Televizija CNN je, pozivajući se na izvore u američkim obavještajnim službama, izvijestila da su u tijeku razgovori između Rusije i Kine o isporuci oružja te da se konačna odluka tek treba donijeti u Pekingu. CNN podsjeća da je Rusija od invazije na Ukrajinu više puta od Kine tražila bespilotne letjelice i streljivo, o čemu je kinesko vodstvo posljednjih nekoliko mjeseci aktivno raspravljalo. Prema toj medijskoj kući, Peking je sve više skloniji slanju vojne opreme Rusiji, kojoj je dosad slao nesmrtonosnu opremu poput kaciga, pancira i satelitskih snimki.

Američki obavještajni izvori preciziraju da je Kina spremna isporučiti Rusiji bespilotne letjelice i streljivo za streljačko oružje te ocjenjuju da bi takve isporuke značile značajno povećanje kineske podrške Moskvi u kritičnom trenutku, u kojem obje strane u rusko-ukrajinskom ratu najavljuju proljetnu ofenzivu. Njemački list Der Spiegel je pak priopćio da je Rusija uključena u pregovore s kineskim proizvođačem tzv. dronova kamikaza tipa ZT-180, o kojima se malo zna, a navodno je riječ o letjelicama sličnih karakteristika i namjena poput iranskih Šahid-136, o kojima je tportal već pisao.

Prema Der Spiegelu, Rusi pregovaraju s kineskim proizvođačem dronova Xi’an Bingo Intelligent Aviation Technology, a koji je navodno pristao proizvesti 100 prototipova dronova ZT-180 za Rusiju. Te letjelice bi, ističe list, mogle biti isporučene već u travnju ove godine, a Nijemci ukazuju na to da Xi'an Bingo navodno planira isporučiti komponente i know-how Rusiji da bi ta zemlja mogla sama proizvoditi dronove.

Zamjena uloga u rusko-kineskim odnosima

Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje ovih dana upozorile su Kinu da Rusiji ne prodaje oružje za rat protiv Ukrajine. Američki predsjednik Joe Biden je u razgovoru za ABC News poručio da će SAD nametnuti oštre sankcije Kini ako isporuči oružje Rusiji. Istovremeno je ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba izjavio da Kijev zasad nema podatke o kinesko-ruskoj vojnoj suradnji na štetu Ukrajine. 'Ne baratamo takvim činjenicama. Čim ih primimo, pažljivo ćemo ih proučiti. Mislim da bi bila ogromna greška da bilo koja država preda Rusiji oružje jer bi to značilo promoviranje agresije i grubo kršenje Povelje Ujedinjenih naroda', rekao je Kuleba.

Kinesko-ruska vojna suradnja datira iz ranih 1990-ih, kada su dvije zemlje uvele mjere izgradnje povjerenja s ciljem demilitarizacije zajedničke granice. Nakon što su granična pitanja riješena početkom 2000-ih, Moskva i Peking su razvili sveobuhvatan mehanizam redovitih vojnih konzultacija koji je omogućio uspon bilateralne vojno-tehničke suradnje, popraćen razmjenom vojnih savjetnika i redovitih zajedničkih vojnih vježbi. S vremenom je Kina postala privilegirani partner Rusije u vojno-tehničkoj suradnji, što uključuje zajednički razvoj zrakoplovnih motora te ruski izvoz naprednih protuzračnih sustava, superpokretljivih borbenih zrakoplova i vojnih helikoptera. Vrhunac te suradnje apostrofirao je ruski predsjednik Vladimir Putin u listopadu 2019., kada je objavio da Moskva aktivno pomaže Pekingu u stvaranju radarskog sustava za rano upozoravanje na raketni napad, za koji se tvrdi da će iz temelja poboljšati obrambenu sposobnost Kine.

