'Slobodu nam nitko neće dati - novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje', riječi su to, ali i deviza s kojom je živjela jutros preminula novinarka Jasna Babić (60). Život je posvetila pisanju istraživačkih tekstova, a za seriju njih o prisluškivanju novinara, sindikalnih lidera i oporbenih političara dobila je 1996. godine i HND-ovu Nagradu Marija Jurić Zagorka
Službeno se novinarstvom počela baviti u Poletu potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali sama je u intervjuu za portal Hrvatskog novinarskog društva, u lipnju ove godine, povodom dodjele Nagrade Otokar Keršovani za životno djelo, kazala da je prvi tekst napisala s deset godina za sarajevske Male novine.
'Poslala sam vijest u sarajevske Male novine o otvaranju željezničke pruge Knin – Zadar, a oni su mi poslali novinarsku iskaznicu', kazala je tada Babić.
Nakon Poleta uslijedio je rad za Danas, Zapad, Globus, Nacional, Gloriju, Večernji list, Slobodnu Dalmaciju...
Ipak, ono što joj je obilježilo karijeru bio je rad u Globusu i Nacionalu.
Denis Kuljiš, jedan od osnivača Globusa i glavni urednik na njegovu početku, kazao je za tportal kako je Babić bila najvažniji istraživački novinar tog vremena.
'U Danas je došla kad sam ja već otišao i u njemu je počela raditi kao istraživački novinar. Po dolasku u Globus nastavila je raditi posao koji je voljela i znala raditi. Bila je pouzdan novinar. Sjećam se da sam je bio poslao u Kanadu da istraži biografiju tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Istražila ga je na mrtvo ime i prezime. Donijela je fotografije na kojima je on sudjelovao na različitim proslavama i drugarskim večerama u jugoslavenskoj ambasadi. Pronašla je i njegovu prvu familiju na otoku Krku, što je bilo značajno jer je njegov zet bio povezan s tajnim službama i policijom. Time je bacila potpuno drugo svjetlo na Šuška', prisjetio se Kuljiš.
Smatra da je živjela za svoj posao i da je, kao svi iz te generacije, stasala po birtijama.
'Znalo se u šali reći da su novine u to vrijeme uređivale vinske mušice. Mala kavana u Cvjetnom naselju bila je omiljeno okupljalište novinara iz tog vremena. Uz priču o Šušku, prva je pisala o ratnim zločinima na gospićkom području', naveo je Kuljiš, dodavši da su zajedno iz Globusa otišli u Nacional, u kojem je radila istraživačke priče.
Berislav Jelinić, glavni urednik Nacionala, u taj tjednik stigao je 2000. godine, kad je na njegovu čelu bio Ivo Pukanić.
'Poznavali smo se sedamnaest, osamnaest godina. Jasna mi je bila jedan od mentora u Nacionalu. Četiri, pet godina družili smo se i surađivali iz tjedna u tjedan. Bila su to dinamična diskutiranja o hrvatskoj društvenoj i političkoj sceni. Imala je prepoznatljiv stil koji se ne da kopirati. U njemu je bilo, rekao bih, zrno soli više u stilskom izričaju. Pisala je vrlo spretno, gradila priču kompozicijski, stavljajući je uvijek u pravi društveno-sociološki kontekst', prisjetio se Jelinić.
Napomenuo je da su i ona i Pukanić uvijek bili spremni prenijeti svoje znanje, iskustvo i tajne zanata na ljude koji su pokazivali dovoljno ambicije i nešto talenata da se drznu biti u njihovu društvu.
'Iako sam u Nacional došao kao formirani novinar, tajne zanata i istraživačkog novinarstva naučio sam od nje i Pukanića', zaključio je Jelinić.
Komemoracija Jasni Babić održat će se u ponedjeljak 6. studenog u 10 sati u Novinarskom domu HND-a u Perkovčevoj ulici.