Prema studiji koju je nedavno proveo tim pod vodstvom Justina Brasharesa s Kalifornijskog sveučilišta u Santa Barbari, više od milijardu najsiromašnijih ljudi svijeta ovisi o divljim životinjama kao jedinim izvorima proteina. No kako životinje nestaju, ribarenje i lov postaju sve dugotrajniji, a ulov sve manji.

'Stotine i tisuće osiromašenih obitelji prodaju djecu kako bi radila u teškim uvjetima... kao lovci i ribari', tvrdi Brashares.

Na Tajlandu obitelji u dugovima prodaju mladiće da rade na ribaricama često i po 20 sati na dan bez ikakve plaće. U Zapadnoj Africi djeca se šalju u šume u lov na životinje čije se populacije ubrzano smanjuju.

Slična priča pokrenula je prije desetak godina ekspanziju piratstva uz istočne obale Afrike. Strane ribarice smanjile su mogućnosti ulova lokalnih ribara pa su se oni u očaju okrenuli piratstvu. Prvo su počeli napadati ribarice, a kasnije i tankere i teretne brodove.

U međuvremenu, kako ilegalna slonovača i rogovi nosoroga postaju sve traženija roba, tako kriminalne gerilske skupine poput Boko Harama u Nigeriji desetkuju životinje u rezervatima i nacionalnim parkovima pa stradava i turizam koji je mnogim lokalnim stanovnicima jedini izvor prihoda.

Koje je rješenje?

Neke organizacije poput United for Wildlife, koju podržava britanski princ William, zalažu se za vojno rješavanje problema – da se krivolovcima suprotstave dobro opremljeni i naoružani rančeri i čuvari.

Međutim, Brashares smatra da je jedino trajno i pravedno rješenje da se prava na lov i ribolov vrate lokalnim zajednicama.

Brojni stručnjaci ističu da korijeni krivolova potječu još iz kolonijalnih vremena kada su imperijalističke vlasti oduzele prava na lov Afrikancima kako bi zaštitile unosnu industriju safarija.