Visoko na brdu iznad glavnog grada nalazi se dvorac. Terenom oko njega patroliraju stražari. Iznutra se s osmatračnica pruža veličanstven pogled na grad u podnožju - oronule ulice i središnje trgove. U daljini na zapadu je Crno more, a iza njega Europa. Na sjeveru, preko planina, Rusija.

Dvorac - neomodernistička konstrukcija od stakla i čelika s heliodromom, umjetničkom galerijom i spremnikom za morske pse - pripada jednom od najbogatijih svjetskih oligarha. U njemu se među ostalim nalazi Picassova slika koju je kupio u Sotheby'su za 95 milijuna dolara, u tom trenutku druga najskuplja slika ikad prodana na aukciji, piše Politico.

Od šurovanja s Rusima do papuča američkog veleposlanika

Bogatstvo 68-godišnjeg Ivanišvilija procjenjuje se na oko 7,6 milijardi dolara ili četvrtinu BDP-a zemlje. Tajkun je 2012. bio izabran za gruzijskog premijera, a tek je godinu dana sjedio u toj fotelji te se opet sklonio u sjenu. No populistička stranka koju financira - Gruzijski san - ima neosporan i neograničen utjecaj na vladu.

Neposredno prije raspada SSSR-a diplomirao je tehničke znanosti u Tbilisiju, a potom i ekonomiju u Moskvi. Ubrzo je pokrenuo biznis s elektroničkim uređajima, a nedugo zatim osnovao i banku. Nije dugo trebalo da njegov eksponencijalni rast prihoda primijeti mafija, pa se obratio drugom društvu oligarha - ruskoj vladi. Ona je za njega obavljala prljave poslove, štiteći njegove interese u Rusiji, što mu je omogućilo proširenje biznisa na Francusku.

Kako bi učvrstio svoju dominaciju, iskoristio je priliku te 2012., kad je dotadašnji gruzijski vođa Mihail Sakašvili bio na silaznoj putanji, uletio kao spasitelj. 'Stvorit ću takvu demokraciju u Gruziji, možda ću doista zapanjiti Europu', obećao je u listopadu 2011. Kako se prisjeća analitičarka Gela Valadze, u to je vrijeme kružila interna šala da američki veleposlanik John Bass ima papuče u Ivanišvilijevoj kući. Uz punu podršku SAD-a i EU-a, Ivanišvilijeva stranka Gruzijski san pobijedila je na izborima i preuzela vlast, no s vremenom je i on, baš kao i Sakašvili, pokazao svoju autokratsku prirodu.

'On je organiziran, orijentiran na ciljeve, s jasnom radnom etikom. Ali nema pojma kako funkcionira država, za razliku od biznisa', svjedoči Giorgi Gakaria, koji je bio na čelu vlade od 2019. do 2021., a potom dao ostavku tvrdeći da mu je tajkun počeo vući konce iza leđa.

'Lemuri su šetali dvorištem poput mačaka'

U početku je Ivanišvili pokušavao pokazati svoju filantropiju, donirajući gotovo milijardu svojih dolara za popravljanje javne infrastrukture, cesta, parkova i crkava, poput poznate crkve svetog Trojstva u Tbilisiju. Njegovo rodno naselje Čorvila poslužilo je kao predizborno obećanje realizirano uživo, kao minijaturna verzija socijalističke utopije. Mještanima je osiguran besplatni plin, renovirao je stanove, kuće i ceste, a dobili su i pristup njegovom privatnom zoološkom vrtu, u kojem su se mogli diviti zebrama i egzotičnim pticama. 'Lemuri su slobodno šetali mojim dvorištem poput mačaka', rekao je oligarh u intervjuu 2014. godine.

No s vremenom je ovladao svim javnim resursima, okupivši pravu vojsku političara, pravosudnih i drugih dužnosnika koji su mu odani jer im o tome ovisi posao. Prema izvješću Europskog vijeća za vanjske odnose, 'Ivanišvilijeva domaća kontrola je znatna, uključujući vladajuću stranku, ključne državne institucije (osobito pravosuđe i sigurnosne službe) i gospodarsku arenu. Vjerojatno svi ključni članovi vlade i stranački dužnosnici ovise o njemu', stoji u izvješću.

Njegova kontrola nad Gruzijskim snom postala je potpuno očita u veljači, kada je stranka postavila Iraklija Kobahidzea za premijera. Prije nego što je stupio na podij, Kobahidze je zastao ispred Ivanišvilija, koji je sjedio u prvom redu, i činilo se da ga pita za dopuštenje da ode na pozornicu.

'Može smijeniti premijera u roku od sat vremena i zatim ga vratiti jednim telefonskim pozivom', kaže analitičar Korneli Kakačija, direktor Gruzijskog instituta za politiku. Upravo takvu sudbinu doživio je bivši predsjednik Sakašvili, u odsutnosti osuđen na šest mjeseci zatvora, a uhićen je odmah po povratku iz Ukrajine, u koju je pobjegao prije presude. Sakašvili i njegovi saveznici tvrdili su da ga truju u zatvoru.

'Muško mlijeko se izjednačava sa ženskim'

A uoči ovih izbora Gruzijski san je još malo zaoštrio retoriku, priprijetivši oporbi da će je zabraniti zakonom ako pobijedi. U jednom od rijetkih pojavljivanja u javnosti na skupu u Tbilisiju ove godine, sam Ivanišvili je optužio Zapad da želi iskoristiti zemlju za otvaranje 'drugog fronta' protiv Moskve u ratu s Ukrajinom, a za izazivanje rata optužio je 'stranku globalnog rata'. Nije teško pogoditi na koga misli.

U nedavnom intervjuu za provladin televizijski kanal, Ivanišvili je ustvrdio da se na Zapadu 'muške kupaonice opremaju higijenskim ulošcima, a muško mlijeko se izjednačava sa ženskim'. Gruzijski san je u međuvremenu zabranio javno spominjanje istospolnih veza te održavanje Pridea u Tbilisiju, a tijekom cijelog ljeta represivni aparat nemilice je mlatio aktiviste civilnog društva koji su na ulicama prosvjedovali protiv zakona prepisanog iz Putinove kajdanke, prema kojemu ih se i službeno naziva - stranim agentima.

Ipak, unatoč svemu tome, Gruzijski san barem deklarativno ne odustaje od članstva zemlje u EU, što podržava 80 posto građana. No i to je smokvin list da se ne bi otjerali glasači, ocjenjuje bivši premijer Gakaria. 'Ivanišvili nije proamerički, nije proeuropski, nije proruski niti prokineski orijentiran. Nažalost, nije ni progruzijski orijentiran. On je orijentiran samo na sebe', zaključuje.