Naime, Grad Zagreb je u zadnjim danima 2016. objavio javni natječaj za izradu glavnih i izvedbenih projekata nove žičare Sljeme, težak deset milijuna kuna bez PDV-a.

Riječ je isključivo o cijeni projekta, a ukupna cijena izgradnje penje se, prema nekim procjenama, i do 25 milijuna eura.

Projektanti će tako do 13. veljače trebati osmisliti kako će izgledati međustanice žičare na mjestu nekadašnje bolnice za plućne bolesti Brestovac, rekonstruirati pristupne ceste, projektirati novu donju postaju žičare, rekonstruirati gornju postaju i, što je najvažnije, izraditi projekt same žičare i pripadajuće infrastrukture. Uz to su dužni izraditi geološku i hidrogeološku kartu, geotehnički projekt te sigurnosnu analizu žičare.

Izvođači ovog opsežnog posla i izgled nove žičare trebali bi biti poznati do 13. veljače, do kada traje javni natječaj. Naravno, u slučaju da ne bude uložena pokoja žalba na natječaj pa se cijela priča prolongira još za koji mjesec, kao što je to bio slučaj s natječajem za Pelješki most.

Kronologija propasti

Otkako je 2007. posljednji putnik prevezen omiljenom žičarom koja se drndala od davne 1963., na vrh Zagrebačke gore dolazilo se, osim pješice, automobilima i ZET-ovim autobusima.

Vrh Medvednice tako je postao stalno natrpan automobilima, parkira se u šumi, a Sljemenska cesta se ubrzano troši zbog količine prometa. Troše se i ZET-ovi autobusi koji nisu predviđeni za brdsku vožnju. O ekološkom aspektu prometovanja Medvednicom da ne govorimo.

Nakon deset godina priča o žičari ipak se približila realizaciji. Ipak, zvuči gotovo kao znanstvena fantastika izjava Milana Bandića da će nova žičara biti gotova u 2018. Zagrepčani su skeptični jer slušaju najave o početku gradnje gotovo svake godine - tako je žičara 'bila gotova' 2008., pa 2011. Radovi su najavljivani i za 2012., potom i za 2015.

Hoćemo li 2018. vidjeti svečano rezanje crvene vrpce na Sljemenu? Ako sve bude teklo glatko, moguće je. No u Zagrebu rijetko koja stvar teče glatko. Osim fontana.