Premda će većini korisnika prva asocijacija na prvo ime računalne industrije biti Bill Gates, što se svakako može argumentirati i brojem nula na njegovome bankovnom računu, oni ostali ipak će uprijeti prstom u bolešću načetog bradonju koji se na javnim prezentacijama pojavljuje u trapericama i crnoj dolčeviti, kako bi pokazao uređaje koji su promijenili i mijenjaju svijet.
Steve Jobs, suosnivač i predsjednik uprave Applea, kreirao je prvo osobno računalo sa Stevenom Wozniakom, Mikeom Markkulom i Ronaldom Wayneom, a nakon toga krenula je sva sila proizvoda koji su danas dio naše svakidašnjice, od računala Macintosh do iPada.
Knjiga koju potpisuje Carmine Gallo na početku kaže da, protivno legendi, Apple nije stvoren u garaži punoj jabuka, nego u spavaćoj sobi, u kući njegovih roditelja. Tek kad su malo počeli razrađivati inovacije, Wozniak i Jobs prebacili su se u garažu.
Legenda dalje kaže da razvoj inovacija nije pratio poslovni razvoj Applea, a Jobs je bio prisiljen napustiti svoju tvrtku zbog loših rezultata. Osnovao je drugu tvrtku NeXT koja je proizvodila složena i moćna računala, ali i prilično skupa. Prije 15 godina Apple se našao u velikoj krizi, pa je kupio NeXT, a Jobs se slavodobitno vratio u matičnu kompaniju.
Kako je transakcija bila teška 402 milijuna dolara, Jobs se prilično potkožio (a tu su i druge transakcije, uključujući razvoj animacijskog studija Pixar kojega je također suosnivač) i onda je odlučio da će voditi Apple za godišnju plaću u visini jednog dolara. Ima 50,1 posto dionica Pixara i najveći je dioničar Disneyja sa sedam posto udjela.
Biografija mu je puna zanimljivih detalja, no ono što je obilježilo njegovo djelovanje svakako su inovacije.
Autor mnogih bestselera s područja poslovanja Carmine Gallo razgovarao je sa stotinama uspješnih profesionalaca – od direktora, menadžera i poduzetnika do učitelja, konzultanata i kućanica – da bi otkrio bit inovativne filozofije Stevea Jobsa. Kad je sve stavio pod zajednički nazivnik, otkrio je da su posrijedi jednostavna, suvisla i ostvariva načela.
Evo tih sedam načela:

