Iranski obrambeni portal Tasnim Military objavio je nedavno videosnimku palubnog drona Kaher 313 kako polijeće s budućeg nosača bespilotnih letjelica i helikoptera Šahid Bageri. Izvorno zamišljen kao lovac smanjenog radarskog odraza s ljudskom posadom, Kaher 313 je premijerno prikazan početkom veljače 2013. te je svojim oblikom neodoljivo podsjetio na američki lovac F-117 Nighthawk, ali nikada nije poletio, već je samo demonstrirano njegovo taksiranje pistom.

U danima koji su prethodili premijeri budućeg lovca jednosjeda, dizajniranog za kratko polijetanje i slijetanje, tadašnji ministar obrane Ahmad Vahidi poručio je da će se on znatno razlikovati od ostalih borbenih letjelica koje je Iran napravio. Premda ta zemlja u svojoj povijesti nikada nije samostalno dizajnirala i proizvela učinkovit borbeni avion, osim nekoliko lokalnih bizarnih preinaka američkog F-5, predstavljeni Kaher 313 doista se razlikovao od svega dotad viđenog.

Ocjenjujući viđeno, neovisni analitičari zapazili su da je kokpit Kahera 313 premalen u tolikoj mjeri da pilot viši od 175 centimetara ne bi stao u izbacivo sjedalo. Tada objavljene fotografije pokazale su da pilot ima zaglavljena koljena iznad bočnih rubova kokpita, kao i da mu kaciga viri daleko izvan ležišta za glavu katapultirajućeg sjedala.

Također, vanjski dijelovi krila izgledali su premaleni da izdrže težinu letjelice, posebno imajući u vidu to da je ovaj 'futuristički' avion bio dizajniran da nosi snažan motor i unutarnji teret. Uz to, Kaher nije imao zakovice i vijke koji se nalaze na ostalim zrakoplovima, uključujući one 'nevidljive'. I ispuh motora nije odavao postojanost jer se činilo da bi korištenjem naknadnog izgaranja ili barem dosezanja normalne radne temperature došlo do otapanja čitave strukture.

Ostali samo izvorni dizajn te sposobnost kratkog polijetanja i slijetanja

Problem je bio i u nelogičnom postavljanju premalenih fiksnih kanarda i usisnika zraka iznad krila, što bi u praksi značilo da motor pri velikim napadnim kutovima uopće ne bi primao zrak, što nikako nije idealno za borbeni lovac. Zamijećen je i nedostatak instrumenata u kokpitu, koji se činio siromašnijim od manjih privatnih aviona, a neki analitičari uočili su to da je indikator brzine ograničen na samo 500 kilometara na sat. Niti podvozje nije bilo obećavajuće jer je izgledalo kao da se ne može uvući.

Očito je da su u Iranu shvatili da takva letjelica neće nikada dosegnuti sposobnost borbenog djelovanja pa su se okrenuli napretku u pogledu proizvodnje i izvoza dronova, prilično popularnih na Bliskom istoku, a neki od njih intenzivno su korišteni u borbama iznad Sirije. Od tog stealth lovca ostali su samo dizajn te sposobnost kratkog slijetanja i polijetanja, što bi se trebalo koristiti na budućem nosaču dronova.

Iako prototip mlaznog drona znatno manjih dimenzija nije potpuna šala kao njegov izvornik, još uvijek je prilično teško reći hoće li i nakon premijernog leta moći sigurno poletjeti i sletjeti bez daljnjih izmjena. Naime čini se da su usisnici i dalje manji od standardnih dimenzija, a krilo je ostalo malo te ima neobičan dizajn s vanjskim dijelom nagnutim dolje, čija funkcionalnost ostaje nejasna.

Zanimljivo je to da je mlazni dron svoj premijerni let imao na domaćem nosaču bespilotnih letjelica Šahid Bageri, isporučenog pomorskoj floti Zbora čuvara islamske revolucije na ceremoniji održanoj u Bandar Abasu. On je zapravo prenamijenjeni kontejnerski brod, izvorno poznat kao Perarin, a modificiran je između 2022. i 2024. godine. Nazvan je po Bahmanu Bageriju, zapovjedniku Zbora čuvara islamske revolucije, poginulom tijekom Iransko-iračkog rata.

Preuređeni kontejnerski brod ima pistu od približno 180 metara i umjesto katapulta koristi tzv. skakaonicu. Vjeruje se da je dužine oko 240 metara te s istisninom većom od 40.000 tona. Pokreće ga dizelski motor, sposoban za postizanje brzine iznad 20 čvorova, odnosno 37 kilometara na sat. Na palubi može nositi dva helikoptera i neodređeni broj dronova.

Projekcija moći u domaćim i stranim vodama

Analiza iz prosinca 2024. sugerira da je Šahid Bageri vjerojatno započeo svoja prva ispitivanja na moru, signalizirajući kritičnu točku u tekućim naporima zemlje da modernizira mornaricu i proširi svoje sposobnosti u asimetričnom pomorskom ratovanju. Ovaj razvoj događaja označava ključni trenutak ne samo za Iran, nego i za širi geopolitički krajolik u Perzijskom zaljevu i dalje.

Opremljen naprednim sustavima zapovijedanja i kontrole, Šahid Bageri može koordinirati operacije više bespilotnih letjelica istovremeno, omogućujući veću operativnu fleksibilnost i stratešku dubinu. To ovaj brod čini ključnim sredstvom u naporima Irana da ojača svoju pomorsku moć u regiji, sve više osporavanu. Osim izviđanja i nadzora, dronovi raspoređeni na novom nosaču mogu izvoditi ofenzivne operacije, potencijalno lansirajući precizne napade na pomorske ili kopnene ciljeve visoke vrijednosti.

Takve bi sposobnosti omogućile Iranu da projicira moć daleko izvan svojih obala provođenjem operacija s minimalnim rizikom za osoblje i povećanjem sposobnosti da nanese štetu protivničkim snagama. To bi ujedno povećalo sposobnost Teherana da obrani svoje teritorijalne vode i proširi utjecaj u zonama pomorskih sukoba.

Integriranjem bespilotnih letjelica u svoju pomorsku strategiju, Iran dodaje ključni element već raznolikoj floti dronova. Relativno mala veličina nosača, u kombinaciji sa svestranošću dronova, čini ga vrlo fleksibilnim sredstvom sposobnim za djelovanje u izazovnim vodama s manje oslanjanja na tradicionalne borbene brodove na velikim površinama ili infrastrukturnu podršku. Utjecaj nosača Šahid Bageri na regionalnu pomorsku dinamiku mogao bi imati šire značenje za Iran, osobito u izviđačkim i ofenzivnim operacijama u vitalnim pomorskim točkama kao što su Hormuški i tjesnac Bab el Mandeb te Omanski zaljev, ali i dalje.