'Ni na zdravstvenom, ni političkom, a ni na moralnom planu, ne mogu zamisliti da država izvijesti mladež kako se marihuana može slobodno prodavati', izjavio je francuski premijer Francois Fillon, nakon što je 17. lipnja odbio prijedlog oporbenih socijalista o dekriminalizaciji marihuane. Time je još jednom propao prijedlog ljevice o kontroliranoj legalizaciji te droge i osnutku nacionalne mreže za marihuanu koja bi organizirala i nadzirala njezinu proizvodnju i distribuciju, nešto poput mreža za duhan i alkohol.

Pušenje marihuane u Francuskoj je zabranjeno zakonom iz 1970. godine, a kazna je drakonska – do godinu zatvora ili 3.750 eura globe, iako je uživalac može izbjeći ako se odluči za medicinsku ili psihološku pomoć. Unatoč zakonskom treniranju strogoće, procjenjuje se da je u ovoj zemlji od 50.000 do čak nekoliko milijuna uživalaca droge, ovisno o tome kako se definira uživatelj.

Europa konkurira' SAD-u

U Njemačkoj 200.000 osoba uživa drogu, ne računajući marihuanu, svaki četvrti građanin u dobi od 18 do 64 godine probao je jednom ilegalne opijate, a prošle godine je od posljedica konzumiranja umrlo 1.237 osoba. Zbog programa liječenja to je manje od prošlih godina, ali je povećan broj uživalaca.

Velika Britanija prva je u Europi po broju ovisnika. Gotovo svaki drugi mladi Britanac puši marihuanu, 128.000 srednjoškolaca probalo je najopasnije droge tzv. klase A, naročito kokain i heroin, od 5.000 uživalaca heroina 1972, brojka se popela na današnjih 280.000. Kriminal zbog droge Englesku i Wales košta godišnje 13 milijuna funti, ne računajući zdravlje. Više od 320.000 kaznenih djela počine drogeraši, oko 2.000 ih godišnje umre zbog predoziranja, a ilegalno tržište godišnje se procjenjuje na više od pet milijardi funti.

Programi kao što je dijeljenje besplatnih igala rezultiralo je smanjenim brojem HIV infekcija, ali stručnjaci upozoravaju da se, unatoč povećanom budžetu za liječenje i prevenciju, i nadalje najviše novca troši u provođenje zakona o drogi. Zbog strože primjene zakona, broj zatvorskih kazni se više nego udvostručio u razdoblju od 1994. do 2005, ali, paradoksalno, što su se zatvori više punili, to je ponuda robe rasla, cijena padala, a padom cijene rastao broj kupaca. Gram kokaina najjeftiniji je u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, gdje košta malo više od 60 dolara, dvostruko jeftinije od cijene u Norveškoj ili Finskoj.

Ukratko, a i malo šire od ove tri zemlje s najviše problema s drogom u EU, u svijetu je 16,5 milijuna stanovnika ovisno o opijatima, a mračne brojke UN-ove komisije za opojne droge kazuju da se u razdoblju od deset godina (1998-2008) broj korisnika opijata povećao za 35 posto, kokaina za 27, a marihuane za osam i pol posto. Zbog povećane konzumacije kokaina, Europa je danas gotovo jednako veliko tržite kao i SAD.

Represija nije rješenje za problem droge

'Rat protiv droge promašen je! Politički vođe i javne osobe trebale bi smoći snage i javno obznaniti ono što priznaju privatno: stvarnost dokazuje da represivna strategija neće riješiti problem droge i da rat protiv nje nije i neće biti dobiven na taj način, zaključila je nedavno u Ženevi Globalna komisija za politiku o narkoticima pozivajući vlade svih zemalja da razmisle o legalizaciji lakših droga, okončaju kriminalizaciju korisnika koji time ne štete drugima i počnu provoditi politiku koja počiva na znanstveno dokazanim metodama za smanjenje kriminala i promoviranje gospodarskog i društvenog razvoja.

Zaključak i nije iznenađenje, ali iznenađenje je sastav 19-člane komisije: bivši generalni sekretar UN Kofi Annan i nekadašnji ministar vanjskih poslova SAD George Shultz, bivši predsjednik američkih Federalnih rezervi Paul Volcker, raniji predsjednici Meksika, Brazila i Kolumbije, Ernest Zedilla, Frenando Cardoso i Cesar Gaviri, nekadašnji šef vanjskih poslova EU Javier Solana, grčki premijer George Papandreou, južnoamerički pisci Carlos Fuentes i Mario Vargas Llosa...

Oni su analizirali učinke četrdesetogodišnje borbe protiv narkotika u svijetu, ali sve što su mogli zaključiti jesu podaci koji govore o 'nedvojbenoj katastrofi'. Umjesto smanjenja korištenja štetnih droga, stoji u njihovu izvješću, dosadašnja je politika dovela do masivne 'kolateralne štete': širenja bolesti, korištenja droge u opasnim oblicima, dramatične provale nasilja, korupcije i organiziranog kriminala, trošenja milijardi dolara poreznih obveznika, destabilizacije cijelih država, financiranje terorističkih organizacija parama od narkotika.

