Pozvala je i glavnu državnu odvjetnicu da se pozabavi njenim slučajem, ali i etička povjerenstva.

Istaknula je da ju je izjava ministra zdravstva Vilija Beroša u kojoj je rekao da “ne zna kakve ona motive ima” zaprepastila.

- To je drska i bezobrazna insinuacija. Podsjetiti ću ga da sam mu još u prosincu pisala o mom liječenju i da sam ga, zbog drugih građana, molila da naloži inspekciju radi ovog slučaja. Želim to zato se nikome ne ponovi ova situacija koja se meni dogodila u Klinici za tumore. Valjda je netko tu pritužbu pročitao, oni su to dužni po Ustavu, ali ja odgovor nisam dobila - rekla je Budak u razgovoru za N1.

Navela je kako je njezino zdravlje upropašteno propustima jer se deset punih mjeseci ne liječi. “Tumor se višestruko povećao, moje zdravlje je loše, meni je potrebna hitna kemoterapija do kraja ovog mjeseca. Zgrožena sam mailom kirurga Stjepka Pleština koji je prvo rekao da se divi njemačkom kirurgu koji je samnom razgovarao sat vremena i da bi mu on to naplatio”, dodala je.

“Na prvi pregled sam otišla u Medikol 24.03.2022. gdje je ustanovljeno da postoji temeljita sumnja i da je potrebna biopsija. Nakon tri dna otišla sam u Kliniku za tumore kod Andreja Rotha koji je napisao da se radi o benignom dobroćudnom procesu i poslao me na pretrage. Tu je prva greška jer on nije uočio ozbiljnosti mog stanja. Na šalteru mi je rečeno da kada dođu nalazi da ću biti nazvana. S obzirom da me nisu zvali odlazim nakon pet dana na šalter i dobivam hrpu nalaza, dva vezana uz biopsiju dojke gdje piše da nema nikakvih malignih stanica. No imala sam rezerviranu pretragu u Klinci za tumore, na magnetsku rezonancu. Oni mi kažu da se pregled radi peti dan od menstruacije, ali ja ju nisam imala”, kaže Budak.

Nisu joj dali nalaz

Na to je, tvrdi, ukazala ministru. “Pogrešni su bili formulari. I tu je propust doktora Rotha što me nije poslao na hitnu magnetsku rezonancu”, rekla je i dodala da je mjesecima odlazila u Kliniku i zvala te je dobila termin krajem srpnja, ali je dobila koronu. “Tri mjeseca nakon toga nisam dobila menstruaciju jer sam u perimenopauzi, te sam otišla na pregled u studenom u Medikol. Tamo mi je jedan savjestan liječnik utvrdio da mi nedostaje patohiskološki nalaz biopsije. Naknadno sam doznala da taj nalaz leži negdje u Klinici za tumore od travnja”, opisala je.

Dobila je sve nalaze, ali ne i onaj ključni. “Nije potrebno da pacijenti završe tečaj medicine da znaju koje sve nalaze trebaju dobiti. Tako da pismo Pleštine ne drži vodu, ja nisam čekala, meni nitko nije rekao da postoji taj nalaz dok nisam saznala u Medikolu. Zatim dolazim na šalter u Kliniku gdje mi govore da sam dobila sve nalaze. Sestra je tada rekla da sam naporna i dosadna, te da sam dobila sve , ali je pogledala i rekla da nema. Zamolila sam ju da pogledala u računalo te se smilovala i našla nalaz. No rekla mi je da nalaze ne daju pacijentima nego liječnicima, a prije toga su mi ih sve dali. To je potpuno rasulo u sustavu”, dodala je.

Ni liječenje nije prošlo kako treba. “Doktor Roth nije ni znao za moj nalaz. Prvo me pitao jesam li završila ciklus jer je pogledao datume. Pitao je jesam li završila svih šest kemoterapija ili sam još na petoj. Ja sam ostala bez teksta. Rekla sam da mi nije dobro i da moram sjesti. Njegova soba bila je puna vrećicama s poklonima, a ja sam se osjećala posramljeno što sam došla praznih ruku. Strašno je to kako se na pacijenta prebacuje loš osjećaj da nije donio nešto. Ta scenografija u javnom zdravstvenom sustavu je neprihvatljiva”, opisala je.

“Trebali ste ga nazvati…”

Doktor Roth joj je rekao da će to riješiti tako da će sutra biti odmah na multidisciplinarnom timu da bi njezin slučaj bio iznesen. “Pitala sam ga jesam li pogriješila što nisam nazvala svog prijatelja liječnika da ga on nazove i pita što je s nalazima. Doktor Roth mi je odgovorio – da, trebali ste ga nazvati. O tome sam pisala i ministru Berošu. Svodi li se sve u hrvatskom zdravstvu na vezu, da te neki savjestan liječnik primi,, ili na vezu? Ja ne znam”, rekla je.

Doktoru Rothu je bilo vrlo neugodno te mi je ostavio svoj broj telefona. “Ne znam čiji su propusti bili, ni tko je u sustavu zakazao. Kasnije mi je doktor Roth rekao da se moram podvući operaciji odstranjivanja dojke. Ostala sam u šoku. Rekao mi je da bi joj isto to rekao i u travnju. Krenulo je prebacivanje odgovornosti, ja sam mu rekla da znam kako idu multidisciplinarni slučaji jer sam odvjetnica, a on mi je drsko rekao – “ne bojim vas se, ne možete mi ništa, ne možete me tužiti”. Ostala sam bez teksta, zašutila sam”, opisala je Budak svoje stravično iskustvo.

