Svatko tko dulje vrijeme svakodnevno prati događanja u kaljuži zvanoj hrvatska politička scena vrlo dobro zna da je glavna osobina koju nepristrani promatrač situacije mora posjedovati – debela koža. Naime, malo koji dan prođe, a da iz usta vodećih političkih figura ne ispadne gomila notornih gluposti, laži, spinova, floskula (ili ispraznica, kako vam drago), teških logičkih pogrešaka i, što je najgore od svega, patetičnih apela za suosjećanjem
'Nikoga se ne bojimo! Ja se nikoga ne bojim!', urlala je tako Jadranka Kosor jučer u Rijeci na HDZ-ovom skupu, baš poput kakve narodne heroine koja stoji
pred streljačkim vodom mrskog okupatora. Stoji Jadranka Kosor, čvrsta i stamena poput stijene, visoko uzdignuta čela pred bujicom prijetnji i uvreda koje joj upućuju odnarođeni plaćenici, crvena hunta, masoni, ovi, oni… To je slika koju Jadranka Kosor želi odaslati hrvatskim biračima.
No kako to već obično biva, stvari nisu onakvima kakvima se čine na prvi pogled. Jadranka Kosor nije jadna, nemoćna i nezaštićena žena izložena podmuklim napadima. Treba li zaista birače podsjećati na činjenicu da je Jadranka Kosor na čelu najmoćnijeg tijela izvršne vlasti, Vlade Republike
Hrvatske? Da je na čelu najveće i najjače hrvatske stranke, čija vlada ima potporu većine saborskih zastupnika te je samim time jedna od uvjerljivo najmoćnijih osoba u zemlji?
Još jedna teza Jadranke Kosor zaslužuje rečenicu-dvije komentara, ona o 'beskompromisnoj borbi protiv korupcije unatoč tome što je ta borba najviše naštetila upravo HDZ-u'. U glavi još uvijek aktualne predsjednice Vlade ta rečenica vjerojatno govori nešto o principijelnosti HDZ-a koji se, eto, unatoč šteti po vlastiti ugled odlučio jednom i zauvijek obračunati s korupcijom.
No pravo pitanje glasi: Što o HDZ-u govori činjenica da je borba s korupcijom uvjerljivo najviše zagrabila u redove 'zajedničara'? Je li slučajno to da je stranka koja je na vlasti zadnjih 16 od 20 godina ujedno stranka koja je, barem prema rezultatima postojećih istraga, uvjerljivo najviše umočena u krađu novca poreznih obveznika?
Premijerkini pokušaji da izazove sažaljenje i simpatije podsjećaju na nedavni istup Hrvatske biskupske konferencije, u kojem je vrh Crkve u Hrvata upozorio na 'netrpeljivost i diskriminaciju prema katolicima u Hrvatskoj'. I zaista, katolici su u Hrvatskoj jednako onoliko diskriminirani koliko se nepravedno i nepošteno udara na Jadranku Kosor.
U stvarnosti ni vrh Katoličke crkve ni Jadranka Kosor nisu demokratski izabrani na izborima, ali zato uživaju u bogatim privilegijama na račun poreznih obveznika, i to kao malo tko u ovoj zemlji. I onda se još imaju obraza žaliti i kukati te tvrditi da ih se proganja?
Ima li išta gore i antipatičnije od moćnika i vlastodržaca koji se samosažalijevaju i pokušavaju izazvati simpatije javnosti, iste one javnosti koja ne uživa ni jedan posto privilegija i luksuza što okružuje dotične moćnike, iste one javnosti koja se u zadnjih 20 godina iz srednjeg sloja pretvorila u sirotinju zahvaljujući upravo nesposobnosti i korumpiranosti onih koji danas žale - same sebe?!
