borba protiv zaraze

Je li se Kini bilo lakše obračunati s epidemijom koronavirusa jer nije demokracija?

19.03.2020 u 23:04

Bionic
Reading

Kina posljednjih dana bilježi sve manje slučajeva zaraze te se čini da epidemija koronavirusa ondje ide svome kraju. Za to vrijeme, dok je epidemija u Europi na vrhuncu, postavlja se pitanje je li se Kinezima bilo lakše izboriti sa zarazom zbog jednostranačkog političkog sustava u kojem žive, u kojem se odluke s vrha lakše donose i ne propituju? Dr. sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za kinesku politiku Sveučilišta u Puli, slaže se s takvom procjenom

U četvrtak je objavljena vijest da ljudi u Lombardiji, u žarištu zaraze u Italiji, i dalje u 40 posto slučajeva krše karantenu. Tako nešto sigurno nije moguće u zemlji u kojoj čvrstom rukom vlada komunistička partija.

'Kinesko, više-manje uspješno, ograničavanje širenja epidemije rezultat je represivnog sustava koji je reagirao na vrijeme žestokim mjerama i legislative koja dozvoljava da se mjere donesu u kratkom roku, bez ikakve neophodnosti da ih odobri parlament', objašnjava Branimir Vidmarović, dodajući da kineski parlament, Nacionalni kongres, koji se sastaje svakih pet godina, ima stalni odbor koji je ovlašten donositi zakone, odredbe i regulative u najkraćem vremenskom roku, bez ikakvog saziva i glasanja. Takav način donošenja odluka nezamisliv je u Europi.

Kineska legislativa, nastavio je objašnjavati, pratila je djelovanje zdravstvenog sustava i represivnog aparata pa je na taj način omogućila uredbama i zakonima stalnu opskrbu namirnicama zona koje su bile najviše pogođene, poput samog grada Wuhana.

>>> U epicentru epidemije koronavirusa - prvi put bez ijednog zaraženog

'Kineska vlada naredila je brojnim kompanijama da prenamijene svoju proizvodnju kako ne bi došlo do nestašica hrane i donijela drakonske mjere za kršenje karantene i profitiranje od karantene', nabrojio je Vidmarović neke mjere kojima se služila kineska država za suzbijanje zaraze koronavirusom.

Istaknuo je da su sve negativne posljedice koje se mogu dogoditi uslijed karantene, poput namjernog širenja panike, špekulacija na tržištu, preprodavanja, podizanja cijena, bile brzo uređene zakonski, i to na najstroži mogući način.

>>> Pročitajte službenu odluku: Na snazi su strože mjere radi sprečavanja širenja zaraze koronavirusom - evo koji objekti se zatvaraju, a tko ostaje raditi

Sve je to puno teže napraviti u Italiji, trenutno glavnom svjetskom žarištu koronavirusa, jer europski okviri ni politička tradicija to jednostavno ne dopuštaju. Mada je i Europa dosta ograničila prava kretanja ljudi i cijela Francuska je u karanteni, što je već na granici poimanja slobodnog društva u Europi.

  • +22
Koronavirus u Francuskoj Izvor: EPA / Autor: YOAN VALAT

Vidmarović kaže da trebamo shvatiti takve poteze jer se radi o krizi. Imamo svega nekoliko modela kriznih situacija: rat i terorizam, vezanih za sigurnost, elementarne nepogode, financijske krize i epidemije. Smatra da je epidemija najnezgodnija varijanta jer pogađa glavni kapital koji ima država, a to su ljudi.

'U takvim kriznim situacijama država uvijek teži proširivanju svojih ovlasti i nametanju privremenih mjera koje mogu graničiti s diktaturom', mišljenja je stručnjak.

Ovakva velika pandemija krizna je situacija u kojoj se Europa nije zatekla u novije vrijeme i ljudima se čini kao da je to nešto novo te da je sve što se događa drakonski.

'Međutim to su sve mjere koju su potrebne', smatra Vidmarović te navodi da je Kina postupila jednako kao i 2003. godine, kada se pojavio SARS.

Reakcija bila izolacija i lokalizacija - odmah. 'Represivni aparat, vojska i policija bili su ti koji su mogli fizički ograničiti virus, odnosno širenje bolesti dok medicina nije pronašla svoju soluciju. Ovo je prva linija obrane', navodi stručnjak.

U četvrtak je u The Guardianu objavljen tekst da Kina koristi situaciju u kojoj je maltene proglasila pobjedu nad koronavirusom da izveze svoj način borbe protiv koronavirusa u Europu kako bi geopolitički profitirala.

Vidmarović smatra da je propagandna demagogija to da je virus pobijeđen.

'Virus još nije pobijeđen i teško možemo računati da ćemo do kraja godine biti 100 posto sigurni', kazuje nam sugovornik, dodajući da je logično da sada Kina želi predstaviti taj svoj model kao superiorniji.

Kako je objasnio stručnjak, Kina ne želi drugim državama nametnuti svoj model zato što nikada nije bila zainteresirana za izvoz svoga sustava, nego je zainteresirana za to da se u toj zloj situaciji s virusom predstavi kao zemlja koja je odgovorna, koja je brzo reagirala te čiji je način rješavanja stvari superioran. Upozorio je da iza scene imamo paralelan proces stvaranja cjepiva te da kineski, američki i europski laboratoriji otvoreno razmjenjuju podatke, bez ikakvih briga o pravima, patentima i profitu. 'Tu postoji dobra suradnja o kojoj se malo piše.'

>>> Koronavirus: Kako se ispravno socijalno distancirati

Vidmarović je upozorio na pukotine u kineskom sustavu reakcije na krizu.

Kaže da je kineski sustav dobro reagirao zahvaljujući mobilizaciji i disciplini i tu je kolektivizam odigrao pozitivnu ulogu, ali problem je birokracija, u kojoj su odnosi između nadležnih tijela i dalje bili dosta šlampavi, jednako kao i 2003., tijekom epidemije SARS-a.

Dosta je vremena prošlo, tih nekoliko ključnih dana, do prave reakcije, jer su se svi bojali povući potez.

'Posebno u atmosferi borbe s korupcijom svaki činovnik, iole viši, šutio je i čekao naputke odozgo te prebacivao krivnju. Gradska uprava Wuhana, ministarstvo zdravstva, komitet za zdravstvo Komunističke partije i centralna vlada prebacivali su krivnju jedan na drugoga zbog toga tko je prvi trebao preuzeti inicijativu, proglasiti izvanredno stanje i upozoriti. U toj situaciji nitko nije na sebe htio preuzimati odgovornost dok već kriza nije postala tako velika da se na nju nije moglo ne obraćati pažnju. Tako da ta birokratska hijerarhija sama po sebi nije sposobna preuzeti inicijativu', smatra Vidmarović.

Stava je da je kineska birokracija sposobna reagirati dobro i brzo kada se već prikupe mišljenja, provedu se konzultacije i onda brzo ide implementacija mjera i zakona, ali inicijalna faza, kada bi netko trebao preuzeti odgovornost – to je stvarno zakazalo.