I plavi i crveni zaklinju se u službene vođe napada, Andriju Hebranga i Ivu Josipovića, i jedni i drugi odbijaju se, međutim, izjasniti što će biti s njihovim članovima Nadanom Vidoševićem (HDZ) i Milanom Bandićem (SDP) koji su praktički već u predsjedničkoj kampanji, ali to ne žele i doslovno izreći. Upravo njihova šutnja omogućuje stranačkim središnjicama da se prave kao da se ništa ne događa i da, kada ih se pita za stranačku sudbinu Vidoševića i Bandića, odgovoraju s 'Pitajte to njega!'

Vidošević i Bandić kao 'trojanski konji'

Takvo ponašanje stranačkih središnjica upućuje na zaključak da su i HDZ i SDP odlučili igrati na sigurno i da su Vidošević i Bandić zapravo 'trojanski konji'. Možda čak i dio ranije smišljene strategije koja bi osigurala da obje opcije u drugom krugu imaju svoje kandidate. Posve je to u skladu s njihovom željom - gotovo u potpunosti provedenom u djelo - da se stranačka Hrvatska (zauvijek ili na duže vrijeme) podijeli na samo dvije relevantne političke opcije, tzv. lijevu i tzv. desnu, SDP i HDZ.

Nekome se ta teza može učiniti blasfemičnom, ali ne smijemo zaboraviti da obje stranke imaju povijest iznenadna mijenjanja kandidata tijekom službene izborne kampanje. I to onih koje su sami odabrali i u koje su se zaklinjali sve do trenutka kada bi procijenili da im više nisu od koristi.

SDP je u zadnji čas, usred izborne kampanje, odustao od Ljube Jurčića kao premijerskog kandidata i na njegovo mjesto instalirao Zorana Milanovića, premda su 'ruke u vatru' stavljali za Jurčićeve liderske sposobnosti. HDZ je na izborima, na kojima je Stipe Mesić prvi put izabran za predsjednika države, prvo imao svog kandidata Matu Granića. Izmakli su mu se u završnici kampanje i okrenuli se Mesiću, koji bez glasova HDZ-ovaca ne bi imao šanse za pobjedu.

Ni HDZ ni SDP ne žele se odreći svojih jakih igrača

Uz dužno poštovanje službenim kandidatima Hebrangu i Josipoviću, oni su objektivno 'slabiji' kandidati od Vidoševića i Bandića. Ukratko, Hebrang i Josipović takvi su da mogu privući samo kandidate svoje političke opcije. Ali 'trojanski konji' Vidošević i Bandić osvajaju glasače i suprotnih opcija i to je njihova najveća prednost.

Ali, ne i jedina! Vidošević je jedan od onih koji HDZ-u još uvijek daju privid uljuđene i moderne stranke, a Bandić je naprosto suviše moćan i SDP, u ovom trenutku, ne može riskirati gubitak vlasti u Zagrebu. Jer, čak i da izađe na predsjedničke izbore i izgubi ih, on je neprikosnoveni vladar metropole. On je, uostalom, SDP-u i dobio zagrebačke izbore, i to ne toliko glasovima SDP-ovih simpatizera, koliko simpatizera HDZ-a i drugih stranaka. Zbog toga ni HDZ ni SDP ne mogu sebi priuštiti izbacivanje Vidoševića i Bandića iz stranačkih redova.

Moguće je da ih se neće ni trebati izbaciti jer će zamrznuti članstvo i pojaviti se kao formalno nezavisni kandidati. Njihovim strankama to bi omogućilo sudjelovanje u predsjedničkim izborima s po dva kandidata. I to bi značilo da se ostali moraju utrkivati i boriti i sa službenim kandidatima i s 'trojanskim konjima' dviju najvećih stranaka.