Bombastični naslovi u stilu 'Rak je uglavnom stvar loše sreće' ili 'Dvije trećine tumora uzrokuje loša sreća', koje je koristila većina novinara, javnosti su poslali medicinski krivu poruku da stil života nema puno veze sa zdravljem, što ne vrijedi ni za rak, ni za bolesti krvožilnog sustava niti za brojne druge tegobe. Ne treba čuditi da su se i studija i način na koji je ona prenesena već do kraja dana našli na udaru kritika brojnih stručnjaka.

Mada je oštrica napada u početku bila prvenstveno usmjerena prema 'nepismenim novinarima', podrobnija analiza izvornog teksta pokazala je da veći dio odgovornosti ovaj puta moraju ponijeti sami autori. Naime, upravo su oni u analizi svojih rezultata upotrijebili termin 'bad luck' (loša sreća) i povezali ga s dvije trećine tumora.

U čemu su pogriješili autori?

Ako želimo odgovoriti na ovo pitanje, prije svega trebamo shvatiti što su zapravo autori istraživali i kako rak funkcionira.

Tumorske stanice nastaju kada tijekom diobe zdravih stanica dođe do mutacija DNK koje postojeći stanični zaštitni mehanizmi ne uspiju ispraviti i kada se takve stanice nastave razmnožavati umjesto da odumru. Vjerojatnost za takav događaj u nekoj određenoj stanici izuzetno je mala, no budući da se svakoga dana u ljudskom organizmu odvijaju milijarde dioba stanica, mogućnost nastanka greške nije zanemariva.

Dr. Cristian Tomasetti i dr. Bert Vogelstein s Harvarda stoga su u svojoj studiji krenuli od logične pretpostavke da bi tumori mogli biti učestaliji u onim tkivima u kojima se diobe stanica češće događaju – što je više dioba, to je više prilika za pogrešku pa je i rizik za razvoj raka veći. U istraživanju su posebnu pozornost posvetili trideset i jednoj vrsti raka. Neki od njih nastaju na organima u kojima se matične stanice rijetko dijele kao što je mozak, a drugi u organima čije se matične stanice kroz život učestalo dijele kao što su pluća i debelo crijevo. Što su tražili, to su i našli – rezultati su pokazali da postoji velika korelacija između rizika nastajanja tumora i učestalosti dijeljenja stanica.

Autori su stoga zaključili da matematička korelacija između rizika i učestalosti raka može objasniti dvije trećine varijacija u riziku između različitih tkiva.

No stručnjaci ističu da ova korelacija, iako može objasniti zašto je udio raka debelog crijeva u populaciji veći nego raka mozga, ne govori ništa o tome koliki je točno rizik za svakog pojedinca niti o čemu će on sve ovisiti.

Naime, poznato je da postoje mnogi čimbenici koji povećavaju rizik nastajanja oštećenja na DNK. Primjerice, DNK mogu oštetiti kemikalije u dimu duhana, a slično djelovanje ima i ultraljubičasta svjetlost sunca. Osim toga poznato je da neki čimbenici ubrzavaju diobu stanica. Tu spadaju hormoni koji se najviše stvaraju u pubertetu i menopauzi, karcinogeni kao što je azbest, zatim kronični upalni procesi koje mogu uzrokovati virusi ili bakterije, pretilost koja utječe na razine hormona itd. Lista je poduža. Konačno, autori su sami utvrdili da veći broj dioba podrazumijeva i veći rizik.

U ovom kontekstu treba priznati da su voditelji studije u izjavama za medije upozorili da čimbenici poput stila života ili okoliša mogu biti dodatan rizik čak i za one vrste tumora koji su uglavnom stvar loše sreće.

Jedan od ključnih problema studije također je činjenica da u njoj nisu napravljene analize za dva vrlo učestala raka - rak dojke koji u velikoj mjeri ovisi o stilu života (alkohol, tjelesna težina i sl.) te rak prostate na koji stil života slabo utječe.

Gdje su pak pogriješili novinari?

U svojim izvješćima novinari su propustili primijetiti i naglasiti jednu vrlo važnu stvar, a to je ta da su tumori koje je studija povezala sa stilom života kao što su rak pluća, grla, jetre, debelog crijeva i rektuma ujedno i najsmrtonosniji. Naime, samo od ovih pet tumora u Hrvatskoj umire najmanje dva puta više ljudi nego od svih ostalih zajedno (pogledajte grafikon dolje)! Poznato je da je rak pluća kod pušača 20-ak puta učestaliji nego kod nepušača, da je crveno meso snažan faktor rizika za rak debelog crijeva, a alkohol, droge i virusi za rak jetre. No i to su trebali naglasiti već i sami autori, ako ne u studiji, onda u komunikaciji s medijima.

Prof. dr. sc. Antonio Juretić, onkolog u KBC-u Zagreb koji predaje na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kaže da je u izvješćivanju o rezultatima američke studije nedostajalo prave interpretacije i ravnoteže te da su ljudi krivo mogli zaključiti da se radi o dvije trećine svih slučajeva tumora umjesto o dvije trećine vrsta tumora.

'Studija je dobro ukazala na činjenicu da ljudi mogu oboljeti čak i ako žive zdravo. Za njih svakako vrijedi zaključak da nisu imali sreće. Međutim, za većinu tumora, kada govorimo o broju oboljenja, a ne o vrstama, određenu ulogu igrat će i način života. Osobito to vrijedi, više od 90 posto, za rak pluća. A treba znati da je rak pluća prvi po incidenciji u svijetu uz rak prostate kod muškaraca te uz rak dojke kod žena. Po smrtnosti je definitivno prvi. Trebalo je u medijima istaknuti da i dalje važi uputa da trebamo izbjegavati karcinogene tvari te da trebamo provoditi ranu dijagnostiku. Drugim riječima, i dalje se trebamo držati poznatih, utvrđenih pravila', zaključio je prof. Juretić.

Na kraju, treba napomenuti da je časopis Science najavio da će objaviti tekst koji će razjasniti dvojbe koje su mogle nastati u interpretacijama rezultata kontroverzne studije.