Nije to bila jedina rečenica u sličnom tonu: kada je Kesić otkrio da su mu na ljetovanju u Rovinju probušili gume, navodno nevezano uz registracije, Stanković je uzvratio izjavom: 'Netko će reći, nagrabusio si u Rovinju vlastitom greškom. Ali, ajde u Split s beogradskim oznakama. Sad se ne šalim, ozbiljno'.

Ima još, kada je Kesić naglašeno uvodio u priču pozitivne asocijacije na Split i spomenuo svog idola Dina Rađu, HRT-ov voditelj nastavio je inzistirati: 'Ne želim generalizirati da su u Splitu svi šovinisti, ali dolje u Dalmaciji češće se nego u Rovinju događa da se buše gume', rekao je Stanković.

Na ovakav istup već iste večeri reagirao je predsjednik splitskog HDZ-a Vice Mihanović, koji ga je proglasio 'šokantnim ispadom šovinizma prema Splitu i Splićanima'.

'Upravo mi je nevjerojatno bilo čuti da je voditelj svom gostu iz susjedne Srbije rekao kako svoje kolege iz Beograda uvijek savjetuje da ne dolaze autima beogradskih registracija u Split na ljetovanje. S obzirom da je Split turistički orijentiran i otvoren grad, nadaleko poznat po svom gostoprimstvu za drage goste sa svih strana svijeta, smatram apsolutno neprimjerenim i degutantnim na taj način vrijeđati cijeli jedan grad i njegove stanovnike. U cilju ispravljanja teških neistina i narušavanja digniteta, pozivam voditelja da u idućoj emisiji objavi demantij uz ispriku našem gradu', napisao je Mihanović.

Javio se potom gradonačelnik Ivica Puljak kojemu je 'žao zbog ovakve Stankovićeve interpretacije' jer, kaže, ona naprosto nije utemeljena na činjenicama.

'U Split tijekom cijele godine dolazi na desetke i stotine tisuća ljudi koji ovdje, zajedno s nama, stvaraju doživljaje i anegdote koje pamte i prepričavaju još dugo nakon što odu iz grada u koji se često i vrate. Pjesnik koji je puno puta Split učinio centrom svita u jednoj pjesmi je rekao da je tvoj stijeg na svakom gradu gdje ti se netko raduje, a mi se radujemo svakom dobrom čovjeku kojem se trudimo biti domaćini najbolji što znamo. Nekada, očito, zbog mangupa koji čine debelu manjinu, u tome možda i ne uspijemo', napisao je Puljak.

Pozvao je Stankovića da zajedno s Kesićem posjete Split i druže se uz fritule i kuhano vino.

No što se zapravo događa u drugom najvećem gradu u državi, a posljedično i u Dalmaciji? Vrijede li ondje doista kaubojske metode, stražare li na cestovnim prilazima kazneni odredi koji će izdvajati automobile s nepoželjnim tablicama? Ili je možda riječ o kolektivnoj, duboko usađenoj predrasudi potpomognutoj vrlo raskošnom medijskom pažnjom koja se pridaje baš svakom, pa i najmanjem incidentu?

Turistička negativna reklama

Za početak, logično, obratili smo se turističkim radnicima kojima negativna reklama u udarnom terminu, obilato prenesena i izvan granica Hrvatske, u najmanju ruku nije dobro sjela. 'Svi gosti su dobrodošli u naš grad, Split je globalno gledano u percepciji gostiju jako sigurna destinacija. Marketinški, to nam je velika komparativna prednost', kaže za tportal predsjednica Turističke zajednice grada Alijana Vukšić. U splitskom TZ-u iz svoje statistike izvukli su podatke za turiste iz Srbije i otkrili da je u 2019. godini ovaj grad posjetilo njih 4.410 s gotovo 20 tisuća noćenja, u prvoj pandemijskoj godini brojka je pala na 1.830 dolazaka, a u dosadašnjem dijelu 2021. godine brojka dolazaka srpskih turista porasla je na 3.130.

U Splitsko-dalmatinskoj županiji u prvih 11 mjeseci ove godine prijavljeno je čak 23.063 dolazaka gostiju iz Republike Srbije koji su dosad ostvarili točno 203.745 noćenja. Predsjednik turističke zajednice ove županije Joško Stella za tportal kaže da i osobno, svakog ljeta, na dnevnoj bazi susreće turiste iz Srbije i s njima komunicira.

'Više agencija s našeg područja, kao i turističke zajednice Makarske i drugih gradova, redovito posjećuju turistički sajam u Beogradu i ondje privlače goste. Nitko nam se nikada nije obratio i požalio na nekakav problem, dapače. Za incidente s automobilima povremeno doznajem iz medija i dakako da oštro osuđujem svaki od njih - no nisam siguran da se zaista radi o učestaloj pojavi', kazao nam je Stella.

Incidenti s krivim registracijama

Mediji dakle: premda se ne radi reprezentativnom uzorku, ipak valja baciti oko na zabilježene incidente za koje se sumnja da imaju nacionalni predznak - a oni su, blago rečeno, raspršeni diljem Lijepe Naše. Usred Zagreba prije nekoliko godina na jedan je automobil sa srpskim tablicama netko istresao kantu zemlje i potom ga izudarao, koju godinu ranije - uoči jedne košarkaške utakmice - uhićen je mladić koji je na semaforu skakao po vozilu s beogradskim oznakama. Nakon oslobađanja generala Markača i Gotovine jedan je srpski automobil zapaljen nasred Trešnjevke.

