Teheran je s popriličnom pompom objavio da je nakon desetljeća radova pustio u pogon prvu podzemnu bazu namijenjenu borbenim avionima. Iako je njezina lokacija tajna, zapadni analitičari procjenjuju da se nalazi u planinskom području u južnoj iranskoj provinciji Hormozgan, dvjestotinjak kilometara sjeverno od ključnog Hormuškog tjesnaca. Premda je objavljen čitav niz fotografija i videosnimaka, još uvijek nije jasno radi li se o potpuno novom objektu koji je iskopan u planinskom lancu ili je riječ o adaptaciji neke od postojećih podzemnih baza koje Iran koristi za skladištenje i zaštitu projektila i bespilotnih letjelica.

Na objavljenim snimkama iz Orla 44 mogu se vidjeti vremešni F-4 u inačicama D i E, koji i dalje čine značajan dio iranske zračne moći. Sa 60-ak primjeraka koji su još uvijek u službi, F-4 su najbrojniji mlažnjaci iranskog ratnog zrakoplovstva koji su dosad bili raspoređeni u zračnim bazama u Bandar Abbasu, Bušehru, Čahbaharu i Hamadanu. Mogu biti naoružani raketama AGM-65 Maverick, laserskim i elektrooptičkim bombama, nevođenim, tzv. glupim bombama, kao i protubrodskim raketama domaće proizvodnje. Međutim tek polovica tih supersoničnih aviona američke proizvodnje smatra se upotrebljivima u bilo kojem trenutku.

Primjetno je da je iranski režim otkrio postojanje podzemne zračne baze nedugo nakon zajedničke vježbe Središnjeg zapovjedništva SAD-a (CENTCOM) i izraelske vojske pod nazivom Juniper Oak. Radi se o dosad najvećoj zajedničkoj vježbi otkako su prije pet godina zaustavljeni iranski nuklearni pregovori. Zapadni analitičari također nisu propustili ukazati na to da premijera podzemne baze dolazi uoči dolaska 24 aviona tipa Su-35, koje bi Moskva do kraja ove godine trebala dopremiti Teheranu i to nakon što je Egipat odustao od kupnje tih superpokretljivih lovaca.

Ključna meta za SAD i Izrael

Prvi trag da se Orao 44 priprema kao baza za Su-35 mogao se vidjeti u promotivnom videu i na fotografijama koje je objavio Iran. Na njima se vidi plakat sa siluetama borbenih zrakoplova, među kojima su one aviona koji su trenutačno u iranskim zračnim snagama, ali i ona koja pripada Su-35, koji tek treba stići. Uz to, satelitske snimke lokacije pokazuju da su Iranci napravili maketu Su-35 u punoj veličini, vjerojatno korištenu za procjenu manevriranja tog tipa aviona kroz podzemnu infrastrukturu.

Analitičari ocjenjuju da izgradnja sofisticirane baze za smještaj trenutne iranske flote zastarjelih lovaca ne bi imala smisla pa zaključuje da je dizajnirana upravo za nove Su-35. Time se Iran pridružio zemljama poput Kine, Sjeverne Koreje, Tajvana i Švicarske koje imaju slične podzemne objekte, a kakav je postojao i u bivšoj Jugoslaviji u bazi Željava po uzoru na švedski koncept. Takvi objekti povezani su s uzletno-sletnom stazom, skladištima goriva i streljiva, objektima za održavanje i popravak, prostorijama za posade te objektima za kontrolu zračnog prometa i druge funkcije zapovijedanja.

Novi podzemni kompleks svojim postojanjem postaje ključna meta u potencijalnoj ofenzivi većih razmjera koju bi pokrenuo neprijatelj. Amerikanci, primjerice, imaju oružje koje je posebno dizajnirano za prodiranje u duboko ukopane bunkere ili podzemne objekte. Riječ je o ogromnoj precizno vođenoj bombi GBU-57 težine 14 tona. No njihov broj je ograničen i trenutno ih mogu isporučiti jedino bombarderi B-2A Spirit, kakvi se spominju u promotivnoj snimci nastaloj nakon izgradnje baze.

Iako su manje učinkovite u smislu probojne moći, Sjedinjene Države i Izrael također imaju niz manjih razarača bunkera koji bi mogli, u najmanju ruku, izazvati poremećaj u podzemnom kompleksu poput ovog. Sami udari na ulaze u podzemnu bazu možda ne bi uništiti skrivene avione, ali bi učinkovito odgodili odgovor Irana iz nje. Također, krateriranje piste i rulnih staza povezanih s tunelima bio bi još jedan način da se tamo pohranjena borbena snaga izbaci iz pogona.

Iranski odgovor na moguće neprijateljske prodore

Teheran, naravno, nije zaboravio ovu mogućnost pa operativna doktrina planira da iz baze, prije samog udara na nju, polete Su-35 koji bi trebali zaustaviti prodor neprijatelja. Upravo je Su-35 dizajniran za presretanje i održavanje zračne nadmoći, a može poslužiti i kao lovac-bombarder.

To je avion generacije 4++ s vrlo velikim dometom i sposobnošću borbenog djelovanja na velikim visinama te predstavlja popriličnu prijetnju zapadnim lovcima generacije 4+ kao što su Eurofighter Typhoon, Dassault Rafale, F-15C ili F/A-18E Super Hornet. Međutim nije dorastao američkom F-22 Raptoru zbog njegovih stealth sposobnosti.

Su-35 je izgrađen na provjerenoj konstrukciji Su-27. Njegovi veliki i snažni motori daju mu sposobnost dugog superkrstarenja, omogućuju mu postizanje nadzvučnih brzina bez korištenja naknadnog izgaranja te imaju trodimenzionalno vektoriranje potiska i čine ovu letjelicu superpokretljivom. Trenutno je to jedini serijski lovac koji koristi mlaznice za vektoriranje potiska u dvije ravnine. Drugi zrakoplovi s vektorom potiska, kao što su F-22 Raptor i Su-30MKI, imaju mlaznice koje se vektoriraju samo u jednoj ravnini.

Avion ovog tipa može nositi ubojita sredstva maksimalne težine do osam tona. Među njima su projektili za zračnu borbu kratkog dometa tipa R-73E i R-77, razni infracrveni i radarski navođeni projektili za napade na kopnene ciljeve te protubrodske krstareće rakete Kh-35. Ako je potrebno, može nositi bombe ili kapsule s nevođenim raketama, a tu je i top GŠ-301 kalibra 30 milimetara. Su-35 može nositi kapsulu za elektroničko ratovanje, što mu daje snažnu sposobnost ometanja neprijateljskih radara poput onih koji su ugrađeni na naprednim projektilima zrak-zrak srednjeg dometa (AMRAAM) tipa AIM-120.