Javna rasprava o Planu gospodarenja otpadom 2016. – 2022. trajala je svega osam dana i završila je prošlog tjedna. Hoće li ga tehnička vlada usvojiti, to je upitno, a novost u njemu je primarna selekcija na kućnom pragu, smanjenje kapaciteta Centra za gospodarenja otpadom (CGO), veći broj reciklažnih dvorišta, gradnja sortirnica… Zbog smanjivanja kapaciteta CGO-va najavljene su tužbe, a u sjeni lobističkih borbi Hrvatskoj prijete visoke kazne ukoliko ne ispuni uvjet da do 2020. godine prikuplja 50 posto papira, plastike, stakla i metala. Danas odvajamo tek 18 posto...
I dok s jedne strane Ministarstvo na čelu kojega je Mostov Slaven Dobrović zdušno brani taj plan, tvrdeći da je on nužan i prilika da 'Hrvatska napokon dobije sustav gospodarenja otpadom koji će omogućiti da ispunimo sve preuzete obveze i da ne plaćamo penale', s druge strane mogle su se čuti kritike, posebno iz Grupacije centara gospodarenje otpadom, koji su, ukoliko Plan prođe tehničku vladu, najavili i tužbe.
U CGO-u smatraju da su porezni obveznici uložili u njih preko 20 milijuna eura i da ih treba sve postaviti na noge. Također su napomenuli da su starim planom bile odobrene 22 milijarde kuna za CGO-ve, a da novi predviđa svega pet milijardi kuna.
Od trinaest CGO-va izgrađena tek dva
Iako je isprva bilo planirano da Hrvatska ima CGO-ova ima koliko i županija plus Grad Zagreb, taj broj je u međuvremenu sveden na trinaest.
Od njih trinaest uspostavljena su tek dva: Kaštjun (Istarska županija, kapaciteta 90.000 tona godišnje) i Marišćina (Primorsko-goranska županija s 100.000 tona), a od preostalih jedanaest šest je u različitim fazama pripreme za povlačenje sredstava iz fondova EU-a dok ih pet nije ni u toj fazi.
Novi plan ima kao cilj jačanje prikupljanje otpada kroz veći broj reciklažnih centara i gradnju sortirnica, a nerealizirani CGO-vi prilagodili bi se su novoj situaciji tako da se smanjuje njihov kapacitet za obradu miješanog komunalnog otpada, što bi u konačnici, smatraju u Ministarstvu, značio njihov manji trošak, ali i veći broj zaposlenih u reciklažnim dvorištima i sortirnicama.
U Ministarstvu drže da se jedino tako može spriječiti značajno poskupljenje odvoza otpada za građane, a ujedno postići ciljeve recikliranja koje je zadala Europska komisija, a koji kaže da do 2020. Hrvatska mora odvojeno prikupljati 50 posto papira, stakla, metala i plastike.
Odvojeno prikupimo samo 18 posto otpada
U ovom trenutku u Hrvatskoj se odvojeno prikupi svega oko 18 posto.
Aleksandra Anić Vučinić, predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom (HUGO) i profesorica na Geotehničkom fakultetu, smatra da do 2020. Hrvatska bez CGO-ova neće moći stići na 50 posto i da ćemo u konačnici morati plaćati penale.
'Ministar Dobrović često se poziva na sustav s Krka, ali zaboravlja reći da je taj sustav započeo 2007. godine i da su danas na 45 – 50 posto. Dakle, trebalo im je devet godina. Hrvatska je danas na 17 posto, a za tri godine trebala bi dosegnuti još 33 posto', kazala je Anić Vučinić za tportal.
Smatra da nacrt plana ne daje rješenja što učiniti s drugih 50 posto otpada.
'Bez CGO-ova nećemo ispuniti ciljeve. Svi oni su dizajnirani za 50 posto primarne selekcije i 50 posto ostalog otpada. Europska komisija je poslala neformalne primjedbe koje će, ako se ne usvoje, biti formalne pa se ide na sud. Kazne se kreću, ovisno o razinama koje nisu ispunjene - od 40 tisuća eura dnevno pa naviše', napomenula je Anić Vučinić.
