valentinovo 1990.

Među osnivačima bilo je 17 ljudi, a jedan od njih, Ivan Pauletta, bio je i prvi predsjednik. No već 1992. vodstvo preuzima Ivan Jakovčić, čije će šefovanje do 2014. obilježiti IDS.

U svojoj programskoj deklaraciji IDS ističe ideju liberalizma, demokratizacije, ali i autonomije Istre, i to prije svega financijske autonomije. Upravo zbog tog autonomaštva već od svojeg osnivanja neformalno su proglašeni 'neprijateljima Hrvatske'.

Najžešći kritičari tvrdili su i da žele odcjepljenje Istre, no Jakovčić je to demantirao kada je u Španjolskoj bilo aktualno proglašenje neovisnosti Katalonije. 'Istra želi jaku financijsku regionalnu autonomiju u Hrvatskoj i ništa više. Ma da, i kod nas ima onih koji bi rado vidjeli Istru kao republiku, a za mene to nije ni realno ni potrebno. Potrebna je jaka decentralizacija Hrvatske i sve smo riješili. Uostalom, Titovi partizani su, uz podršku istarske Crkve, htjeli sjedinjenje s Hrvatskom još davne 1943. i ja to poštujem', kazao je tada Jakovčić.

No dok im je ideja o autonomiji donosila negativne bodove u Zagrebu, zahtjevi za decentralizacijom, njegovanje antifašističkih i liberalnih ideja uredno su im donosili uspjeh na izborima.

Već 1993. na lokalnim izborima pokazali su svoju premoć osvojivši 74,2 posto glasova u Istarskoj županiji i dobivši svojeg prvog župana Luciana Delbianca. Iako na razini županije nakon toga više nisu osvajali tako visoke postotke, funkcija župana bila im je svaki put osigurana.

Kiksali nisu ni na nacionalnoj razini. Već 1992. prvi put ulaze u parlament, a na parlamentarnim izborima u prosjeku su uvijek osvajali po tri ili četiri zastupnička mandata. Dok su druge regionalne stranke poput HDSSB-a ili PGS-a u Saboru dobivale mandate, ali su se u kratkom vremenu našle u strelovitom padu, IDS se i dalje postojano drži.

Uz to su dva puta bili i dio Vlade - u onoj Ivice Račana imali su prvog ministra eurointegracija, i to je bio Ivan Jakovčić, dok je u vladi Zorana Milanovića IDS-u pripalo Ministarstvo turizma, u kojem su se izmijenila dva ministra - Veljko Ostojić i Darko Lorencin.

S HDZ-om na nacionalnoj razini IDS nije bio u koaliciji, iako su ih uvijek pratile priče da se radi o 'tihoj koaliciji' i povremenom savezu o nenapadanju.

No veza IDS-a i HDZ-a nije se spominjala samo kroz koaliciju. I dan danas kritičari IDS nazivaju 'istarskim HDZ-om'.

'IDS kao politička stranka uvijek je imao dva lica. Jedno lice s ove stranke Učke, a jedno za Istru. I dok je s ove strane Učke, zagrebačke, saborske, IDS uvijek zastupao liberalne vrijednosti te vrijednosti lijevog centra, ljudska prava, transparentnost i otvorenost, u Istri je sve to zasjenjeno iznimno velikom dozom klijentelizma koja baca sjenu na sve ono što godinama govore', kazao je svojedobno SDP-ov Peđa Grbin za tportal.

IDS-ove afere

Optužbe za klijentelizam i korupciju istarska je oporba uredno iznosila, no većina njih za IDS nije bila dokazana. Najveća s kojom se povezivalo IDS i Jakovčića bio je krak austrijske istrage oko Hypo banke koji se ticao kupovine zemljišta kod Vodnjana. Riječ je o projektu Barbariga – Dragonera, odnosno zemljištu koje je Vodnjan gotovo u bescjenje prodao poduzeću u vlasništvu tvrtki povezanih sa šefovima Hypo centrale u Klagenfurtu, Günterom Striedingerom i Wolfgangom Kultererom, koji su odobrili novac za kupnju spomenutih parcela. Nedugo nakon prodaje Vodnjan je donio odluku o urbanizaciji, čime je vrijednost zemljišta povećana, zbog čega su se novi vlasnici ponadali da će brzom prodajom unosno zaraditi. No prodaja se otegnula, nizali su se krediti Hypo banke, a kada se slučaj počeo propitivati, kao kupac zemljišta uskočio je Danko Končar.

