Da si doveo nekog stranca na Sanaderovo svjedočenje pred saborskim Povjerenstvom, čovjek ne bi ništa razumio. Vidio bi, doduše, da se tu lome koplja oko prodaje, upravljačkih prava itd. Ine, shvatio bi i da je tu bilo nerazboritih i dubioznih

odluka. Ali, kakve, dođavola, sve to ima veze s parlamentarnom istragom? Ona se pokreće kada se sumnja da je netko negdje mrknuo neku lovu, a to je sličilo na žustru sjednicu Nadzornog odbora Ine, pa je netko bio za ovo, netko za ono. I naravno da je Sanader plovio bez većih problema, skoro kao na onoj jahti na kojoj je s malo vitra pobjegao od svega.

HDZ-ovci su najviše očekivali da bivši premijer razvali Račanovu vladu, glupo previđajući da je i njihovom voljom na saslušanje pozvan (bivši) šef HDZ-a, a ne SDP-a, no to društvance zapravo nije vidjelo drugog rješenja. Pritisnuli bi oni Sanadera i više nego zanovijetanjem da ne može njihova stranka snositi posljedice njegovih odluka, kada ih ne bi bilo strah da će time uništiti HDZ, pa su onda odlučili uništiti vladu jednog pokojnika. Tako je bivši premijer s desne strane dobivao pitanja 'ludih', dok su mu s druge strane dolazila pitanja 'zbunjenih'. SDP, naime, nije bio ni za mrvu bolji. On se, doduše, malo više približio tome da je u Ini bilo muljanja i korupcije, ali opet ni izbliza toliko da bi naš stranac išta, baš išta razumio.

Čak su SDP-ova pitanja dobro došla Sanaderu da iznese osnovni kostur svoje obrane, koji je izgledao ovako. Izdaleka je zaprijetio svojoj bivšoj stranci - Tko pod drugim kopa jamu, sam u nju upadne - ali je zapravo vodio računa da se ne zamjeri nikome tko bi mu mogao uzvratiti istom mjerom. Zato su u pravu i Polančec (svi su sve znali) i Šuker (nije trajno oprostio dvije milijarde trošarina Ini), pa čak i Kosorova. Jest da joj je spustio da je, suprotno onome što tvrdi, sudjelovala u završnici pregovora s MOL-om, ali kako je po njemu tu s Vladine strane sve bilo ispravno i čisto, nije mogao reći ni da je ona išta kriva. Uostalom, nije kriv ni SDP kada se odlučio na prodaju Ine, jer 'država je loš gospodar', ocijenio je, pa kada malo razmisliš nije čudno da su SDP-ovci došli na Povjerenstvo pomirljivo kao na partiju karata, čak im je izgledalo nepotrebno da se sve to televizijski prenosi.

Potencijal prekretnice

I što onda reći o tom gromoglasno najavljivanom svjedočenju. Istina je da je sama činjenica što je nekoliko HDZ-ovaca u saborskom Povjerenstvu saslušavalo svog bivšeg šefa Ivu Sanadera presedan, koji krije u sebi nekakav potencijal prekretnice, ali i veliko, preveliko pitanje hoće li se ona stvarno dogoditi. Sve sliči na kasne devedesete, kada je ta stranka, izručivanjem prvih haških optuženika, praktički odbacila čuvenu doktrinu Milana Vukovića da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti ratni zločini. Tako i sada, kada HDZ-ovci saslušavaju najprije bivšeg potpredsjednika, a onda i predsjednika HDZ-ove vlade, oni praktički priznaju da je HDZ stožer hrvatskog korupcionaškog moloha, iako ni za živu glavu i 'kriminalna organizacija'.