Zasad je rano govoriti o zamjeni uloga kao takvoj u vojnoj suradnji Kine i Rusije. Vojni analitičari ističu da bi točniji opis bio rastuća međuovisnost koja se konsolidirala nakon ukrajinske krize 2014., kada je Moskva počela smatrati Kinu ne samo tržištem, već i dobavljačem ključnih komponenti za rusko oružje. Premda je kinesko-ruske ugovore o zajedničkom dizajniranju i razvoju naoružanja teško pratiti, poznato je da je udio transfera tehnologije značajno porastao. Rusija je, primjerice, nešto prije agresije na Ukrajinu počela nabavljati motore koje proizvodi kineski Henan Diesel Engine Industrial Company umjesto njemačkih korporacija koje su osiguravale pogone za ruske patrolne brodove i raketne korvete.

Međusobna ovisnost dobavljača

Neki pak projekti imaju oblik zajedničke proizvodnje oružja na kineskom teritoriju, s time da Rusija u tim aranžmanima razvija kritične elemente različitih platformi poput konstrukcija zrakoplova ili sustava ovjesa, ali ne i čitave platforme. Najobimniji bilateralni programi odnose se na zrakoplovne motore i protuzračno oružje. Naprimjer, ruska tvrtka Černišev i kineski AVIC zajednički moderniziraju ruski turbofan motor Klimov RD-33 za laki višenamjenski borbeni avion JF-17 Thunder, a koji Kinezi izrađuju s Pakistancima.

Kina trenutno ima mnogo toga ponuditi Rusiji, posebice elektroničke komponente za svemirski program, kompozitne materijale te već spomenute motore za ratne brodove i tehnologiju bespilotnih letjelica. U tom kontekstu Moskva i Peking rade na tome da Rusija nabavi elektroničke komponente otporne na zračenje tvrtke AVIC u zamjenu za ruske svemirske raketne motore RD-180 na tekuće gorivo i tehnologiju proizvodnje. Drugo područje u kojem bi se Kina mogla pokazati kao ključni ruski partner je kibernetički prostor. Od 2019. kineski Huawei olakšava kibernetičku integraciju Kine i Rusije otvaranjem podatkovnih centara u nekoliko ruskih gradova.

Obavještajni izvori upozoravaju da je Rusija posebno zainteresirana za kineske vojne bespilotne letjelice. Analizirajući rat u Ukrajini, dronovi su se pokazali vrlo učinkovitim, ali ruski kapaciteti u proizvodnji tih letjelica su ograničeni. S druge je strane Kina napravila značajne tehnološke skokove u tom smjeru, podjednako kvalitetno i kvantitativno.

I Turska ima kvalitetne i učinkovite bespilotne letjelice kojima je dosad opskrbljivala Ukrajinu. Turska tvrtka Baykar izvezla je u dvadesetak zemalja jurišnu bespilotnu letjelicu TB-2, koju su ukrajinske snage intenzivno koristile u nekim od ključnih bitaka. Sada već legendarni TB-2 Bayraktar, o kojem Ukrajinci skladaju i pjevaju pjesme, imao je glavnu ulogu u potonuću perjanice ruske Crnomorske flote - raketne krstarice Moskva - ali i u uništavanju stotina ruskih oklopnih vozila i protuzračnih obrambenih sustava.

Turske veze s Rusijom utemeljene na američkim pritiscima

No pojedini zapadni izvori tvrde da je Ankara spremna izvoziti proizvode koji bi se mogli koristiti u ruskim ratnim naporima. Turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu odbacio je takvu mogućnost nakon prošlotjednog sastanka s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom. 'Nije točno da smo u Rusiju izvozili proizvode koji se mogu koristiti u obrambenoj industriji. Tražili smo od Sjedinjenih Država da nas obavijeste ako postoje bilo kakva kršenja po ovom pitanju', rekao je Çavuşoğlu. Također je naglasio da Ankara neće dopustiti kršenje američkih i europskih sankcija u ili preko Turske te da poduzima korake da to spriječi.

