On ima dugu sijedu kosu, dvobojnu bradu i prevelike naočale kakve nikada nisu i neće biti moderne (osim možda baš sada, u ovom vremenu kada se estetski kriteriji mijenjaju i izvrću, pa se lijepim doživljava i nešto što je zapravo ružno)
Šutljiv je i mrk i nekako, kada ga vidite, ne želite imati posla s njim, djeluje kao stari čangrizavi djedica koji će se latiti svoje sačmarice i za puno manje od pukog uznemiravanja kokoši u njegovom dvorištu. On je osnovao i izgradio legendarni Dinosaur Jr. (imao je i Lou Barlow tu svoju ulogu itekako, ali to je već neka druga priča), jedan od onih bendova zbog kojeg bezbrojni klinci požele naučiti svirati gitaru, a svi kojima to pođe za rukom osnuju vlastite bendove.
Nakon ponovnog okupljanja Dinosaur Jr.-a dugo nije davao nikakve izjave za medije, nikakve intervjue, ništa. Samo bi izišao na pozornicu s tom svojom avetinjskom pojavom i gitarom koja reži, s tim svojim glasom koji odaje neku ravnodušnost koja će vrlo brzo postati letargijom i s tim svojim imidžem starca odrpanca koji samo želi da ga se pusti na miru, kojemu je dosta svega.
I onda on, takav, sav nikakav, već umoran i otežao od svih svađa unutar benda, od turneja po čitavom svijetu, od života i godina i te sijede kose koja će mu nastaviti rasti i kada umre; onda on za kojega se pričalo da živi na staroj slavi i da je okupio bend ponovno samo zato što mu nedostaje novaca i da je iscrpio svu kreativnu energiju koju je ikada imao; onda on napravi toliko krasan ljubavni album da i najtvrđi cinici shvate da i njihova srca pumpaju krv, a ne tintu ili nešto još tamnije. A taj divan album otvara ‘Listen To Me’ pjesma koja bi svojom nježnošću mogla posramiti i Florence Nightingale.
Pjesma za sva godišnja doba
Iako se može doimati tugaljivo i zimski, ovo je pjesma za sva godišnja doba i za sve zamislive prilike. Iskušao sam je u mutno i kišno jutro nakon nekog izlaska koji se protegnuo do mrvicu prije tog jutra, iskušao sam je u sunčani dan, u ležernoj šetnji gradom, iskušao sam je sam i u društvu, iskušao sam je na suncu i na snijegu, na biciklu i u hodu, iskušao sam je na svaki mogući način i svaki je, ali baš svaki put, uspjela oplemeniti situaciju i dati joj svoj suptilni pečat ugodne melankolije.
Nema tu ničega prenaglašenog, nema šljokica i jeftinih senzacija, sumanutih tetovaža, svjetlosnih efekata koji uzrokuju epileptične napade, ni urlika koji bolje pristaje zoološkim vrtovima nego (modernoj) glazbi – nema ludovanja i privlačenja pozornosti udarom na osjetila, nema baš ničega osim čiste emocije koju izražava čovjek koji zna kako se to radi. I koji ima dovoljno godina i iskustva da zna što je ljubav. Ako se to ikada može znati. Zato ga treba poslušati kada kaže: ‘Listen to me’, treba ga slušati.