“Pitala sam ga samo zašto mi to govori i zašto bi ja išta poduzimala ako je sve napravljeno u skladu s pravilima i procedurom” dodala je.

“Svjesna sam da sam izgubila vrijeme i odlazim do njega u ordinaciju da uzmem nalaz. Nije me dočekao sam, nego s doktorom Milasom koji je sjedio u stolcu i gledao utakmicu. Za vrijeme mog razgovora s doktorom Rothom ubacivao se Milas i govorio – “nećete vi nama, niste vi liječnik…”. Rekla sam mu da ne može tako razgovarati samnom. Na pitanje u kojem stadiju je moja bolest, doktor Milas se ubacuje i govori – “niste dobili najgoreg raka”. To je razina komunikacije s teško bolesnim osobama”, rekla je.

“Otišla sam bez najave do docenta Šeparovića i pitala ga hoće li mi se bolnica barem ispričati, a on mi kaže – “žao mi je gospođo Budak da se to baš vama dogodilo, ali iz vašeg slučaja svi smo nešto naučili”. O svemu ovome sam pisala Berošu”, dodala je.

A gdje je pečat?

Kasnije ju je slali na hitnu biopsiju, ali su i to odgađali. “Doktor Roth mi je savjetovao prvo operaciju, ali ja sam htjela prvo vidjeti imam li metastaze jer onda je besmisleno da idem na uklanjanje dojke. Na PetCT sam otišla privatno i platila, no u Klinici nisu mogli učitati CD nego su mi rekli – “pa bar kad su vam toliko naplatili mogli su vam dati pravilan CD”. Pa kakvo je to zdravstvo?”, pitala se Budak.

“Nakon biopsije radiolog je bio savjestan i rekao da sam bila u pravu. Nalaz mi ponovo nije stigao nego su mi odgovorili nakon božićnih blagdana da ću taj tjedan dobiti nalaze, a dostavili su mi ga 30.12. Tu je pisalo da moram na operaciju, ali da on radi samo petkom, no rekli su mi da on naravno ne radi taj zadnji petak u godini. Nakon toga sam odlučila da moram poduzeti nešto i potražiti hitnu medicinsku pomoć negdje drugdje”, rekla je.

“Otišla sam u Njemačku i u jednom danu upoznala kirurga s kojim sam dogovorila operaciju i sve ono što nisam u deset mjeseci mogla u Hrvatskoj. To je javna klinika LNU u Münchenu. Trošak je bio 10.000 eura i tražila sam od HZZO-a da mi plati taj trošak, no odbili su me. Tri dame koje su pregledavale moju dokumentaciju zgražale su se kako na dokumentima iz Münchena nema ni potpisa ni pečata. Ja sam im objašnjavala da je na svakoj stranci kod. Mi smo zapeli na tko zna kojem stupnju nerazvijenosti”, rekla je.

U studio je donijela i jastučić koje je dobila nakon što joj je uklonjena dojka u Münchenu. Taj jastučić nosi jednu moćnu poruku koja glasi – biti jak ne znači nikada pasti, nego znači uvijek ponovno se ustati. Taj jastučić služi da noću odmorite ruku i da lakše zaspete i on čini ugodu. Ne znam dobiva li se u Hrvatskoj takav jastučić”, rekla je suznih očiju.

Otkrila je da se u njezin slučaj uključila i pučka pravobraniteljica. “Pohvalila bih sjajne ljude iz HALMED-a koje su mi brzo poslale mail da postoji takva terapija u Hrvatskoj. Liječnik iz Njemačke mi je rekao da je to terapija koja odgovara i njihovoj. Nakon toga sam se obratila Rebru da mi omoguće hitnu kemoterapiju. Doktor Pleština mi je dogovorio da ne rade po tuđoj recepturi. Odlučila sam se ponovno na inozemstvo, u Hrvatskoj mi je onemogućeno liječenje”, rekla je.

“Još nije dobila lijek”

Pitala je DORH imali kaznenog djela zbog savjesnog liječenja, ali i lijek odbijanja liječenja. “Zašto ministar pokušava zataškati ovaj slučaj? Kako se tek osjeća neki drugi pacijent? Onaj koji ne razumije proceduru toliko koliko i ja, ili neku vezu, nema nikakve šanse”, smatra Budak.

“Pitam profesora Pleštinu koji je rekao da sam se otišla liječiti u inozemstvo iz obijesti, može li zamisliti kako sam se osjećala odlazeći na put u drugu zemlju ostavljajući doma maloljetno dijete i majku oboljelu od karcinoma”, pitala se i dodala je da i dalje vjeruje da pravna država može provjeriti ove tvrdnje.

Zahvalila je na brojnim podrškama građana, ali i liječnika i da je ovakvih slučajeva očito puno. “Jedini koji mi se ispričao je ravnatelj Vagić koji će sada vjerojatno bit Beroševo žrtveno janje”, dodala je.

Rekla je da u sustavu ima divnih ljudi koji rade sjajan posao, ali da ljudi odlaze iz Hrvatske zbog ovih gasnih pojedinaca poput profesora Pleštine i zbog njegovih sramotnih pisama. “Ne znam bi li se takvo pismo usudio poslati nekome od političara”, kazala je.

“Ja do danas nisam dobila lijek, dobila sam ga u Njemačkoj nakon drugog dana, 100 tableta koje koštaju 22 eura”, otkrila je.

“Sada imam drugih prioriteta od tužbi. Možda budem nekako posthumno nagrađena”, zaključila je.