“Ako rezimiramo jučerašnji dan, puno se toga promijenilo s jedne strane, a s druge strane se ništa nije promijenilo. Kad govorimo da se nešto promijenilo, onda je to svakako da se napokon pojavio Tomislav Tomašević kao gradonačelnik koji je jučer imao snage biti na Sljemenu i izreći važne riječi koje pružaju nadu. Jučer smo svi mi bili ponizno, ali prkosno, tamo okupljeni kao ljudi koji su duboko unutar sebe braća i sestre i Mihajla i Marije i Aleksandre Zec. Riječi gradonačelnika su bile jake, ohrabrujuće i opet mu zahvaljujem u ime svih nas koji godinama dolazimo na to mračno i turobno mjesto”, kaže Jakovčić dodajući da je još jednom pregledao spis te da su nevjerojatni propusti pravosudnih organa.

“Nakon što je zločin počinjen, institucije i sudovi su radili što god je u njihovoj moći da se zločin zataška i da se o njemu ne govori”, kaže.

Jakovčić, prenosi N1, smatra i da jučerašnja izjava predsjednika Zorana Milanovića potvrđuje da smo “još u glibu 90-ih”.

“Kao aktivist koji godinama razgovara s civilnim žrtvama rata, neću reći da sam zgrožen, šokiran sam tim ponašanjem i izjavama i želim reći da je to poraz koji se naslanja na ovu politiku koja je pustila i napravila sve da i mi građani nosimo taj teret da su ubojice naši sugrađani”, govori dodajući da je to “zaista porazno”.

Jakovčić kaže da preživjeli članovi obitelji Zec nikad nisu dobili ispriku, a obeštećenje je uslijedilo tek kad je obitelj pokrenula građanski postupak i to kad je sutkinja planirala uvesti priznanje o krivici i počinjenju zločina. “Tek je onda netko procijenio da je to opasan presedan i da je trenutak da se direktnom nagodbom to izbaci iz prostora”, kaže.

Na pitanje što o svemu kažu preživjeli članovi obitelji Zec, Jakovčić kaže kako nikad nije smogao hrabrosti da ih nazove i pozove u Zagreb.

“Oni su došli kad su dobili obeštećenje, kad im je to uručila Jadranka Kosor, oni su tada došli u zgradu Vlade. Mislim da je tadašnji glasnogovornik Maček rekao da ne bi bilo dobro da novinari postavljaju pitanja. Dušan se zahvalio tadašnjoj vladi na tom činu i izrazio žalost što prethodna, SDP-ova, Račanova vlada nije imala hrabrosti riješiti taj problem. Rekao je da taj dan nisu imali snage doći na Trešnjevku i da nikad neće moći prijeći preko činjenice da nemaju roditelje i sestru. Baka se protivila tom obeštećenju, oni su to prihvatili”, govori dodajući da su organizacije civilnog društva oformile tim koji će raditi s preživjelim članovima obitelj Zec.

O tome zašto nitko nije odgovarao za ovaj zločin, Jakovčić kaže: “Ovo definitivno spada u ratne zločine koji ne zastarjevaju. Treba doći i taj dan kad će netko u pravosudnim institucijama smoći snage otvoriti ovaj slučaj i detaljnije istražiti tko je aktivno sudjelovao u pravosudnom zataškavanju. Vi znate da su oni na kraju osuđeni zbog Pakračke poljane, a ne ovoga. Kad im se sudilo za ovaj zločin, tome je dodano i jedno razbojništvo i osuđeni su samo za to.”

Osvrnuo se ponovno na izjavu predsjednika Milanovića koji je rekao kako je preživjelim članovima obitelji isplaćeno obeštećenje pa ne shvaća što još treba.

“To je kontinuitet jedne trule politike za koju smo mislili da smo je stavili po strani. Mogao je, s obzirom da aktivno operira odlikovanjima, pa ih vraća Glavašu, mogao je oduzeti odlikovanje za junački čin koje je Tuđman dodijelio Siniši Rimcu, kao jednom od onih koji su ubojice Mihajla Zeca. Ne samo što je Rimac dobio to odlikovanje, nego mu je Tuđman dodijelio i Orden reda hrvatskog križa. I Mesić je tog istog Rimca pomilovao kad je osuđen u predmetu Pakračka poljana. Taj ured na Pantovčaku ima kontinuitet negiranja ovog događaja”, kaže Jakovčić.

“Ovo jest naš zločin, to su naše žrtve, naši su ih dečki ubili, naše su ih institucije oslobodile, oni su naši sugrađani i u tom smislu mislim i duboko dijelim stav da mi kao društvo i institucije imamo obvezu suočiti se s ovim zločinom i da obeštećenjem ništa nije riješeno”, zaključuje Eugen Jakovčić.