1. Radite ono što volite. Razmišljajte drukčije o svojoj karijeri.

2. Ostavite trag u svemiru. Razmišljajte drukčije o svojoj viziji.

3. Pokrenite mozak. Razmišljajte drukčije o tome kako razmišljate.

4. Prodajte snove, a ne proizvode. Razmišljajte drukčije o svojim korisnicima.

5. Recite 'ne' tisućama stvari. Razmišljajte drukčije o dizajnu.

6. Stvarajte nevjerojatno dobra iskustva. Razmišljajte drukčije o iskustvu svojega branda.

7. Ovladajte porukom. Razmišljajte drukčije o svojoj priči.

Posrijedi su očito neke univerzalne poruke (nije nevažna činjenica da je Jobs budist) koje, zapravo, imaju tendenciju razbiti neke ustaljene rutine te na taj način pridonose stvaranju okružja za razvoj inovacija.
Gallo se u svojoj knjizi ne dotiče isključivo inovativnog pristupa Stevea Jobsa. Mnoštvo primjera sa strane ukazuje, zapravo, na univerzalnost njegovih vizija. Pritom striktno razlučuje inovacije i izume. Tako kaže da su tablet računala bila izumljena i prije, ali je upravo iPad napravio revoluciju, i to isključivo zahvaljujući viziji Stevea Jobsa. Slično je i s MP3 playerima i iPodom. Apple ne prodaje proizvod, nego doživljaj, rezolutan je Gallo.
U primjerima koje iskazuje ne dotiče se isključivo poslovnih vizija. Govori i o tome kako je osam majki, koje su bile nezadovoljne školom u njihovom kvartu u Chicagu, u dogovoru s ravnateljem, temeljito izmijenilo ustroj škole koja je kasnije postala uzor u Chicagu.
Različiti primjeri ocrtavaju svako od navedenih načela, a Gallo je razgovarao s mnoštvom bivših i sadašnjih Jobsovih suradnika kako bi naglasio na koji način funkcionira proboj njegovih ideja. Pritom je jedna od najvažnijih komponenti vjera u sebe te ustrajnost na svojoj viziji i onda kad nastanu problemi. Tako je Jobs nastavio s realizacijom svoje vizije i onda kad je dobio izlaznicu iz Applea.
Ono što je najveći nedostatak knjige jest činjenica da sam Steve Jobs nije u njoj participirao, ali Gallo je sakupio njegove citate iz rijetkih intervjua, a dočepao se i nekih govora pred zaposlenicima. Tako, primjerice, spominje govor u kojem objašnjava prednosti Macintosha nad glomaznim i nepraktičnim IBM PC računalima, početkom osamdesetih godina. Posrijedi je, zaključuje Gallo, nevjerojatna Jobsova sposobnost da nadahnjuje ljude, kako bi oni dali sve od sebe (a i više od toga) ne bi li postigli rezultate koji su zacrtani.
Citira pritom zanimljivo Jobsovo zapažanje – kako je moguće da automobil prototip, koji je u autosalonu izazvao senzaciju, za četiri godine (kad dođe na cestu) izazove razočaranje? To je zato što inženjeri kažu da je nemoguće realizirati viziju kreatora, te se ne trude. Onda to ide kod produkt-menadžera, koji isto tako ne mogu ispoštovati viziju i nakon toga nastane osrednji rezultat. Jobs od ljudi kojima je okružen očekuje samo najbolje rezultate i stoga su Appleovi proizvodi uistinu revolucionarni.
Jedna od najzanimljivijih misli napisanih u knjizi jest ona o tome da današnji poslovni ljudi sve moraju kvantificirati, a vizije se nikako ne mogu smjestiti u Excel tablicu. Stoga Steve Jobs i ljudi poput njega jednostavno do rezultata dolaze na drukčiji način, nudeći svojim korisnicima iskustvo, doživljaj, radost, a ne puki proizvod s tehničkim vrlinama ili manama. Da je tomu tako, najbolji primjer je iPhone – sa samo jednim modelom u portfelju, u doba kad je stigao na tržište, Apple je potpuno izmijenio strukturu mobilne industrije.
A iPhone je samo jedan od 230 nagrađenih patenata koje je Jobs kreirao ili sukreirao, što ga s pravom smješta na vrh popisa velikana našega doba.

iRomansa u Cupertinu

Priča o inicijalnom uspjehu Applea, od prvih napora u garaži do prve milijarde dolara, u knjizi Michaela Moritza ispričana je kao romantična viktorijanska ljubavna priča koja pokazuje kako računalna tehnologija široj publici uopće ne mora biti dosadna i zamorna

U doba kada recesiju, ratove, potrese, Zdravka Mamića i ostala nemila stradanja na udarnome mjestu u informativnim emisijama zamijeni istinski genij, onda nema dvojbe da je riječ o obljetnici rođenja Nikole Tesle ili o povlačenju Stevea Jobsa s čelne pozicije Applea. Recentno, slušali smo mnogo o drugome slučaju, a onima koji žele doznati nešto više o tome kako je uistinu nastao Apple i ne zadovoljavaju se samo natuknicama iz Wikipedije, svakako će kao naručena doći knjiga Michaela Moritza Povratak u malo kraljevstvo, čiji prijevod je objavila zagrebačka DD produkcija. Izdavač je na naslovnicu nakalemio podnaslov Steve Jobs: kako je nastao Apple i kako je promijenio svijet, i to je uistinu ono o čemu knjiga govori, a kako je posrijedi druga knjiga o Steveu Jobsu koja je izašla u razmjerno kratkom razdoblju, očito je kako i domaće tržište osjeća da je riječ o osobi čije vizije mijenjaju našu svakidašnjicu.

Naziv knjige Povratak u malo kraljevstvo zapravo je referenca na originalnu knjigu Michaela Moritza o Appleu (The Little Kingdom: The Private Story of Apple Computer) koju je objavio 1984. i koju je pratila huda sudba. Moritz je, naime, kao Timeov dopisnik iz San Francisca tijekom 1982. odradio seriju razgovora sa Steveom Jobsom, kako bi napravio njegov portret u broju koji je za osobu godine odabrao računalo. No, kako se to radi i u našim medijima, nekom uredniku to nije bilo dovoljno sočno pa je malo pretumbao tekst, dodao nešto tračeva (kako je urednik pratio: kako Moritz kaže "zastranio svijet rock'n'rolla", vjerojatno se tu prvi put pojavio trač da je Jobs pokušao zavesti Joan Baez, samo zato što je ona nekoć bila u vezi s Bobom Dylanom) i potpuno razbjesnio Stevea Jobsa. Vjerojatno otad i traje njegovo nepovjerenje prema novinarima pa još nije izašla nijedna njegova autorizirana biografija, premda kolaju glasine da bi napokon takvo ukoričeno štivo moglo izaći.

