Uspon Navaljnog, pravnika iz miješanog rusko-ukrajinskog braka, započinje 2008., kada na svojem blogu otvoreno počinje kritizirati posvemašnju korupciju u tamošnjim najvećim tvrtkama i korporacijama pod kontrolom države.

Kako bi prisnažio svoja otkrića, Navaljni se pritom koristio poprilično mudrom taktikom ulaska u kritizirana, većinom naftna poduzeća i banke, kao mali dioničar koji javno preispituje korupciju koja se događa na svakom koraku.

Budući se radi o mladom čovjeku s navršenih 40 godina, Navaljni, pored bloga, koristi i sve dostupne društvene mreže u Rusiji kako bi privukao što više mladih. Pritom ne štedi svoje mete te ih izravno optužuje za netransparentnost u poslovanju, pogodovanja i korupciju neslućenih razmjera.

U svibnju 2011. pokreće projekt koji omogućava zviždačima da i sami prijave korupciju u državnim tvrtkama, a već idućih mjeseci objavljuje skandalozni dogovor ruske i mađarske vlade prema kojoj je Budimpešta zgradu veleposlanstva u Moskvi prodala offshore kompaniji Viktora Vekselberga po cijeni od 21 milijun dolara, a koju taj oligarh blizak Putinu preprodaje ruskoj vladi za vrtoglavih 111 milijuna dolara.

Otkrićima nije kraj, pa Navaljni u svibnju iduće godine optužuje milijardere Romana Abramovića i Ališera Usmanova da su prebacili milijune dolara na račun zamjenika premijera Igora Šuvalova u zamjenu za poslovno pogodovanje. Otkriće potkrijepljeno hrpom dokumenata bloger je objavio uzalud, jer takve transakcije ne podliježu ruskom kaznenom zakonu, dok protiv njega pljušte sudske tužbe zbog kleveta.

Navaljni ne odustaje pa točno godinu dana kasnije otkriva kako je Aleksander Bastrikin, čelnik ruskog Istražnog odbora, što je ekvivalent našem USKOK-u, vlasnik neprijavljene tvrtke u Češkoj. Bastrikinu se ništa nije dogodilo, no njuškanje oko najviših državnih dužnosnika nikako se ne sviđa Kremlju koji putem već spomenutog odbora namješta igru. Naime, odbor čijeg je čelnika Navaljni prozvao zbog korupcije započinje istragu kojom se trebalo utvrditi je li Navaljni uopće diplomirao pravo, a nedugo zatim optužen je za pronevjeru i osuđen na pet godina zatvora.

Vlasti ga neočekivano vrlo brzo puštaju iz zatvora nakon čega Navaljni otvoreno ulazi u politiku te se 2013. kandidira za moskovskog gradonačelnika i ostvaruje prilično dobar rezultat. Naime, dobiva čak 27,2 posto glasova stanovnika glavnog grada, čime je zauzeo drugo mjesto na izborima.

Bloger ponovno napada i kao novu metu svojih istraga odabire ruskog premijera Dmitrija Medvedova kojeg izravno optužuje za korupciju. I ovaj put se nadležne investigativne službe oglušuju na Navaljnijeva upozorenja pa on pokreće konkretne akcije u obliku masovnih prosvjeda diljem Rusije. Na jednom takvom prosvjedu održanom prošlog tjedna u ruskoj prijestolnici Navaljni je uhićen s još petstotinjak pristaša te mu je dosuđena kazna zatvora od 15 dana zbog organiziranja ilegalnog prosvjeda i opiranja uhićenju.

Kakva je budućnost najvećeg Putinova kritičara u domovini, teško je procijeniti budući da se zbog nemogućnosti pristupa mainstream medijima ne može obraćati svim Rusima. Analitičari smatraju kako njegova snaga leži isključivo u mlađoj populaciji koja koristi Internet i društvene mreže, a poznavajući metode kojima se služi Kremlj kada mu se na putu nađe ozbiljan protivnik, mnogi upozoravaju kako bi Navaljni mogao u najboljem slučaju skončati u azilu, daleko od Rusije koju, kako sam kaže, 'Putin crpi kao vampir'.