Drži da gospodarenje otpadom nije tema za predizbornu kampanju jer to nije projekt koji traje četiri godine, već puno dulje, i da svaki put kada imamo nagle zaokrete, kao što je to slučaj sada, idemo unazad.
Smatra da ni plan koji je prethodna Vlada imala na stolu nije bio najbolji, ali da ga je trebalo usvojiti kako bismo barem 80 posto ciljeva ispunili do 2020.
'Centre moramo imati, a hoćemo li to odvajati 50 posto doma ili ćemo imati reciklažna dvorišta, ostavlja se na odluku lokalnim jedinicama. Ono što je ključno je to da sustav mora biti cjelovit. Plan predviđa isti pristup u svim regijama, što je pogrešno jer se ne može isto odvajati usred ljeta u recimo Zadru i u Slavoniji. Zato tu jesu CGO-vi kao balans jedinici lokalne samouprave da joj pomogne u prikupljanju na način na koji joj najbolje odgovara', napomenula je Anić Vučinić.
Ukoliko se ovaj plan usvoji, napomenula je, slijedi nam izmjena Operativnog programa, jer smo novac od EK-a tražili za CGO-ove, a sada želimo imati sedamdesetak sortirnica.
'Izmjena Operativnog programa traje minimalno dvije godine i dok se on odobri te se naprave sortirnice, nećemo moći postići ciljeve. Provedba ovog plana, kako ga je zamislio Ministarstvo, mogla bi tek zaživjeti za pet i više godina.
CGO-ove treba redizajnirati jer su uvod u katastrofu
Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner i općinski vijećnik u Omišlju na Krku, kao i Anić Vučinić, uvjerenja je da je javna rasprava bila prekratka, ali za razliku od nje, drži da se svi CGO-vi ne moraju izgraditi, a da se postojeći, kao i šibenski i zadarski, koji se prema njegovim saznanjima moraju izgraditi, trebaju redizajnirati.
'CGO-ova je previše, na pogrešnim su mikrolokacijama i oni su potencijalni 'obrovci'. Uvod su u financijsku katastrofu. Tako bi primjerice otpad s Lošinja trebalo odvoziti na Marišćinu, a logično je da ide na bliži Kaštjun. Na Lećevicu kod Splita bi trebao stizati otpad iz Dubrovnika, a to su ogromni troškovi transporta i tu je primarna selekcija otpada u prednosti', smatra Piršić.
Uvjeren je da primarna selekcija nije komplicirana, već da je logična, jednostavna i svugdje primjenjiva.
'Kad je zagovaran sustav CGO-a, većina kritičara je rekla da je to katastrofa. Kaštjun i Marišćina imat će sigurno velikih problema u svom radu jer su predimenzionirani i bit će potreban njihov redizajn prije svega u kapacitetima', uvjeren je Piršić
Plan bez dinamike i rokova
Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša, pozdravila je želju Ministarstva da se ide prema cirkularnoj ekonomiji i većem iskorištavanju sekundarnih sirovina, ali drži da je ovaj plan nerealan i nekonkretan.
'Ako govorio o razlici između Strategije i Plana, treba reći da Strategija postavlja okvir, a Plan ju razrađuje kroz mjere i dinamiku realizacije, no toga u njemu nema. Slabost mu je i to što preskače određene elemente integriranog gospodarenja otpadom. To podrazumijeva pet faza - prevenciju nastanka otpada, primarnu selekciju, obradu oporaba i recikliranje, termičku obradu i odlaganje.
Zbog strukture u Ministarstvu koja je nesklona termičkoj obradi ona se preskače. Termička obrada nije nužno spaljivanje. Postoje različite tehnologije i voljela bih da idemo u pravcu novih tehnologija te je šteta što se u planu ne anticipira termička obrada, poput pirolize i nekih drugih tehnologija', kazala je Holy.
Kao posebnu zamjerku tom planu istaknula je izostanak reforme sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada.
'Tu je velik kriminal i to se odnosi na sve sustave otpada koji se subvencioniraju kroz sredstva Fonda za zaštitu okoliša, u čemu treba uvesti tržišnu metodu', smatra Holy.
Zbog činjenice da se Vlada raspala i da Most i HDZ više nisu partneri smatra da Plan uopće neće zaživjeti, da neće biti prihvaćen i da će se njime morati pozabaviti sljedeća Vlada.