Ovo posljednje govori i o jednoj velikoj razlici u odnosu na ono iz kasnih devedesetih. Tada su Haagu izručivani redom mali i srednji izvršitelji državne ratne politike, i to s više nego jasnim ciljem. Oni su trebali poslužiti kao odbojnici koji će spriječiti da kandže Arbourove i Carle del Ponte dopru do Tuđmana i najužeg državnog i stranačkog vrha, u čemu se, žalibože, i uspjelo. Sada se, međutim, situacija naglavce promijenila. Na udaru je sam vrh države i stranke, pokušaji da se od malih i srednjih izvršitelja koji hrpimice završavaju u Remetincu napravi zaštitni tampon neizvjesni su, ukratko - sve je drukčije. I nekog vraga treba hitno napraviti.

Jadranka Kosor piše saopćenja da nije bila tu i tu, kako tvrde žrtvovane male ribe, pa nije znala za to i to (prodaju Ine uz neproporcionalno velika upravljačka prava prepuštena Mađarima), i tako zapravo pokazuje da joj je samo do vlastite kože. Vladimir Šeks iskoristio je situaciju da ga u ovoj priči nema koliko nekih drugih i poigrao se, na užas vlastite stranke, ulogom stratega u izvlačenju HDZ-a iz septičke jame. U rijetko bizarnom intervjuu Novoj TV u povodu Dana neovisnosti izrazio je zgroženost razinom korupcije i kriminala u ovih dva desetljeća, pozivajući već 'hrvatsku politiku' i da za to zatraži oprost od naroda.

To je toliko zapanjilo čak i glavnog tajnika HDZ-a Branka Bačića, s kojim je u kumovskim vezama, da je ovaj izjavio da će vidjeti sa Šeksom kog je vraga time htio reći. A htio je, jasno je kao dan, ponajviše zaštititi sebe, predstavljajući se kao sirotan kojeg su izgurali na marginu pa ni o čemu ništa nije znao. I, drugo, zaštititi HDZ, predstavljajući ga samo kao jednog od sudionika, čak ne nužno i najvećeg, velike marčapije koja je poharala zemlju. Sada je došao red na opoziciju da izbulji oči i ljutito podsjeti da je najveći dio od tih dvadeset godina na vlasti bio HDZ i da ne može proći njegov providan trik da se odgovornost prebaci na druge.

I zbilja ne može. HDZ je doista glava korupcionaške 'hobotnice' i ako se kaže da je kriv za tri četvrtine toga, dakle proporcionalno onome koliko je bio na vlasti, i to je vjerojatno malo. To znači da je SDP po istom aritmetičkom ključu kriv ni za četvrtinu, što se ne bi promijenilo ni ako se pokaže da je umočen u dvije najgore afere za koje se tereti (Daimler, Tržnice Rijeka). Ali vidi ovo. Kada pogledaš listu kapitalaca ratnog i mirnodopskog kriminala koji su zaglavili u zatvoru zahvaljujući hrvatskim vlastima, vidiš da je tu HDZ puno jači. Zahvaljujući njemu onkraj brave su završili Gotovina, Zagorec, Kordić, Petrač, Kutle...

SDP-ov spisak je ne samo neusporedivo kraći (Norac, Naletilić-Tuta i, da me ubiješ, ne mogu se sjetiti nikog trećeg), nego su zahvaljujući njemu neki s HDZ-ovog spiska bili u bijegu, a drugi bezbrižno čekali i nikada dočekali da netko dođe po njih. Tako imaš jednu dozlaboga zbrkanu situaciju u kojoj HDZ jest bio glavni krivac za ratne i neratne zločine, ali i glavni u njihovom procesuiranju, dok je SDP puno manje krao, ali puno manje i procesuirao. Ili, ako hoćete, može i ovako: HDZ je 'briljirao' u zločinima i krađama, SDP u zatvaranju očiju pred time. I tu se zatvara betonska kružnica koju su jedni cementirali, drugi armirali, i premda sada izgleda da će ona pući, ne bih se u to kladio u ozbiljne pare.

Uostalom, ako se vratimo Sanaderu, to će sigurno izgledati ovako. Bude li stradao, a sve je vjerojatnije da hoće, to će biti samo zbog Fimi medije. Tu je sam umočen. U Ini i drugdje previše je drugih, još zaštićenih glava.