Kako bi se, na neki način, iskupio, Moritz je objavio knjigu The Little Kingdom o nastanku Applea, od druženja Stevea Jobsa i Stevena Wozniaka do trijumfa s Appleom II. 

Povratak u malo kraljevstvo bismo jezikom filma mogli nazvati sequel/remake (poput filmova Bijeg iz Los Angelesa ili Bilo jednom u Mexicu), dok je u književnom smislu to zapravo drugo, dopunjeno izdanje. Kako autor i sam između redaka priznaje, posrijedi je prilagođavanje teksta današnjim uvjetima, kad je Apple korisnicima poznatiji od Sonyja – što se u doba originalnog pisanja knjige nije moglo zamisliti ni u najluđim snovima. Osim toga, dodan je i epilog u kojem se autor prisjeća pisanja knjige na Appleu III, kao i pisama izdavača (bilo je to u doba kad e-mail još nije funkcionirao) u kojima izražava zabrinutost jer je Appleovo doba možda već stvar prošlosti. Potpuno pogrešno.

I dok je u originalnom dijelu knjige sve prezentirano donekle romantičarski, s ubačenim potpuno nevažnim opisima nečijeg imidža ili vremenskih prilika, epilog se doima mnogo fokusiraniji i analitičniji. Štoviše, u njemu Moritz progovara o situaciji koja je nastala u Appleu kad je Jobs morao otići. Naglašeno je kako u tome trenutku unutar tvrtke nije bilo očitog nasljednika. Zapravo, slična je situacija i danas. Steve Jobs je toliko karizmatična osoba da je teško zamisliti kako bi netko i dalje mogao na isti način uspješno voditi kompaniju.

U Apple je doveden John Sculley iz Pepsi-Cole, što je bilo posprdno komentirano kako je Jobsu potreban nadzor punoljetne osobe jer se previše zaigrao s računalima. Premda je za vrijeme njegova mandata promet bio povećan osam puta, Apple je izgubio ulogu lučonoše u računalnom biznisu; šlag je počeo sakupljati Microsoft koji je operativni sustav licenciran u IBM-u počeo prodavati svima zainteresiranima. Stoga je i bilo logično da će se Apple zakotrljati nizbrdo, sa ili bez Sculleyja.

Povratak Jobsa u Apple, dakako, izvrstan je materijal za sljedeću Moritzovu knjigu, a i sam kaže da je Jobsovo uvjeravanje da Apple kupi njegov NeXT, a ne tvrtku Be, nalik na viktorijanske ljubavne romane iz 19. stoljeća.

Očito, Moritz je iskusan rutiner koji može suhoparne tehnološke teme pretvoriti u zabavno štivo. Priča možda nije tako filmična i zabavna kao što je to priča i film o nastanku Facebooka, ali svakako dovodi do same biti koja iskazuje kako se zapravo razvijala genijalnost Stevea Jobsa i koji su to faktori uspjeha utjecali na mit o nastanku osobnog računala.

Kad je Apple napokon postao prava kompanija, prvi predsjednik Uprave bio je Michael Scott. On je smatrao da je Jobs previše razigran, što šteti kompaniji, i nastojao ga je obuzdavati na svakome koraku. Tako je zaposlenicima dao plastificirane sigurnosne propusnice s brojevima od jedan od osam, koliko je tada bilo ljudi u kompaniji. Steven Wozniak je bio broj 1, a Jobs 2. Svi su bili zadovoljni, jedino je Jobs bjesnio. Onda je rekao da nema ništa protiv toga da Wozniak bude jedinica, ali u tom slučaju on će biti nula. Tako je i bilo. Upravo, taj beznačajan sukob pokazuje, zapravo, koliko je strasti Jobs imao prema svojim projektima, ali i njegovu picajzlastu pedantnost. Zapravo, između pedantnosti i zaigranosti, Jobs je uspio uglaviti sve inovacije koje su ga i postavile kao jednoga od velikana današnjice.

No, ova knjiga govori i o drugim ljudima koji su stvarali Apple i koji su ugradili svoje živote i znanja u tu viziju, a to se prije svega odnosi na Stevena Wozniaka i Mikea Markkulu. Dok je prvi, zapravo, stvorio Apple sa Steveom Jobsom, drugi je bio osoba koja je stvorila hype oko Applea shvativši koliko izgled i dojam mogu utjecati na posao.

Stoga ova knjiga donekle može djelovati kao romansirana biografija Applea, iz dana kad to nije bila kompanija koju znamo, koja je u jednom trenutku bila najvrednija tvrtka na svijetu, nego iz doba nevinosti, kad su zdrave ideje i napori iz obične garaže počeli mijenjati svijet kakvog poznajemo.