Kad građani vide kako se u USKOK, nakon korumpiranih političara, raznih vrsta kriminalaca i svih onih koji su se na neki način ogriješili o zakon, na saslušavanje privode i policajci, mogu dvojako razmišljati – čišćenje redova vraća povjerenje ljudima u policijski sustav, jer 'među svoje uvode red', ali i pokazuju da je i dio onih koji bi se trebali suprotstaviti kriminalu i sam inficiran kriminalom. Na takvu, 'dvostruku oštricu' upozorava kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila, ali i navodi daleko dublji problem.

'Neuređenost sustava je ključni problem, a vidim ga kroz dvije dimenzije – jedna su politička kadroviranja, bez javnih, transparentnih i nedvosmislenih kriterija, a druga je neadekvatan, neoperativan, nestručan i nadzor koji nije pod kontrolom civilnog sektora. Sustav danas nadzire sâm sebe i to smo vidjeli u posljednjim aferama', navodi Cvrtila.

Podsjeća da je još prije osam godina, dok je bio načelnik unutarnje kontrole u kabinetu ministra policije, skoro bio dovršen pravilnik kojim bi se uvela civilna kontrola nad radom policije. Do danas, ukazuje Cvrtila, nisu zaživjeli ni pravilnik ni kontrola.

Nijednoj politici, nažalost, do sada nije bilo u interesu da sustav i policije, i obavještajne zajednice, i pravosuđa, i kompletne državne administracije postavi na čiste, profesionalne temelje, nego svi žele imati svoje ljude od povjerenja. To su uglavnom politički i stranački ljudi putem kojih kontroliraju sustav i onda dobivate situaciju da se ne provodi slovo zakona, nego se provodi slovo nečije zapovijedi. To je katastrofa', oštar je Cvrtila.

Ne smatra da je ono što se u posljednje vrijeme događa u policiji 'pljuska' HDZ-ovim ministrima, jer se stječe dojam da su u nesređenom stanju ostavili sigurnosni sustav, nego tvrdi da je bilo 'curenja informacija i propusta u policijskom sustavu i prije HDZ-a, dakle u vrijeme prošlog SDP-ovog mandata. 'Bojim se da će toga biti i sada, nije to ništa novo', pesimističan je Cvrtila.

Za Gordana Bosanca iz Centra za mirovne studije 'čišćenje unutar policijskih redova dobra je stvar, jer se godinama svjedočilo curenju i dilanju informacija iz sustava prema medijima, kriminalnom miljeu, poduzetnicima'. 'Netko se napokon odlučio uhvatiti u koštac sa slabim karikama u sustavu, jer se izgubilo povjerenje i stvarao dojam da sustav nije funkcionirao. Stoga je čišćenje unutar policije dobar i pozitivan trend', smatra Bosanac.

No podsjeća na činjenicu da je 'borba protiv korupcije očito imala jasne granice i limite u vrijeme prošle vlasti, jer se pokazuje da se u svim segmentima nije išlo u obračun s korupcijom'.

Nije SOA otkrila malverzacije u vrhu HDZ-a, nego su to otkrili mediji i ljudi koji su o tome počeli javno govoriti. Upravo je dužnost obavještajne agencije i krim-policije bila da napravi te istrage. Činjenica je i da u policiji nismo svjedočili internim istragama koje bi rezultirale nekakvim plodom, pa sve govori o tome da se tiho podržavao sustav puštanja i dilanja informacija, što dugoročno dovodi do korupcije', navodi Bosanac.

Po mišljenju političkog analitičara Žarka Puhovskog, događanja u policiji 'tehnički gledano jesu čišćenje redova', no malo i proširuje pojam ukazujući da bi se pod time trebalo podrazumijevati 'i smjenjivanje policijskih dužnosnika koji su po nekim čudnim, neprofesionalnim kriterijima dospjeli na svoja mjesta'.

'Nažalost, ovdje se radi o najružnijem obliku policijskog kriminala u kojem policija radi za privatne interese, a ne za javni, odnosno državni interes. To je čišćenje utoliko što će ljude vjerojatno otjerati iz policije, neke i u zatvor, ali to nije ono što se politički misli kad se kaže čišćenje policije', ocjenjuje Puhovski.

Otvara i drugu dimenziju problema, a to je kažnjavanje onih koji nude i daju mito, a ne samo onih koji mito i primaju. 'Kad nekome nudim mito, ne mogu drugo jutro doći u USKOK i reći da sam pokajnik jer sam učinio nešto što i samog mene inkriminira. U Kaznenom zakonu stoga treba kriminalizirati davanje mita i pooštriti kazne za primanje mita, a država mora jamčiti da policajci, suci, liječnici, profesori neće primati mito i mora ih oštro kažnjavati', predlaže Puhovski.

Bitno je ukazati i na socijalni aspekt položaja hrvatskih policajaca, jer se baš i ne može reći da su adekvatno plaćeni za rizik koji često nosi njihov posao, no ne treba pritom ni opravdavati nekoga tko se ne drži zakona. Takvo razmišljanje dijeli i Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske, ukazujući da 'netko ne može ni provoditi zakon ako ga se ne drži'. Napominje i da stvari ne treba generalizirati.

'MUP je jedini ili jedan od rijetkih koji čisti svoje redove i volio bih da se to svugdje radi. Oni koji rade nečasne stvari ne smiju ostati unutar sustava, ali ono što nije dobro ni za policiju, ni za društvo, jer mi smo servis društva, jest da se po izdvojenim slučajevima donosi zaključak o cjelokupnoj policiji. Ako je moj kolega nešto krivo napravio i to mu se dokaže, nismo svi takvi zbog njega', napominje Jagić.

Na kraju, i on, baš kao i Žarko Puhovski, zalaže se za to da svi oni koji daju mito također budu sankcionirani, kao i oni koji ga primaju. 'Najčešće se dogodi ovako: netko da policajcu 200 kuna i ode ga prijaviti pa ga svi tapšu po ramenu. Policajac ostane bez posla, a onome tko je dao mito ne dogodi se ništa. Ako želimo pravnu državu i stvari dovesti u red, zakon mora biti jednak za sve i ne smije biti nikakve razlike', zaključuje Dubravko Jagić.