U najnovijem napadu narko-mafijaša početkom ovoga srpnja u gradu Monterreyu na sjeveroistoku Meksika, poginulo je najmanje dvadeset ljudi. Nakon nekoliko desetaka tisuća mrtvih u brutalnom ratu narkokartela, sa sedam ubojstava dnevno samo u gradu Juarezu, Meksiko je trenutačno najveća žrtva droge u svijetu, pa dok predsjednik Felipe Calderon dovodi na ulice 45.000 vojnika i pripadnika savezne policije, mafija divlja, a proizvodnja droge cvate. Meksiko je drugi u svijetu uzgajivač kanabisa, Peru se vraća proizvodnji kokaina, a u zadnje tri godine Bolivija je povećala proizvodnju te droge za 11 posto.

Južna Amerika je na koljenima. U pokušaju da nešto riješi, meksički Kongres prošle godine ukinuo je zakon o kažnjavanju zbog posjedovanja manje količine narkotika, vrhovni sud u Argentini utro je put dekriminalizaciji uživanja droge, a u Brazilu je dozvoljeno posjedovanje narkotika za osobnu upotrebu. Ali bez pomoći najvećih potrošača, SAD-a i Europe, i to prije svega promjenom njihove politike, južnoameričke žrtve se neće moći oduprijeti narkokartelima, zaključak je Komisije, koja je bila naročito kritična prema američkom sustavu temeljenom na borbi protiv kriminala, gdje se broj od 300.000 zatvorenika 1972. popeo na današnjih 2,3 milijuna, najviše u svijetu.

'Nadajmo se da će SAD barem pokušati razmišljati o alternativama', rekao je bivši kolumbijski predsjednik Cesar Gaviria. Neki mali znakovi ipak ukazuju na to da bi Obamina administracija mogla biti spremna za mekši pristup. Nije se protivila Latinoamerikancima u liberaliziranju posjedovanja droge, Kalifornija je nedavno legalizirala uzgoj marihuane u 'medicinske svrhe', a nakon posljednjeg posjeta Meksiku, državna tajnica Hillary Clinton spomenula je traženje drugih puteva u borbi protiv narkotika.

Pogrešna klasifikacija

A za francuskog premijera svi ovi argumenti nisu dovoljni. Iako su još od nemira muslimanske mladeži 2005. francuske sigurnosne službe svjesne veze radikaliziranih grupa muslimana i trgovine drogom, kao i uloge albanske narko-mafije u tim događanjima, vladajuća struktura nije spremna za promjene, pa tu ne pomažu ni kojekakve ideje oko prevencije i uspostavljanja sustava kontrole kroz akcije poput one s 'galerijama za drogiranje', prostorija u kojima narkomani mogu uživati drogu uz nadzor stručnjaka.

Ni Njemačka još nema petlje za neko hrabrije rješenje. Umjesto toga radije se, prije nekih dva tjedna, usredotočila na skandal oko 12 stabljika kanabisa uzgojenih u teglama za cvijeće u uredu jednog pripadnika stranke Zelenih, što je odmah izazvalo provalu kritika vladajuće koalicije i tražilo ostavku članice parlamenta i čelnice Zelenih u Thuringenu, Astrid Rothe-Beinlich

Zbog neuspjeha opće zabrane droga, u Velikoj Britaniji svako malo netko javno traži da se razmotre i druge opcije. Parlamentarni zastupnik Bob Ainsworth, bivši ministar obrane i državni tajnik za droge unutar Home Officea (nešto poput našeg MUP-a) za vrijeme vladavine Laburista, uzalud apelira na to da se dekriminalizira posjedovanje droge i legalno organizira proizvodnja i prodaja, uspoređujući neučinkovitost politike prema drogama sa 13-godišnjom prohibicijom alkohola u SAD-u.

Uspjesi pokusnih programa

No zato su se u nekim drugim europskim zemljama pokusni programi smanjenja štete pokazali uspješnima, pa je u Švicarskoj supstitucija heroina u teških ovisnika bitno smanjila uživanje, kao i broj novih ovisnika, a među sudionicima programa smanjila 90 posto kriminalnih djela, stoji u izvješću Globalne komisije za politiku o drogama. Zemlje poput Velike Britanije, Njemačke, Švicarske i Australije koje besplatno dijele igle, smanjile su broj HIV-pozitivnih na jednu petinu broja zaraženih Amerikanaca.

U srpnju 2001. Portugal je postao prva europska zemlja koja je dekriminalizirala posjedovanje (ne prodaju) ilegalnih droga, nakon čega se korištenje blago povećalo, ali u razini ostalih sličnih zemalja, a bitno se smanjilo uživanje heroina. Od 1. siječnja 2010. novi zakon u Češkoj dopušta posjedovanje 15 grama marihuane i gram i pol heroina, čime su Česi najliberalniji u EU. Nizozemska razlikuje lake i teške droge i tretira ih kao problem javnog zdravstva, a u ovo doba prošle godine norveški ministar pravosuđa Knut Storberget objavio je kako rade na novoj politici prema portugalskom modelu.

I dok su manji hrabriji, u većih tek traju rasprave i pozivi na razum.

'Vrijeme je za odraslu, ozbiljnu i argumentiranu raspravu o politici prema drogama, jer ostavljajući to tržište u rukama kriminalaca, stvaramo nesagledivu i nepotrebnu štetu pojedincima i društvu', kaže britanski parlamentarac Bob Ainsworth, a izvješće Globalne komisije za politiku o drogama ekonomski komentator Financial Timesa, Martin Wolf pozdravlja riječima: 'Ako budemo dovoljno hrabri, preporuke devetnaest mudrih mogu nam biti putokaz prema novoj realnosti.'