Çavuşoğlu je dodao da će Turska djelovati ako se otkrije kršenje, ističući da je povećanje trgovine Turske s Rusijom uvelike posljedica ogromnog turskog uvoza plina i energije, a koji su utrostručeni od ruske agresije na Ukrajinu. Prema Reutersu, visoki dužnosnik američkog ministarstva financija posjetio je u veljači dužnosnike turske vlade i privatnog sektora kako bi potaknuo veću suradnju u ometanju protoka robe koju može koristiti ruska obrambena industrija.

Početkom veljače The Wall Street Journal, pozivajući se na trgovinske podatke, izvijestio je da su turske tvrtke prošle godine izvozile u Rusiju opremu, elektroniku, rezervne dijelove i druge artikle za njezine vojne potrebe. Prema listu, kupilo ih je najmanje deset ruskih tvrtki pod američkim sankcijama zbog umiješanosti u invaziju na Ukrajinu. Također, turske tvrtke navodno su poslale Rusima najmanje tri serije proizvoda izrađenih u SAD-u. Time se krše američke izvozne kontrole osmišljene za to da Rusiju liše vitalne vojne opreme.

Premda je članica NATO-a, Turska je prije ruske agresije na Ukrajinu počela ostvarivati značajnu vojnu suradnju s Moskvom. Ankara je u rujnu 2017. objavila da je s Moskvom potpisala ugovor o kupnji ruskog raketnog sustava zemlja-zrak S-400. Američki tisak je taj sporazum okarakterizirao kao najjasniji znak okretanja turskog predsjednika Recepa Erdoğana Rusiji te dalje od NATO-a i Zapada. Unatoč pritisku američke administracije da se sporazum otkaže, Turska je u točno tri godine od potpisivanja sporazuma testirala S-400 na svojem teritoriju. Amerikanci su je zbog toga izbacili iz programa nabave borbenih aviona F-35 i naprednijih inačica F-16 pa su uskočili Rusi ponudivši Turcima kao nadomjestak za američku tehniku borbene avione Su-35S i stealth lovac 5. generacije Su-57. Uz to, Moskva je pokazala interes za to da pomogne Turcima u razvoju njihovog borbenog zrakoplova novije generacije.

Iran kao idealan ruski logističar

Ipak, ti projekti zasad nisu ostvareni, premda Ankara istovremeno naoružava Ukrajinu i održava pažljivu ravnotežu u svojim odnosima s Rusijom po drugim pitanjima, poput nabave energenata i posredovanja u izvozu žitarica s Moskvom. Ako Turska nastavi s povećanim izvozom oružja, do kraja godine mogla bi zaraditi četiri milijarde dolara, što je rast od 42 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Turski susjed Iran ne krije to da isporučuje oružje Rusiji. Unatoč zapadnim sankcijama, Iran je dosad uspijevao izvesti oružje Hutijima u Jemenu i raznim milicijama u Iraku i Siriji, a sada je popisu dodao i Rusiju. U zamjenu za to, glasine sugeriraju da bi Teheran mogao dobiti moderne višenamjenske lovce Su-35 kako bi unaprijedio svoje zastarjele zračne snage. Da ozbiljno računa na ruske avione, govori i nedavna premijera iranske podzemne zračne baze prilagođene ogromnim dimenzijama Su-35, o čemu je tportal također već pisao.

Poznato je to da je Iran isporučio Rusiji ukupno 2000 dronova Šahid-136 i znatno manji broj dronova Šahid-131 i Mohadžer-6. Logistički gledano, Iran je idealan ruski dobavljač jer njegovi brodovi i avioni mogu preko Kaspijskog mora dovoziti oružje u Rusiju bez potrebe za prelaskom neprijateljskog terena. Prema svježim informacijama kojima raspolažu američki obavještajci, Moskva i Teheran uskoro namjeravaju izraditi tvornicu poboljšanih inačica drona Šahid-136 u samoj Rusiji. Takav deal dodatno bi zakomplicirao stanje na samoj bojišnici, ali i dodatno polarizirao svijet.