Sam Jakovčić negirao je upletenost u aferu, a o svemu je svojedobno dao iskaz DORH-u.

'Kupi jeftino, pretvori u građevinsko zemljište i skupo prodaj' - niz je takvih optužbi stizao kroz godine na račun IDS-ovaca, a jedna takva koštala je ministarske pozicije IDS-ovog Veljka Ostojića. Ministar turizma u Milanovićevoj vladi podnio je ostavku nakon što je u javnost dospjela afera Zemljište. Naime, kako su mediji pisali, Ostojić je bio upoznat s detaljima kupoprodaje zemljišta u Balama, čija je vrijednost višestruko porasla nakon urbanizacije te ga je njegova šogorica, navodno u njegovoj nazočnosti, platila 'na ruke' više nego što je prijavljeno Poreznoj upravi, oštetivši tako državni proračun. Tri godine poslije Uskok je potvrdio da nema kaznenog djela u kupoprodaji zemljišta zbog kojega je bivši ministar podnio ostavku.

Javnost je 2012. zabavljala i afera Kokain. Naime, nakon smrti IDS-ovke Martine Duras-Pauletić proširila se priča o uživanju narkotika tadašnjeg šefa IDS-a Ivana Jakovčića i pulskog gradonačelnika Borisa Miletića. Stvar se zakuhala kada je njihov tadašnji stranački kolega Damir Kajin javno zatražio da se dvojac testira na droge. Miletić je to napravio i njegov nalaz je bio negativan dok je Jakovčić to odbio. 'Eventualno ću to učiniti, ali tek za nekoliko mjeseci, jer nakon 22 godine bavljenja politikom neću pasti na ucjene nekih prijatelja. Taj film neće nitko pogledati', kazao je tada Jakovčić.

Naveliko se pisalo i o Jakovčićevu selu Sv. Juraj. Njemu je izravnom pogodbom Općina Grožnjan 1996. prodala tri ruševne kuće i crkvicu za 20 tisuća njemačkih maraka. Ali 2000. Županijsko državno odvjetništvo pokrenulo je postupak protiv njega tvrdeći da je kupoprodaja bila nezakonita jer nije proveden javni natječaj. Jakovčić je izgubio spor i bio je prisiljen ponovo otkupiti selo. Ponudio je dva milijuna kuna, a kako mu je sud priznao to što je u obnovu kuća dotad uložio oko 1,5 milijuna kuna, na kraju je platio još 500.000 kuna.

Najnovija afera zbog koje je IDS ostao bez partnera u Amsterdamskoj koaliciji ponovno u fokus vraća Ivana Jakovčića i Danka Končara. Naime, u jeku teške situacije u pulskom brodogradilištu Uljanik u javnosti se ponovno pojavila informacija kako je Jakovčić bio u NO-u Končarove tvrtke Afarak, no da se povukao kada je Uprava Uljanika za strateškog partnera izabrala Končarovu Kermas energiju. Kako se Upravu Uljanika povezuje s IDS-om, odmah su se pojavile spekulacije o sukobu interesa, zbog čega je stranka Pametno napustila Amsterdamsku koaliciju.

Gubitak cijelog niza uglednih članova

Iako se uspješno održava na vlasti, IDS je ipak tijekom godina gubio podršku što građana, što vlastitih uglednih članova koji su ili bili izbačeni ili su sami odlazili.