Beogradski umjetnik Nikola Matković živ i zdrav svojedobno je danima boravio u Splitu, no kada je došao u Zagreb - automobil mu je potpuno demoliran.

Na dubrovačkom području ovog ljeta skinute su tablice s osam srpskih automobila, prije nekoliko godina teško je oštećeno vozilo jednog beogradskog odvjetnika.

U Rijeci je nasilje otišlo korak dalje, pa je prije dvije godine nasmrt pretučen srpski povratnik Radoje Petković i to je uvjerljivo najgnjusniji zločin počinjen iz nacionalističkih pobuda u jako, jako dugo vremena.

Što se tiče Splita, incidenti s oštećenjem automobila stranih državljana bilježe se u otprilike jednakom ritmu kao i u ostatku, najčešće jednom godišnje i najčešće ljeti. Prošle sezone grafitima je oštećena Toyota parkirana u četvrti Spinut, inače - ironično - u vlasništvu umirovljenog časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Saše Kesića. On je imao nesreću da se u zadnjih desetak godina čak tri puta našao na meti vandala, pa sada parkira u zatvorenim garažama.

Ovog ljeta, pak, gume su izbušene novosadskom piscu Filipu Grujiću. 'Kad su saznali da se to dogodilo, stanovnici Splita ovako su reagirali: Lorenco, od kojeg sam unajmio smještaj, uhvatio se za glavu i panično ponavljao u krug kako ne može vjerovati, toliko se iznervirao da sam na kraju ja njega morao smirivati. Poslao je i svoje prijatelje s gumama da vidimo odgovaraju li. Gume, nažalost, po veličini nisu odgovarale, ljudi su se ispričali i otišli. Lorencova majka, žena od preko sedamdeset godina, od sramote je nosila sa mnom teške kofere do automobila i svo vrijeme pokušavala me uvjeriti da sam ipak dobrodošao u Split. Pjesnik Antej Jelenić skupljao je novac za nove gume, svi su bili voljni dati svoj doprinos, ali odbio sam tu velikodušnost. Vesna kojoj nisam uspio uhvatiti prezime dala mi je svoj broj telefona i rekla da ona ima dvije sasvim nove gume koje mi je voljna ustupiti ako odgovaraju dimenzije. Monga, zajedno s Milicom, Stefanom i Janom, došao je s pumpom i ručno je napumpao gume da bih mogao premjestiti auto na drugo mjesto. Alen me je pozvao na partiju nogometa. Ana-Marija je ponudila poslatio maslinovo ulje za Beograd', naveo je ovaj pisac.

Ni ovo, dakako, ne mora biti reprezentativan primjer: mediji su obično površni, a vijesti iz Splita natprosječno klikane, pa je relativno jednostavno postići histeriju čak i lažnom informacijom - recimo, kada je početkom ovog ljeta jednom Zagrepčaninu razbijeno stražnje staklo automobila i to protumačeno vandalizmom na regionalnoj osnovi. Ispostavilo se da su mladići iz bejzbol kluba u blizini imali trening s kojega je jedna loptica slučajno odletjela na parkiralište i da su danima tražili vlasnika kako bi ga obeštetili. Obratili su se policiji, potom službi za parkiranje, no nikako mu nisu uspjeli ući u trag - sve dok koji dan kasnije nisu pročitali njegovu ispovijest u novinama.

Što kažu podaci MUP-a

Sve je ovo, kažemo, izrazito pojednostavljeno gledanje, proizvoljno tumačenje bazirano na Google pretragama i, po svemu sudeći, unaprijed formiranom javnom dojmu. No postoji i statistika, svake godine je objavljuje Ministarstvo unutarnjih poslova, a u njoj su u jednoj grupi nabrojani zločini iz mržnje - od prijetnji, tjelesnih ozljeda, javnog poticanja na nasilje do 'oštećenja tuđe stvari', što nas u ovom slučaju zanima. A podaci govore sljedeće: u prošloj godini u cijeloj Hrvatskoj prijavljeno je ukupno 87 takvih kaznenih djela, od čega je 69 bilo vezano za nacionalno porijeklo.

Regionalno su poprilično raspršeni, no intrigira podatak da je čak 19 kaznenih djela ovog tipa zabilježeno u Istarskoj županiji - zlobnici će reći, baš tamo gdje su Zoranu Kesiću probušili gume. Točno 15 kaznenih djela zasnovanih na mržnji zabilježeno je u Zagrebu, njih 13 u Vukovarsko-srijemskoj županiji, 12 u Sisačko-moslavačkoj, dok na Splitsko-dalmatinsku županiju otpada tek 9 (slovima: devet) djela.

Aleksandru Stankoviću na znanje.

Ako se u sljedećoj emisiji odluči dalje baviti ovom tematikom, možda bi bilo zgodno skoncentrirati se, recimo, na znatno učestalije i znatno nasilnije nasrtaje na dalmatinske studente u Zagrebu - samo ove godine bilo ih je nekoliko, makar njihov medijski tretman i nije toliko raskošan. Pretpostavljamo da svojim dalmatinskim prijateljima ipak neće savjetovati da svoju djecu ni za živu glavu ne šalju na studiranje u metropolu, niti bi tko razuman uopće izgovorio nešto slično.