Ravnatelj Instituta za europske i globalizacijske studije Anđelko Milardović naglasio je da je Balkan područje itekako ranjivo za strane utjecaje te je pritom upozorio kako bi destabilizacija regije mogla imati velike posljedice za budućnost cijele Europe. Milardović pritom ističe kako valja imati na umu da Europska unija ima svoje interese u balkanskim državama, koje su sve članice ili kandidatkinje za članstvo u EU-u, a većina ih je pokazala interes za pridruživanje NATO-u.


Po njegovu mišljenju, u promicanju svojih vrijednosti poput demokracije, ljudskih prava, vladavine prava i slobodnog tržišta, Unija je naišla na znatne probleme prilikom njihove implementacije u balkanskim državama, budući da su one i dalje viđene kao rubni ili periferni dio Europe s krhkim vladama i nestabilnim gospodarstvima. Usto, neke od njih imaju povijesno-kulturne veze s Rusijom te među njihovim stanovništvom postoje snažni proruski osjećaji i euroskepticizam.

Balkanska regija koja se u tom kontekstu odnosi na zemlje bivše Jugoslavije, Grčku, Rumunjsku, Bugarsku i Albaniju, ima višestoljetnu reputaciju kao nestabilan i pogranični prostor na kojem se sukobljavaju interesi moćnih carstava, a u posljednje vrijeme, naglašava osnivač Instituta, ponovo je postala mjesto sukoba, ovoga puta između Rusije i Zapada kroz EU i NATO, što je vidljivo u pokušajima tih sila da utječu na lokalne vlade koje su, međutim, svjesne vlastite slabosti te stoga pokušavaju pronaći ravnotežu između suparničkih blokova.

Promjena političkog kursa

Taj sukob proizišao je prvenstveno iz novog kursa ruske politike, koja se nakon razdoblja relativne pasivnosti 1990-ih u novom tisućljeću počela reafirmirati kao velika sila, posebno nakon slabljenja zapadnog utjecaja nakon ekonomske krize 2008. Štoviše, misli Milardović, svojom je politikom prema Ukrajini Rusija naoko odbacila zapadne vrijednosti i nadomjestila ih narativom koji se temelji na ideji sukoba civilizacija, poput onog EU-a protiv Euroazije.

Međutim, smatra Milardović, sukob na Balkanu ima drugačiji karakter. Radi se, naime, prvenstveno o sukobu na razini politike, propagande, gospodarstva i kulture kroz tzv. meku moć, u kojem se Rusija nastoji prikazati kao zaštitnica balkanskih naroda od zapadnih izrabljivača, dok je Moskva usto počela širiti institucije i organizacije koje imaju potencijala parirati europskima poput Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti pa sve do Međunarodne zaklade za jedinstvo pravoslavnih kršćanskih naroda.

Milardović je naznačio kako je Balkan tek naoko periferija Europe, zbog slabosti lokalnih vlada, ekonomija i institucija, te posebno ranjiv na strane utjecaje pa bi destabilizacija regije mogla imati velike posljedice za budućnost cijele Europe, zaključivši kako bi bolje razumijevanje europskih i posebno ruskih težnji na Balkanu olakšalo uspostavu dijaloga EU-a i Rusije.

Rusko zalaganje za multipolarnost

Veleposlanik Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj Anvar Azimov u svojem je izlaganju istaknuo kako Rusija nije prijetnja, već je partner EU-a s kojim želi imati strateško partnerstvo i naglasio je da Rusija nije u ekspanziji. Pritom je dodao kako je Moskva spremna surađivati sa svim europskim državama te je prioritet ruske politike uspostava dobrih političkih, gospodarskih i trgovinskih odnosa, budući da budućnost ovisi o strateškim odnosima Rusije s EU-om i NATO-om.

Prema Azimovu, Rusija ne ugrožava nikoga niti je kao takva prijetnja svjetskom miru, no zalaže se za multipolarni svijet u kojem jedna sila neće diktirati pravila igre.

Što se pak rusko-hrvatskih odnosa tiče, Azimov je nekoliko puta istaknuo da imaju dugu povijest te dvije zemlje nemaju problema koji ih razjedinjuju ni otvorenih pitanja. Rusija poštuje članstvo RH u NATO-u i blisku suradnju sa SAD-om te smatra da nitko ne može pokvariti dobre hrvatsko-ruske odnose, ali ih je potrebno dodatno produbiti na svim poljima, od gospodarstva do kulture.
451887, 448589, 444884, 415458