Među onima koji je otišao bio je i osnivač Ivan Pauletta, koji je lani umro. Iz politike se povukao još sredinom 90-ih te je napustio IDS. 'Kad smo osnivali stranku, imali smo gomilu problema koji bi danas bili smiješni. U početku je bila velika fluktuacija ljudi, a neke je bilo strah da će izgubiti posao ako nam se pridruže. Sve smo radili u dobroj vjeri i otvorena srca. Istra ima vrlo tužnu povijest. Ne mijenjajući kuću, ja sam promijenio pet država. I onda smo smislili zgodnu izreku koja kaže da je svatko predzadnji u Istri bio okupator, a svaki zadnji osloboditelj. Takvi smo tipovi, nismo ratoborni, drugi bi u našoj finoći vidjeli slabost. IDS je danas trgovačka firma i ništa drugo. Kad u politici nema ideologije, ostaje trgovina', kazao je Pauletta u jednom intervjuu za Novosti.

Među prepoznatljivim saborskim facama bio je i Dino Debeljuh, akter jedne od rijetkih parlamentarnih tuča u kojoj je dobio udarac od Ljube Ćesića Rojsa. Iako je Debeljuh niz godina bio IDS-ov zastupnik, početkom 2000-ih odlazi za veleposlanika u Indiju, a nakon povratka 2009. napušta stranku.

Ocijenio je tada da je vodstvo IDS-a napustilo izvorni program, da nisu ispunjena obećanja, kao ni proklamirani ciljevi kojima je bila svrha poboljšanje kvalitete života građana Istre.

U stranci se nije usrećio ni prvi istarski župan Luciano Delbianco, koji se u IDS učlanio 1993., a već tri godine kasnije napustio ga je zbog tzv. pulskog slučaja, odnosno pritisaka zbog smjene trojice direktora gradskih javnih poduzeća u Puli. Nakon odlaska iz IDS-a osnovao je stranku Istarski demokratski forum, na čelu koje je bio do 2005. Iako su mu IDS-ovci poslije odlaska iz stranke izglasali nepovjerenje na mjestu župana, Delbianco je 2001. postao gradonačelnik Pule. Na tom mjestu ostao je sve do 2005., kada se povukao iz politike, a do svoje smrti 2014. bavio se znanstvenim i nastavnim radom.

Kratak staž u IDS-u, i to kao potpredsjednik stranke, zabilježio je i bivši ministar turizma u Matešinoj vladi, Ivan Herak. On je pak izbačen iz IDS-a 1994. pod optužbama da je surađivao s HDZ-om. Franjo Tuđman doista je Heraku nekoliko puta nudio da bude dio Vlade, no on je ponudu prihvatio tek 1999., kada je postao ministar turizma. Herak je ujedno prvi ministar koji se našao iz rešetaka. Poslije završetka mandata uhićen je pod optužbom da je protuzakonito prisvojio oko 300 tisuća tadašnjih njemačkih maraka državnog novca koji je bio namijenjen za sanaciju hotelske tvrtke Imperijal na Rabu, a na kraju je, nakon više transakcija, završio na računu Riječke banke, čime je otplaćen kredit građevinske tvrtke Herakove supruge. Protiv Heraka se vodilo čak 12 postupaka, no u svima je oslobođen.

Možda i najveći raskol u novijoj povijesti bio je onaj između IDS-a i Damira Kajina. Kajin, koji je bio poslušan IDS-ov vojnik i saborski zastupnik niz godina, objavom kandidature za župana 2013., iako je stranka izabrala Valtera Flegu za kandidata, sam se izbacio iz IDS-a. Međutim odnosi između njega i Jakovčića i godinama prije toga nisu bili dobri, a Kajin je šefu stranke, kako je sam svojedobno kazao, zamjerao prešutno odobravanje nekih HDZ-ovih poteza. Kajin je kasnije osnovao Istarske demokrate, no i njih je napustio. Na parlamentarnim izborima prije tri godine bio je na listi Milana Bandića, no ovaj istarski pučki tribun u svojoj izbornoj jedinici nije prešao izborni prag.