Službeni Teheran objavio je da je u nekoliko iranskih regija ceremonijalno predstavljeno više od 200 bespilotnih letjelica koje su zajednički razvili i proizveli tamošnje ministarstvo obrane i njegov Odjel za logistiku iranske vojske. Nove bespilotne letjelice dio su prošlogodišnjeg ugovora s resornim ministarstvom o povećanju kapaciteta flote dronova za sve rodove vojske. Prema navodima iz ugovora, ministarstvo obrane obavezalo se opremiti vojsku s 1000 bespilotnih letjelica različitih tipova.

Prema fotografijama koje su objavili državni mediji, diljem Irana predstavljene su najnovije izviđačke i borbene bespilotne letjelice Ababil-4 i Ababil-5, kao i sustavi lebdećeg, odnosno lutajućeg streljiva poput Araša, Karara, Šahrivara, Akhgara i Meraja-521, a koji zapravo služe kao tzv. dronovi samoubojice. Fotografirani su projektili koji su vizualno slični uvećanoj inačici protutenkovskih vođenih projektila tipa Almas.

Najviše pažnje domaće i strane javnosti privukli su dronovi iz obitelji Ababil. Riječ je o jednomotornim višenamjenskim taktičkim bespilotnim letjelicama koje proizvodi Iran Aircraft Manufacturing Industrial Company (HESA). Ababil dolazi u četiri modela - 2, 3, 4 i 5 - s time da Ababil-2 ima brojne varijante i smatra se dronom dugog dometa i niskih tehnoloških dostignuća.

Plodan program Ababil

Program Ababil pokrenut je još za vrijeme Iračko-iranskog rata (1980.-1988.), a prvi model, Ababil-2, pojavio se početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Prvi član obitelji Ababil ima rudimentarne mogućnosti nadzora i može se koristiti kao lutajuće streljivo, premda se najviše koristi kao dron-meta. Veći i sposobniji Ababil-3, predstavljen 2000-ih godina, dizajniran je za obavještajnu, nadzornu i izviđačku upotrebu, a stručnjaci tvrde da je riječ o prilično grubom i jeftinom sustavu jednostavne upotrebe.

Stoga ih je Teheran naširoko izvozio proiranskim vladama i paravojnim postrojbama na Bliskom istoku, poput libanonskog Hezbolaha, te su korišteni u Izraelsko-libanonskom ratu 2006., ratovima u Iraku, Siriji, Jemenu i Sudanu, a jedan je srušen iznad Pakistana 2019. Iranski izvori navode da Ababil-3 ima autonomiju leta od četiri sata te da je na njega ugrađena noćna optika.

Ababil-4 je prvi put viđen u travnju prošle godine na paradi povodom Dana iranske vojske i zasad ga s Ababilom-5 koristi jedino Iran. 'Četvorka' ima veći domet od 'trojke' i on iznosi 100 kilometara, a plafon leta mu je oko 5000 metara. Prema malobrojnim dostupnim informacijama, maksimalna brzina Ababila-3 iznosi 200 kilometara na sat, a Iranci tvrde da Ababil-4, koji se koristi u obavještajne i borbene svrhe, ima znatno veću brzinu.

I Ababil-5 je prvi put viđen na prošlogodišnjoj vojnoj paradi, a radi se o dronu većeg dometa od prethodnika, s time da može nositi i više oružja. 'Petica' ima austrijski motor Rotax-914, kakvi su prošlih godina često bili ukradeni s privatnih aviona na brojnim europskim aerodromima. To je motor sa 115 konjskih snaga i dometa 480 kilometara, a zbog jednostavnog održavanja očito je postao izbor iranske industrije dronova.

Zna se i da Ababil-5 može nositi četiri vođene protutenkovske rakete Almas dometa osam kilometara ili šest precizno navođenih bombi tipa Kaem, težine 2,4 kilograma i dometa šest kilometara.

Viđeni u Jemenu i Ukrajini

Predstavljeni modeli također uključuju bespilotne letjelice tipa Karar, razvijene 2009. Ovi dronovi nemaju bojnu glavu pa se koriste kao svojevrsni nosači oružja ovješeni ispod trupa. Fotografije s premijere prikazuju uzorke streljiva, koji uključuju gravitacijske bombe, navođene projektile, pa čak i laka torpeda kalibra 324 milimetra.

Prikazana je i raketa zrak-zemlja Akhgar, a lansira se s bespilotne letjelice tipa Kaman-12 putem televizijskog navođenja. Domet joj iznosi 30 kilometara, maksimalna brzina je 600 kilometara na sat, a bojna glava teži 27 kilograma.

Tu je i dron na mlazni pogon Karar, zapravo derivat američke bespilotne letjelice MQM-107 Streaker iz 1970-ih, koja vjerojatno uključuje elemente iz južnoafričkog Skua. Karar se koristi za obuku posada protuzračne obrane simuliranjem zračnog cilja te se redovito primjećuje na vježbama iranske vojske. Odnedavno je opremljen projektilom zrak-zrak tipa Šahab-e-Sakib.

Prikazan je i dron Meraj, ekskluzivno proizveden za Islamsku revolucionarnu gardu. Može letjeti brzinom od 140 kilometara na sat do visine od 5000 metara. Teži 33 kilograma, a može nositi teret maksimalne težine pet kilograma. Meraj je premijerno prikazan 2017., a proizvodi ga organizacija NEZSA Self-Sufficiency Jihad. Također, Iranci su na nedavnoj izložbi podsjetili i na bespilotnu letjelicu Šahid-131, koju pokreće kineska kopija Wankelovog motora.

Bojna glava teška mu je 15 kilograma, a ima domet od čak 900 kilometara. Navodno je dron prvi put viđen na Arapskom poluotoku kada su ga pobunjeni Huti koristili za napad na saudijske mete. Korišten je i u ruskoj invaziji na Ukrajinu 2022. pod ruskim imenom Geran-1.